Knjigu ‘Neplanirano’ autorice Abby Johnson u izdanju Verbuma u četvrtak, 17. listopada u dvorani Ogranka Matice Hrvatske u Zadru predstavili su fra Lazar Perica, župnik župe Uznesenja Marijina u šibenskim Bilicama i Marija Šošić, regionalna koordinatorica inicijative ’40 dana za život’ za Dalmaciju. Svjedočili su zadarski bračni par Jure i Elizabeta Lemezina, roditelji četvero djece te Mihaela Krajina iz Splita.
Knjiga ‘Neplanirano’ je potresna životna ispovijest Johnson koja je osam godina bila ravnateljica klinike za pobačaje u Texasu. U listopadu 2009. g. dala je otkaz na to radno mjesto gdje su se radili pobačaji pod vodstvom organizacije Planned Parenthood, kada je prvi put osobno sudjelovala u obavljanju pobačaja u klinici i vidjela reakciju djeteta. Sada je Johnson majka osmero djece, (osobno je pobacila dva djeteta), gorljiva zagovornica prava nerođenih i obraćenica s protestantizma na katoličanstvo.
„Borba za život nije pitanje samo kršćana, katolika. To je pitanje općeljudskih vrednota i razuma. Živjeti sa spoznajom da živimo u civilizaciji, u čovječanstvu koje ne može prepoznati dijete u majčinoj utrobi!? Liječnik koji ne može vidjeti da je to dijete!? Osoba koja ne može vidjeti da je to dijete, dijete koje se bori za život“ upozorio je fra Lazar, istaknuvši da je Johnson potresao upravo trenutak borbe djeteta kad je to osobno vidjela. Abby je vidjela kako sisaljka ide prema djetetu „koja želi usisati dijete kao usisivač, zdrobi njegovo tijelo i izvadi vani. Kad je Abby vidjela kako dijete bježi, to je bio njen preokret. Je li moguće da žena koja je od 2001. do 2009. g. bila ravnateljica klinike za pobačaje, nikad vidjela što se zbiva iza tih vrata? Moguće je! Je li moguće da je ona mislila da radi super posao i pomaže drugima? Moguće je!“ poručio je fra Lazar, istaknuvši da bi on tu knjigu nazvao ‘Planirano’. „To je predivna knjiga nade i utjehe, puna ljubavi, ljudskosti, ljudskih pogrešaka. Johnson je bila pametna djevojka koja je željela pomagati ljudima, studirala je psihologiju. No, našla se u opakom svijetu gdje ti se pod prividom nečega lijepog, nudi zlo. Postoji mrena koja ti ne dozvoljava da vidiš ono što ljudi koji su s Bogom jasno vide. Tu mrenu je imala Johnson“ rekao je fra Lazar. Istaknuo je značaj i vrijednost inicijative ’40 dana za život’ i u životu Abby. „Ti ljudi s druge strane ograde, suprotnoga stava o životu od njenog, no s druge strane je imala prave prijatelje. Ljudi su se godinama molili da se baš Abby obrati, jer su prepoznali u njoj tu snagu. Uza sve što je učinila u toj klinici, Bog je učinio puno više po njenom obraćenju i puno više ljudi spasio. Knjiga dočarava nutarnja stanja u kojima ćemo sebe pronaći. Plod molitve je da se ta klinika zatvorila, a to je prvo mjesto u Texasu gdje je počeo Savez za život, ideja 40 dana za život. Koliko ljudi ne prolazi više tek tako pored bolnica? Ne smije se, ne odbacuje, jer su svjesni da se radi o čudesnom pokretu koji je Božje djelo“ poručio je fra Lazar.
„U knjizi je sadržana potpuna istina i to s obje strane. To nije knjiga samo za molitelje inicijative, samo za katolike. Zorno je u knjizi prikazana i druga strana. Inicijativa ’40 dana’ moli za zaustavljanje pobačaja ali i za sve koji su pobačajem ranjeni, za liječnike, medicinsko osoblje“ rekla je Šošić, istaknuvši da joj je ta knjiga „otvorila vidike za drugu stranu ograde. Srušila je tu ogradu. Jer svi mislimo, ova strana, ona strana. Zapravo, imamo puno zajedničkoga. Vrlo lako je biti zapleten u laž“ upozorila je Šošić.
