1. U obredu polaganja privremenih zavjeta č. sestre Franke de Marie Imaculee Skroče, iz župe Marijinog uznesenja na Belafuži u Zadru, slušali smo prvo čitanje iz biblijske knjige mudrosti koju je napisao kralj Salomon, a nosi naslov “Pjesma nad pjesmama”. To je lirska poezija koja zbori o ljubavi, o braku, te o važnosti strpljenja i čekanja. Proslov opisuje čežnju djevojke za zaručnikom, a dvoje zaljubljenih međusobno se hvale, veličaju i čeznu za istinskom ljubavlju. O toj čežnji slikovito je govorio psalmist kad je zapisao: “Kao što košuta žudi za izvor-vodom, tako duša moja čezne, za tobom, Bože“ (Ps 42,2). Nije isključeno da je citirani psalam nadahnuo i svetoga Augustina pa je sročio prekrasan zapis da je ljudsko „srce nemirno dok se u njemu ne smiri i ne otpočine“. “Pjesma nad pjesmama”, iz koje je uzet današnji odlomak, spada u biblijski poklad koji nazivamo knjigama mudrosti. Obilježje je mudrosnih tekstova da oni nisu ni znanost, ni filozofija već plod intenzivnog razmatranja u vidu rješavanja životnih pitanja i problema. To iskustvo prenosi se u poslovicama i izrekama kako bi se upozorilo čovjeka neka živi smireno, sretno i vedro kako bi osigurao pobjedu, uspjeh i vječnu sreću u nebu.
Iako je mudrosni sadržaj rasut po cijeloj Bibliji, kršćanska Predaja usvojila je zbirku od sedam kanonskih mudrosnih knjiga, a to su: Psalmi, knjiga o Jobu, Mudre izreke. Propovjednik, Pjesma nad pjesmama, Knjiga Mudrosti i Sirahova knjiga. U tom kontekstu „učitelj mudrosti“ ili mudar čovjek nije onaj koji mnogo zna, nego onaj tko dubinski promatra ozračje u kojemu se kreće i živi kako bi upoznao pravila i zakone svetoga i uspješnog života koji nadilazi filozofiju, društvene znanosti i umjetnost. Čovjek mudrosti želi dokučiti vjerom i osjetiti intuicijom dublju spoznaju o Bogu, o prirodi i čovjeku. Bez takve mudrosti svako je ljudsko djelo nesavršeno, nepotpuno i manjkavo. U tom duhu shvaćamo brojne utemeljitelje duhovnoga života u Crkvi koji su se odvajali od svijeta i njegove buke, pa se povlačili u osamu gdje bolje čuje govor neba.
2. Jedan od tih oblika života jesu i klauzurne sestre „Kćeri Srca Isusova“ koje su, kako se veli, „zatvorenog tipa“, i ne izlaze iz samostana. Cijeli svoj život posvetile su molitvi i radu. Nose kao što vidite bijelo redovničko odijelo s bijelim škapularom od dva srca koja predstavljaju Srce Isusovo i Srce Marijino. Njihova utemeljiteljica je iz Francuske, Blažena Marija od Isusa, koja je osnovala kontemplativnu zajednicu sestara, Kongregaciju Kćeri Srca Isusova, 20. lipnja 1873., na blagdan Srca Isusova, da mole za čitavo čovječanstvo. Kćeri Srca Isusova mole za sveopću Crkvu, za uspjeh svećenika u pastoralnom radu. Srce velikog svećenika Isusa, preko divne duše blažene Marije od Isusa udostojalo se Crkvi dati ove bijele redovnice koje mole i žrtvuju se kako bi svećenički rad bio što plodniji. One mole za misionare i misionarke, za svećenike cijeloga svijeta, posebice su im na srcima osamljeni svećenici i oni koji su zapali u krizu. Njih je u Hrvatsku pozvao po prvi puta u tijeku drugog svjetskog rata blaženi Alojzije Stepinac. No, to se nije ostvarilo zbog ratnih neprilika, ali se njihov dolazak u Hrvatsku, evo, ostvario.
Svojom molitvom i žrtvom „Kćeri Srca Isusova“ su duhovna protuteža suvremenim zastranjenjima s kojima se hrvu „oružjem molitve“, klanjanjem pred Presvetim, svetom Misom i osobnim žrtvama i molitvama. Utemeljiteljica Majka Marija od Isusa željela je da nemirne duše nađu mir, koji su u tami da nađu svjetlo, a klonuli da dobiju snagu. Posebice je molila i željela da se nađu duše koje će biti kvasac dobra, te svojom tihom molitvom, žrtvom, radom i životom sijati dobrotu u ovom materijalističkom svijetu. Drago mi je što je moj predšasnik mons. Prenđa, čiju smo godišnjicu smrti prošle subote obilježili u katedrali sv. Stošije, doveo ovdje prvu članicu ove Družbe iz Zadarske nadbiskupije, udovicu Mariju (67 godina) iz Stepinčeve župe koja je kako sam čuo „bila desna ruka ondašnjoj časnoj majci“. Danas, evo, kao zadarski nadbiskup svjedočim polaganju privremenih zavjeta časne sestre Franke de Marie Imaculee rodom iz župe Marijinog Uznesenja s Belafuže u Zadru. Za ovu prigodu stigli su i brojni hodočasnici iz Zadra i Skročinog nasljea, s mamom Jolandom, braćom i rodbinom sestre Franke i župnikom don Darijom i vikarom Markom.
