Na mrežnoj stranici Papinski Hrvatski Zavod Svetog Jeronima u kojemu je mons. Janko Segarić boravio od 1949. do 1960. g., povodom smrti don Janka objavljen je sljedeći tekst s potpunim biografskim podacima toga zaslužnog svećenika Zadarske nadbiskupije.
Mons. Janko Segarić, začasni kanonik Stolnog Kaptola sv. Stošije, najstariji ex alumnus Papinskog Hrvatskog Zavoda sv. Jeronima, umro je u utorak 5. studenoga 2019. u Svećeničkom domu u Zadru.
Mons. Segarić rođen je 12. siječnja 1923. na Istu kao drugo od devetero djece u obitelji Mate i Romane Segarić. Treći je svećenik iz obitelji Segarić. Kršten je 30. siječnja 1923. u župnoj crkvi sv. Nikole na Istu. Sakramente prve sv. pričesti i ispovijedi primio je u istoj crkvi. Krizmao ga je 14. svibnja 1930. msgr. Jeronim Mileta, šibenski biskup i apostolski administrator dijela Zadarske nadbiskupije što je u to vrijeme pripadao Jugoslaviji. Osnovnu školu pohađao je na istome otoku u trajanju od pet godina (1929.-1934.) i potom je stupio u Šibensko sjemenište. Školu je nastavio na klasičnoj državnoj gimnaziji u Šibeniku. Maturirao je 1942. kad je Šibenik i veliki dio Dalmacije bio okupiran od Talijana pa je maturu polagao na talijanskome jeziku. Budući da mu Talijanske vlasti nisu dopustile nastavak školovanja u Zagrebu msgr. Jeronim Mileta poslao ga je u bogosloviju u Francusko sjemenište u Rimu. Iste 1942. godine došao je na školovanje u Rim. U Francuskome sjemeništu boravio je od 1942. do 1948. godine. Filozofsko-teološki studij završio je na Papinskom Gregorijanskom sveučilištu. Za đakona je zaređen u 28. studenoga 1948. u kapeli svete Klare Francuskog sjemeništa. Za svećenika Zadarske nadbiskupije zaređen je 18. prosinca 1948. u Lateranskoj bazilici. Zaredio ga je «Vicegerente» rimske biskupije nadbiskup Luigi Traglia. Mladu Misu slavio je 19. prosinca 1948. u Hrvatskoj crkvi sv. Jeronima. Propovijedao mu je msgr. Krešimir Zorić. Za vrijeme sv. mise pjevao je zbor Francuskog sjemeništa.
U Zavod sv. Jeronima došao je iz francuskog zavoda u Rimu s magisterijem iz filozofije, koji je postigao 9. srpnja 1945. U Zavodu sv. Jeronima boravio je od 1949. do 1960. Studirao je teologiju i kanonsko pravo na Gregorijani. Iz teologije je magistrirao 27. lipnja 1949., a iz kanonskog prava 30. svibnja 1953. Zbog zdravstvenih razloga prekinuo je rad na doktorskoj tezi iz teologije. Naslov nedovršene doktorske teze je: Doctrina scholasticorum saec. XVI. et XVII de iustitia Dei ad homines». Iz Zavoda je otputovao 15. lipnja 1960. u Los Angeles, SAD.
