Novoizgrađena župna crkva bl. Alojzija Stepinca i pastoralni centar u župi bl. Alojzija Stepinca na Bilom Brigu u Zadru, koje je u subotu 8. veljače posvetio zadarski nadbiskup Želimir Puljić za vrijeme svečanog misnog slavlja koje je predvodio, najviše je iščekivano crkveno zdanje među svećenicima i pukom u Zadarskoj nadbiskupiji u vremenu hrvatske neovisnosti. U misi je suslavilo približno pedeset svećenika, a radost u zajedništvu mjesne Crkve dolaskom je pokazalo tisuće vjernika iz svih krajeva Zadarske nadbiskupije, izrazivši podršku i čestitku župljanima koji 22 godine svoj sakramentalni život nisu živjeli u posvećenom kamenom sakralnom zdanju.
Župa na Bilom Brigu jedna je od najvećih župa u Zadru a Stepinčeva župna crkva „jedna je od najljepših u Zadarskoj nadbiskupiji“ rekao je mons. Puljić. Crkva je smještena usred stambenog kompleksa u bloku velikih urbanih zgrada među kojima se ističe zvonik crkve visok 37 metara. Župa na Bilom Brigu je prva župa u Hrvatskoj koja je posvećena blaženom Stepincu. Utemeljena je 1998. g. Puk se 20 godina okupljao na misnim slavljima u montažnoj crkvi koju je 10. veljače 1999. g. blagoslovio utemeljitelj te župe, blagopokojni zadarski nadbiskup Ivan Prenđa.
Kamen temeljac za novu župnu crkvu blagoslovio je sv. Ivan Pavao II. na misi Stepinčeve beatifikacije u Mariji Bistrici 3. listopada 1998. g., a prvu lopatu cementa nadbiskup Puljić bacio je tijekom obreda blagoslova gradilišta i polaganja kamena temeljca na Stepinčevo 10. veljače 2018. g. Tijekom dvogodišnje gradnje župne crkve, od studenoga 2017., bilobriški župljani okupljali su se zadnje dvije godine nedjeljom na misama u OŠ ‘Zadarski otoci’ koja se nalazi u blizini crkve.
Slavlje je počelo procesijom koncelebranata iz sakristije do prostora ispred crkve čiji ulaz na lijevo krasi brončani kip bl. Stepinca. Predstavnik izvođača radova predao je ključ crkve mons. Puljiću, a nadbiskup ga je predao župniku don Mariju Sikiriću koji je otvorio vrata crkve u koju su uz pjesmu ‘Ovo je dan što ga učini Gospodin’ ušli svećenici i puk. Na početku mise mons. Puljić blagoslovio je vodu te je maslinovom granom umočenom u vodu poškropio oltar i prošao cijelom crkvom škropeći njene zidove. Četiri križa na zidovima crkve, po dva sa svake strane, svetim uljem pomazali su župnik Sikirić i don Igor Ikić, nekadašnji župnik Biloga Briga.
„Posveta crkve i oltara važan je događaj za župu i za nadbiskupiju. Jer u župi se utjelovljuje i rađa Crkva koju je Vatikanski sabor opisao kao „sjeme Božjega kraljevstva“, mesijanski naraštaj koji se hrani „kruhom koji je s neba sišao“. Isus je htio da njegova Crkva bude „zajednica braće i sestara“ koji su „prigrlili vjeru“ i žive kao „jedno srce i jedna duša“, kako je Luka opisao prvu zajednicu kršćana. To zajedništvo vjernika ne dolazi samo od sebe. Ono je najprije plod Božjeg blagoslova, a onda i ljudskog nastojanja. I nema ga bez euharistije, koja je izvor zajedništva i spremnosti da nas ona preobrazi kao što je preobrazila učenike iz Emausa“ rekao je mons. Puljić u propovijedi.
U zahvalnosti za prostor „koji posvećujemo Bogu i njegovom miljeniku blaženom Alojziju u čast“, nadbiskup je istaknuo da je bl. Alojzije bio veliki štovatelj presvete euharistije. „Kad je u ondašnjim teškim vremenima preuzeo upravu Zagrebačke nadbiskupije, poticao je i pripremao 17 euharistijskih kongresa. Smatrao je da su takva „euharistijska okupljanja najbolji lijek protiv vjerničke osrednjosti i malodušnosti“. Na kongresu u Samoboru, 13. lipnja 1938., Stepinac je rekao da je „euharistijski Isus naša najjača obrana, nesavladiva snaga, utjeha i radost u nevoljama života“. A kad je pozvao vjernike neka pođu na euharistijski kongres u Budimpeštu (1938.), napisao je da „blagovanjem Isusova tijela u svetoj pričesti postajemo Isusovi krvni srodnici“, rođaci, braća, najbliži. A onda i srodnici među sobom, jer hranimo se istim tijelom“ rekao je nadbiskup.
