Obred paljenja prve adventske svijeće u crkvi sv. Šime u Zadru u subotu 30. studenog predvodio je mons. Josip Lenkić, generalni vikar Zadarske nadbiskupije i upravitelj svetišta sv. Šime. U paljenju prve svijeće sudjelovali su učenici Katoličke OŠ Ivo Mašina Zadar. Četiri subote u došašću u obredu paljenja svijeće u crkvi sv. Šime sudjeluju predstavnici zadarskih župa i gradskih institucija. Taj događaj je zajednički liturgijski susret u paljenju adventske svijeće koji okuplja puk iz raznih dijelova grada a organizira ga Zadarska nadbiskupija.
Došašće je vrijeme pripreme, iščekivanja, hoda čiji je cilj proslava svetkovine Božića, slavljenje dana u kojem je Riječ tijelom postala, rekao je mons. Lenkić u nagovoru, istaknuvši da u vjeri iščekujemo i Isusov drugi, slavni dolazak na kraju vremena. „Svako došašće je i priprema za Isusov drugi, ponovni dolazak kojega si posvješćujemo ponavljajući zaziv Maranatha – Dođi, Gospodine! Ići ususret uvijek nas dovodi do susreta. Bog uvijek ide prema čovjeku, ali se s njim može susresti samo onaj koji je spreman i voljan i sam se uputiti prema Njemu. Da bismo u svakom trenutku bili spremni za susret s Gospodinom trebamo biti budni, pripravni, spremni primiti Gospodina. Na to nas poziva evanđelje Prve nedjelje došašća“ rekao je mons. Lenkić, istaknuvši da na početku radosnog vremena došašća „slušamo pomalo zastrašujuće evanđelje. Gospodin nas poziva da uvijek „budemo pripravni jer u čas kad i ne mislimo, Sin Čovječji dolazi“. Bdjeti ne znači samo biti na oprezu, nego djelovati u skladu s evanđeljem. Događa se da Bog dolazi, a da nitko nije primijetio njegov dolazak. Stoga Isus zahtijeva stav bdijenja i spremnosti koji su obilježje vjerničke zrelosti. Isus nas poziva na budnost usred redovitog života, ne traži ništa izvanredno. Zato nas želi potaknuti na spremnost da možemo stati pred Gospodina u svako doba, biti svjesni našeg hoda prema Gospodinu. Ništa nas na tom putu ne bi smjelo iznenaditi“ poručio je propovjednik.
Nekad smo u tom hodu sami poput Noe koji gradi lađu na suhom, a drugi ljudi ga ismijavaju, rekao je don Josip. „Noa je osamljen u tom pothvatu, ali vjeruje Božjoj riječi i čini ono za što ga drugi smatraju ludim. I mi smo pozvani ‘graditi na suhom’. Graditi svoj život usprkos svijetu oko nas koji nas ismijava i smatra ludima, graditi na Riječi Božjoj iako smo možda sami u tome, graditi svakodnevno i ustrajno tako da nas ništa i nitko ne može iznenaditi. Ako budemo tako činili, onda nam Božja riječ neće biti zastrašujuća ni teška, nego samo podsjetnik da ne zaspemo i da ne trošimo vrijeme na nebitne stvari. Neka nas ne zarobi i zaslijepi blještavilo gradova jer Isus se nije rodio u svjetlima grada Betlehema nego u skromnoj štalici. Neka naša srca budu te štalice, skromne i ponizne, ali ispunjene toplinom ljubavi prema Bogu i čovjeku“ poručio je mons. Lenkić, potaknuvši na molitvu da nam u ovom došašću Gospodin da budnosti u vjerničkom životu kako bismo iskoristili svaki trenutak da se približimo Isusu, kako bismo gradili svoj život na njegovoj Riječi i radosno išli ususret njemu koji dolazi u svojoj slavi.
I.G.