Nakon dolaska u Los Angeles djelovao je u Hrvatskoj crkvi svetog Ante Padovanskoga kao župni pomoćnik mons. Srećku Diomartiću i to od 29. lipnja 1960. do 2. kolovoza 1986., kada je imenovan župnikom iste župe. Župničku službu obavljao je do 30. lipnja 1998. Umirovljen je kao svećenik nadbiskupije Los Angeles 1. srpnja 1998. godine. Dekretom msgr. Marijana Oblaka nadbiskupa zadarskoga, don Janko je ekskardiniran iz Zadarske nadbiskupije 22. svibnja 1971. godine. U nadbiskupiju Los Angeles inkardiniran je 16. srpnja 1971. godine. Na župničkoj službi naslijedio ga je njegov dotadašnji župni pomoćnik don Petar Vuletić, svećenik Mostarsko-duvanjske biskupije. Kako je don Petar nakon tri mjeseca župničke službe naglo preminuo, uprava nadbiskupije Los Angeles imenovala je don Janka Segarića 28. listopada 1998. godine privremenim administratorom župe. Na toj službi, iako je službeno umirovljen, ostao je do 30. lipnja 1999. godine, kada je župnikom imenovan don Mate Bižaca, dotadašnji župni pomoćnik u crkvi Mary Star of the Sea u San Pedru.
Za vrijeme službe u Los Angelesu zajedno s msgr. Srećkom Diomartićem pastoralno je brinuo za hrvatsku zajednicu u gradu San Pedro u crkvi Marije Zvijezde mora (Marry Star of the Sea), sve do dolaska don Mate Bižace.
Kroz to vrijeme vodio je radove na izgradnji pastoralnog centra (St. Anthony’s Croatian Parish Center) s velikom župnom dvoranom, podzemnim parkiralištem, i ostalim potrebnim prostorijama. To je jedan od najljepših hrvatskih centara u SAD-u. U župi je osnovao Hrvatsku dječju školu «St. Anthony’s Croatian Children School», koja neprekidno djeluje sve do danas. Uz hrvatski jezik i povijest, u školi se poučava vjeronauk te pjevanje i plesanje hrvatskih narodnih pjesama i kola.
Jedan je od suosnivača Hrvatskog radio programa u Los Angelesu 1963. godine. Godinama je uređivao i vodio razne emisije na tome radiju, poglavito vjerski program zajedno sa župnikom msgr. Srećkom Diomartićem. Osobito je zaljubljen u folklornu hrvatsku baštinu. Sa župnim tamburaškim zborom u Los Angelesu (St. Anthony Tamburica & Kolo «Club Croatian») izdao je dvije velike gramofonske ploče. Prva se zove «Croatian Melodies», a druga «Croatian Sounds – Hrvatski zvuci». Uređivao je na hrvatskom i engleskom jeziku nedjeljni župni list i povremeno glasilo «Vjesnik hrvatske župe sv. Ante». Svestrano je podržao inicijativu o osnivanju hrvatskog hodočasničkog doma u Rimu «Domus Croata Ivan Merz» za kojega je oduševio mnoge hrvatske iseljenike u župi sv. Ante i prikupio velika materijalna sredstva. U inozemstvu, ostao je trajno povezan sa svojom Domovinom za koju je u raznim prigodama skupljao materijalnu pomoć.
Kod izgradnje i ukrašavanja nove katedrale u Los Angelesu don Jankovom zaslugom postavljen je lik zavjetnog hrvatskog križa iz Nina na portalu katedrale, a u samoj katedrali na ogromnoj tapiseriji izrađen je i lik bi. Alojzija Stepinca. Na katedralnome trgu na višejezičnoj fontani postavljen je i hrvatski natpis.
U razdoblju od 1942. do 1970. nije se mogao vratiti u Domovinu, pohoditi svoju rodbinu i matičnu Nadbiskupiju. I opet nakon toga, kad su mu umrli roditelji i sestra, jugoslavenske vlasti nisu mu dozvolile sudjelovati na sprovodu i pokopu. Počasnim prelatom njegove svetosti (monsinjorom) imenovan je 30. studenoga 1999. godine. Od 2001. preselio se u rodnu Zadarsku nadbiskupiju. Živio je u svećenikom domu u Zadru. Koliko je mogao, pomagao je ispovijedati u katedrali sv. Stošije i drugim župama Zadarske nadbiskupije. Počasnim kanonikom Stolnog kaptola sv. Stošije u Zadru imenovan je 31. ožujka 1984. godine.