Naglasivši da je „euharistija uistinu čudo posvemašnjeg Božjeg prebivanja među nama“, nadbiskup je rekao: „Kao živi Sin Božji, Isus je prošao zemljom čineći dobro. On i danas po euharistiji živi među nama: liječi bolesne, hrani gladne, tješi žalosne i obraća grešnike. I spreman je svakog trenutka prosvijetliti nas, ojačati i blagosloviti, posvetiti, utješiti i pomoći. Njegove su ruke pune nebeskih darova i milosti. Stoga mu dolazi svatko tko ga voli i treba, da mu se izjada i iznese svoje tegobe i probleme, da dobije njegov blagoslov. Ali, i da zahvali za udijeljene milosti i darove koje nam izobilja šalje po svom odabranom miljeniku Alojziju kojem posvećujemo ovu crkvu“.
Posveta Stepinčeve crkve i veliko nadbiskupijsko hodočašće zadarskih vjernika 21. ožujka bl. Stepincu u Zagreb koje će predvoditi nadbiskup Puljić, ovu godinu u Zadarskoj nadbiskupiji čine osobito blagoslovljenom Stepinčevom godinom. „Radosni smo zbog Božjega dara nove crkve, ne samo u materijalnom smislu izgradnje Božjeg doma, nego zbog milosti koje smo primili. Ispunjeni smo duhovnom radošću što smo se međusobno sreli i što smo se s Gospodinom sreli u Stepinčevoj crkvi. Moj predšasnik mons. Ivan Prenđa to je davno želio i odmah je dobio moći iz Zagrebačke nadbiskupije. Lijepo je da te moći imamo i pred njima molimo. Osobita je Božja radost da smo taj Božji hram posvetili Stepincu koji je uistinu zadužio hrvatski narod. Od srca mu se molimo i osjećamo da je s nama, da nas prati. Okupio nas je ne samo u župi i nadbiskupiji, nego u hrvatskom narodu. Jer Stepinac je svehrvatski svetac, ne samo u domovini nego i u inozemstvu. Ljudima su srca puna zbog Stepinčeve blizine, a vjerujem da je i našem blaženiku srce puno, jer ima dosta svojih štovatelja koji će mu se dolaziti moliti i u crkvu na Bilom Brigu. Stepinac je naš duhovni i narodni velikan. Mi ga nastavljamo štovati. Što je najvažnije – da ga ne zaboravljamo, da mu se molimo i od njega pomoć očekujemo“ rekao je mons. Puljić. Zahvalio je i župniku Sikiriću na spremnosti i angažiranosti da se izgradi župna crkva.
U obraćanju na kraju mise, župnik zadarske Stepinčeve župe don Mario je rekao: „Bogu zahvaljujem za ovaj dan, za ovu crkvu što se napokon izgradila. Treba li kršćanin govoriti o važnosti crkve? Igrač treba igralište, glumac kazalište, vjernik treba crkvu. Zato smo radosni i ponosni“ rekao je don Mario, osobito zahvalivši župljanima. „Hvala vam za sve, što ste imali volje i snage iznijeti to dok smo bili izvan crkve. Nismo imali adekvatan prostor, dolazili ste i u školu. Hvala svima koji ste davali novac kojega smo skupljali da smo mogli urediti unutrašnjost crkve. Hvala za svaku molitvu koju ste izrekli za ovo što vidimo. Moram spomenuti i ljude koji su gorjeli za ovu crkvu i voljeli je, a nisu više s nama. Pokojni Matija, Roza, Tonko, Divna, Jadranka, Antica i svi koji su je čekali, a nisu dočekali. Vjerujem da se u nebu raduju ovoj crkvi i kod Boga vide što se dogodilo. Hvala župnom zboru i ministrantima“ rekao je don Mario u zahvali župljanima Biloga Briga.
Posebnu zahvalu uputio je OŠ ‘Zadarski otoci’ gdje su dvije godine služene mise i ravnatelju te škole Davoru Bariću na susretljivosti i prijemu. Don Mario je zahvalio i don Tomislavu Sikiriću, župniku susjedne župe Kraljice Mira na Stanovima na domaćinstvu da dvije godine živi u stanarskoj župnoj kući, kao i cijeloj župi Stanovi jer su bilobriški vjernici išli i tamo na misu dok se crkva gradila.
Zahvalio je nadbiskupu Puljiću za razumijevanje i podršku da se ta crkva izgradi. „Don Srećko Petrov, ekonom Zadarske nadbiskupije vodio je sve radove, razgovarao s investitorima i projektantima. Svake subote je bio na gradilištu da vidi kako napreduje gradnja. Don Srećko je sve to nadzirao, gledao, trudio se i ova je crkva i njegovih ruku djelo. Njegov trud je tu uložen. Zahvaljujem mu za sve“ rekao je don Mario.
