Blagdan Prikazanja Gospodinova u nedjelju 2. veljače proslavljen je svečanim misnim slavljem u svetištu sv. Šimuna u Zadru koje je u crkvi sv. Šime s blagoslovom svijeća i ophodom oko crkve predvodio mons. Josip Lenkić, upravitelj Šimunovog svetišta i generalni vikar Zadarske nadbiskupije.
Proslava Svijećnice od osobitog je značenja u crkvi sv. Šime jer se u njoj nalazi neraspadnuto tijelo proroka Šimuna koji je na svoje ruke u jeruzalemskom hramu primio Isusa kojega su Marija i Josip donijeli prikazati Bogu 40 dana nakon Isusovog rođenja. Tada je Šimun u djetetu Isusu prepoznao obećanog Mesiju, a Mariji je prorokovao da će joj ‘mač boli probosti dušu – da se razotkriju namisli mnogih srdaca’.
„Pratimo Mariju i Josipa na putu u Jeruzalem, na prvoj tijelovskoj procesiji, u sveti grad Jeruzalem. Marija i Josip nose Boga u hram, da i u Jeruzalemu bude Božić! Na Božić ne bijaše mjesta za Boga u ljudskim stanovima. Na blagdan Prikazanja Bog stiže u hram – tražeći mjesta u hramu i u našim srcima“ rekao je mons. Lenkić, upitavši jesmo li zanemarili hram svoga tijela, a trebamo biti kuća Božja, hram Božji.
„U središtu ovog blagdana je prizor u kojem starac Šimun uzima Dijete Isusa u naručje i hvali Boga za taj veličanstveni završetak svoga života riječima: ‘Sad otpuštaš slugu svoga, Gospodaru, po riječi svojoj u miru. Ta vidješe oči moje spasenje tvoje’. Šimun slavi Boga jer njegove oči vidješe ‘svjetlost na prosvjetljenje naroda’. Šimun naviješta budućnost za koju je on živio: „Svjetlost na prosvjetljenje naroda, slavu puka izraelskoga“. Susreću se Stari i Novi savez, susreću se Bog i čovjek“ istaknuo je mons. Lenkić, dodavši da se taj susret slavi u procesiji sa zapaljenim svijećama, u znaku sjaja Božjeg veličanstva. „Zapaljena svijeća simbol je prisutnoga Krista, simbol naše budnosti i odanosti Sinu Božjemu. Svijeća je upaljena pri našem krštenju, prati nas u sakramentima i blagdanima, povezuje nas sa svijetom na drugoj obali, spaja s našim milim pokojnima, ispraća na smrtnoj postelji“ rekao je don Josip, potaknuvši da „od Boga tražimo njegov blagoslov, njegovu snagu, nadahnuće i vodstvo, da i mi poput starca Šimuna u svjetlu vjere završimo svoj ovozemaljski život dok ne prispijemo Bogu, neugasivom svjetlu“.
„Svjetlost svijeće kršćane prati od početka vjerničkog života do njegovog konca. Na krštenju palimo svijeću kao znak paljenja vjere u našem srcu. To je znak ‘Svjetla na prosvjetljenje naroda’ tj. Krista Gospodina. Zato na Svijećnicu u obnovi našeg opredjeljenja za Krista ponovno dozivamo simboliku zapaljene svijeće. Zazivamo nad nju Božji blagoslov kako bi je ponijeli kućama, u vidu obnove našeg oduševljenja za Krista, kako bismo u skladu s njegovim Evanđeljem bili uistinu svjetlo svijeta“ rekao je mons. Lenkić, istaknuvši da smo pozvani osvijetliti tamu ovoga svijeta, tamu naših bližnjih i ljudi u raznim potrebama.
„Budimo svjetlo drugima. Eto zadatka koji pred nas stavlja blagdan Svijećnice. Da u malenom djetešcu prepoznamo i spoznamo Boga, da ga upoznamo, da prosvijetljeni njegovim svjetlom postanemo svjetlost svijeta. Sudjelujući u ophodu i bogoslužju s upaljenom svijećom u ruci, prisjetimo se da smo kao kršćani pozvani ovim svijetom pronositi svjetlo i nadu, pokazujući svima da je Isus Krist istinsko i pravo svjetlo našeg života“ poručio je mons. Lenkić.
Pozvao je vjernike da budu posvećeni Bogu u svemu što žive i da dopuste Gospodinu da bude svjetlo u našem srcu, „kako bi naš život bio znak i putokaz onima u čijim je srcima svjetlo zamrlo. Potrebni smo svjetlonoša koji će pronositi svjetlo u tami svijeta. Zato molimo na tu nakanu i zahvaljujmo Bogu za sve svjedoke kršćanstva, na Svijećnicu osobito za Bogu posvećene osobe u redovničkom pozivu. Molimo Boga da nas uvijek obasjava Kristovo svjetlo, da naš put za Isusom bude putokaz drugima i sigurni put u vječnost“ zaključio je mons. Lenkić. Nakon mise puk je počastio relikviju sv. Šimuna pred otvorenom svečevom škrinjom iznad glavnog oltara.
I.G.