3. Vratimo se sada tekstovima koja su odabrana za ovu svečanu prigodu zavjetovanja. U prvom čitanju čuli smo zaručnicu kako pjesničkim riječima govori o svom „dragom koji dolazi, te kao srna i jelenče prelijeće brda i preskakuje brežuljke“. Nakon što je Salomon, pisac „Pjesme nad pjesmama“, opisao zaručnicu u zboru djevojaka koje naziva „kćerima jeruzalemskim“, obraća se svojoj izabranici i veli kako joj je nakanio darovati zlatne naušnice kako bila još ljepša. Obraća joj se riječima „prijateljice moja“, a ona hvali svoga zaručnika. Tako među njima uzajamna simpatija i ljubav raste. A zaručnica o svom izabraniku veli da je „kao srna i jelenče koji preskače brda i brežuljke“. I vidi ga kako „gleda kroz prozore i zaviruje kroz rešetke“. Imam dojam kako je zaručnik naše sestre Franke stigao iz daljine, s nebeskih visina, pa prošao obalom hrvatske Jadere (Zadra), zaustavio se kod Gospe Maslinske gdje Franka kao mlada djevojčica rado zalazila i Gospu molila da joj nađe izabranika komu će pokloniti srce svoje.
Danas, evo, slušamo i čitamo kako je on stigao i poziva sestru Franku riječima: “Dragano moja ustani“. Jer, zima je minula, a kiša prošla i nestala. Cvijeće se po zemlji ukazuje, smokva prve plodove izbacuje, a vinograd u cvatu miriše. Prevalio je njezin ljubimac velik put od vječnosti preko Zadra, Bukovice i Kotara do kršnog Velebita, kojega je natkrilio i do Lasinja doletio. Nije mu se, naime, išlo kroz tunel Sv. Roka radi kontaminiranoga zraka u tom prostoru. On voli čistinu zraka i pogleda. On i nas često poziva poći u osamu i na čistinu. S tom nakanom okupili smo u ovoj duhovnoj oazi naših časnih sestara čuti, osjetiti i doživjeti duhovno vjenčanje naše sestre Franke. I dijeliti radost ove duhovne zajednice koje nas dnevno grle svojom molitvom. Doskora ćemo čuti odgovor č. s Franke koja će na upit „što tražiš od Boga i Crkve njegove“, odgovoriti da „ponizno moli milost sjedinjenja sa zaručnikom Isusom Kristom, Gospodinom našim, kako bi mu mogla služiti u potpunom predanju i žrtvi u Družbi Kćeri Srca Isusova“. A mi ćemo u radosti zbog toga čina moliti Gospodina neka ona svojim zavjetima slavi njegovo ime i služi spasenju svijeta.
4. Svečanosti polaganja zavjeta posluha, čistoće i siromaštva potvrđuju kako i u ovo naše vrijeme ima djevojaka koje shvaćaju i prihvaćaju te vrjednote. I danas, dakle, Duh Božji „odabire pojedince i redove“ koji su voljni stati uz program Isusovoga govora na Gori. Neka svima nama ova svečanost pomogne rasti u dobroti kako bismo srcem majke bili kadri tražiti Isusa na poprištima ljudske nevolje, te pri tom ne umarati se činiti dobro i osjećati kako nam je drago biti s Isusom. Poput apostola Petra koji je nakon preobraženja uskliknu: Dobro nam je, Gospodine, biti ovdje! Polaganje privremenih zavjeta prisjeća i današnju svečaricu na dane kad je i ona poput Petra imala iskustvo s Gore preobraženja, pa velikodušno izrekla svoj: „Evo me, Gospodine, vršiti volju tvoju!“ Poželimo joj neka vjerno slijede kućna pravila i ne prestaju ponavljati apostolove riječi: „Dobro mi je biti ovdje: u ovoj Družbi i u ovoj službi!“
Bogu posvećene osobe svjedoci su bezgranične Božje ljubavi i vidljivi znakovi onostranosti, jer svojim posvećenjem utjelovljuju Isusa Krista, a vjernošću zavjetima uvećavaju sjaj Evanđelja. Osim toga oni svoji zajedničkim životom „najavljuju novo doba i novo društvo, društvo Duha Svetoga“. A da bi se u svijetu ostvarivala vitalnost posvećenog života, potrebna je višestruka vjernost: Kristu i Evanđelju, Crkvi i njezinom misijskom poslanju, kao i vjernost idealima posvećenog života i karizmi osnivača. Crkva moli i očekuje da Duh Božji i u ovom povijesnom trenutku „zgrabi pojedince“ koji će i u ovom vremenu „ludovanja i previranja“ neustrašivo stati uz program Isusovoga govora na Gori i opstati pred silnim zavođenjima modernoga svijeta. I znati svetački i hrabro „utjeloviti evanđeosku poruku“ i u ovom vremenu i prostoru. Ispunjeni zahvalnošću prema Bogu za ovaj čin polaganja privremenih zavjeta č. sestre Franke od Bezgrješne pjevajmo danas, štovane sestre Družbi Kćeri Srca Isusova i nazočni svećenici, rodbino i hodočasnici pohvalne psalme. Zahvaljujmo Bogu za silna djela koja izvodi u našoj sredini. Pridružimo se orkestru Božjega puka, pa kliknimo od srca; „Velika nam djela čini Svesilni, sveto je ime Njegovo!“
✠ Želimir Puljić, zadarski nadbiskup
Lasinja, 1. veljače 2020.