Zahvalio je i svim župnicima koji su služili na Bilom Brigu. To su Mario Soljačić, Igor Ikić, prvi župnik koji se u župu Bili Brig i uselio, Šime Perić, Marino Ninčević i svi kapelani. Prisutni vjernici su dva puta dugim pljeskom osobito pozdravili spomen don Šime Perića, bilobriškog župnika od 2003.-2009. koji je, gdje god je bio župnik, ostavljao traga po svom požrtvovnom pastoralnom radu. „Svi su župnici, ali samo je jedan don Šime. Dok je molio kod pretvorbe, jedva je suze sustezao dok je izgovarao riječi iz kanona. Ova crkva je don Šimi bila na srcu. Bogu hvala da je dočekao, to je crkva koju je on mislio napraviti. Hvala mu za sve što je činio za živu Crkvu dok je bio župnik, da bi sada bilo i ovakvo crkveno zdanje“ rekao je u emotivnom obraćanju don Mario, pokazujući primjer kako mlađi svećenici poštuju i prepoznaju zasluge starijih svećenika i svojih prethodnika.
Župnik Sikirić zahvalio je i donatorima. Novac za veliki oltar dao je čovjek koji ne želi da se otkrije njegovo ime. „Daleko je. Sportski je djelatnik. Nije u Španjolskoj, još je dalje“ rekao je don Mario. Krstionicu je financirala obitelj Jurica. Zahvala za prikupljanje donacija za veliki križ s korpusom Raspetoga koji se nalazi na središnjem zidu iza oltara ide Đoniju Krstičeviću. Veliki kalež iz kojega je nadbiskup slavio u misi posvete darovao je don Elvis Knežević, rodom s Bilog Briga. Misal je darovao don Dario Tičić, nekadašnji župnik Bilog Briga.
Moći bl. Alojzija Stepinca će biti izložene na postolju u crvenom mramoru kojeg je financirala Općina Bibinje, rodno mjesto župnika Sikirića. U izradi je kip bl. Alojzija Stepinca koji će biti postavljen u crkvi, čiji su najveći donatori dr. Tomislav Vrčić i Stipe Perica, nogometaš iz župe Bili Brig. Župljani s Bilog Briga darovali su priloge za postaje Križnog puta. Fra Alojzije Duvnjak iz zadarskog franjevačkog samostana sv. Mihovila Stepinčevoj crkvi darovao je sliku bl. Stepinca s njegovim geslom ‘U tebe se, Gospodine, uzdam’, akademske slikarice Iris Mihatov Miočić.
Idejni projekt za pastoralni centar izradio je Aleksandar Bašić, a glavni projektant je Oskar Fleischer. Izvođač radova je poduzeće ‘Barić gradnja’ čiji je direktor Jure Barić, a Željko Čirjak bio je nadzorni inženjer gradnje. U ime izvođača radova Zdravko Klarin je koordinirao radove. „Klarin je čovjek koji vjeruje u Boga, koji ide u crkvu, a gradi crkvu. Drugačija je komunikacija s takvom osobom, nego s osobom koja ne ide u crkvu, a gradi. Puno toga u crkvi je Zdravkova ideja, što je i kao vjernik predložio. Od srca mu zahvaljujem“ rekao je don Mario.
Cijeli centar je projektiran tako da se u središtu nalazi crkva s pjevalištem. Desno od ulaza smještene su vjeronaučne dvorane, u prizemlju je multimedijalna dvorana koja se može koristiti za proširenje lađe crkve kod većeg broja vjernika. Na katu se nalazi jedna veća i jedna manja dvorana.
Površina crkve sa svetištem, vjetrobranom i sakristijom iznosi oko 665 m2. Središte crkve se može proširiti na dvoranu naslonjenu na lijevi zid crkve, a odvojena je od crkvene lađe trostrukim kliznim vratima. Pastoralni dio sastoji se od velike dvorane u prizemlju koji se može koristiti kao i lađa crkve, odnosno dnevna kapela površine 170 m2 koja je posvećena zadarskom zaštitniku Sv. Zoilu. Na katu pastoralnog centra su dvije dvorane. Veća dvorana je površine 85 m2, a manja 45 m2.
Lijevo od ulaza je stambeni dio pastoralnog centra. Župna kuća ukupne površine 365 m2 sastoji se od župnog ureda, blagovaonice, kuhinje, garaže i pratećih prostorija koji su u prizemlju, a na katu župne kuće su stan za župnika, župnog vikara i jedna gostinjska soba.
Troškove gradnje župne crkve u iznosu od 15 milijuna kuna snosi Zadarska nadbiskupija.
Ines Grbić