„Molitvom pred bolnicama možda smo zadnja slamka spasa onima koji tu istinu trebaju tek spoznati. Knjiga je puna svjedočanstava o snazi molitve. I obraćenje Abby je nastalo zato što su neki drugi ljudi molili za nju i ljubili je. A to je ono na što smo kao kršćani pozvani. Ljubiti one koji ne misle kao mi. Upravo je ljubav tih molitelja spasila Abby Johnson. Ona sama piše: ‘Svaki dan kad sam dolazila na posao, vidjela sam te koji mole i pitala sam se koliko imaju snage i ustrajnosti moliti 40 dana. Svaki dan ubijali su me ljubaznošću’. To je razlog zašto je ona doživjela preokret onog trenutka kad je spoznala istinu, kad je spoznala što je pobačaj. Prvo se obratila onoj drugoj strani za koju su joj svi u klinici govorili da su njeni grozni neprijatelji, da se njih treba čuvati. Spoznala je ljubav koju su molitelji imali za nju. Njima se priklonila kad je doživjela totalni slom, kad nije znala kud će sa sobom, jer je spoznala istinu“ istaknula je Šošić, podsjetivši da su molitelji inicijative 40 dana osam godina molili ispred klinike gdje je radila Johnson.
„Osam godina ustrajanja da se u toj klinici prestane vršiti pobačaj i da ona kao ravnateljica spozna potpunu istinu. Fascinira prizor kako je u trenutku kad je napustila kliniku, na retrovizoru u automobilu vidjela kako jedan molitelj pada na koljena i podiže ruke prema nebu. Znala je da to nije molitva prošnje nego molitva zahvale jer je taj čovjek na svoje oči vidio plod molitve osam godina“ rekla je Šošić. No, „nije samo Abby dala otkaz i odustala od vršenja pobačaja. Nakon što je istupila u javnost, ona je povukla silu djelatnika koji su prestali biti dio industrije pobačaja. I otvorila je i udrugu kako bi im mogla pomagati. Jer nerijetko se nađu na meti sudskih procesa i nije im lako iščupati se iz te industrije. Vođena Božjom milošću i ljubavlju svoga supruga uspjela je i sad je živo svjedočanstvo svima nama. To je vidljivi plod inicijative ’40 dana za život’“ poručila je Šošić.
Istaknula je da ta knjiga nije samo o Abby i o Inicijativi 40 dana, „nego o prekrasnom Božjem djelovanju na ljude preko ljudi koji mu se do kraja otvore. Abby je promicala kontracepciju, smatrajući da će tako smanjiti broj pobačaja. Sada je majka osmero djece, a bila je rekla da je jedno dijete dovoljno. Zaista se otvorila Božjem djelovanju. Zamislimo što Bog može – od jedne klinike za pobačaje koja je bila toliko bila moćna, da se ona zatvori zbog djelovanja molitve! I ta klinika je sad pro life centar Inicijative 40 dana za život“ istaknula je Šošić. Kad se klinika zatvorila, bila je za kupnju na tržištu i kupio ju je Savez za život koji je začetnik ideje 40 dana za život. „Od klinike za pobačaj do našeg Pro life centra! To je naš središnji ured inicijative 40 dana za život u svijetu. Abby je napisala knjigu u dijelu života kada se to sve odvijalo. Nakon nekoliko godina i njenog sudjelovanja u inicijativi 40 dana, ona je postala katolkinja. Zaista ustrajno živi svoje katoličanstvo“ rekla je Šošić, istaknuvši da to nisu samo priče iz Amerike. Tiču se i Hrvatske.
„Kao pojedinci možemo moliti, na to smo svi pozvani. Kad ljudi čuju realnost o pobačaju pa nam prilaze, požele se uključiti pa upitaju kako mogu pomoći, misleći da trebaju učiniti neka velika djela. Ja im kažem: ‘Dođite pred našu bolnicu, uzmite sat bdijenja pred bolnicom. Uvijek možete moliti’. Njima to zvuči beskorisno, moliti pred bolnicom. Ali upravo zbog sata molitve pred bolnicom, dogodila su se silna djela opisana i u knjizi. U Hrvatskoj znamo za 64 spašena života otkad je počela inicijativa. Upravo zato što je netko uzeo svoj termin bdijenja i bdio pred bolnicom. I u zadnji trenutak, onaj tko je odlučio pobaciti, ugledao je kristoliko lice molitelja koji su bdjeli. Ugledali su transparente na kojima piše: Trudna si, trebaš pomoć? Javi nam se, možemo ti pomoći. Dragocjena si u Božjim očima. Ovdje sam za tebe“ istaknula je Šošić, naglasivši da inicijativa 40 dana djeluje afirmativno: „To je upravo Abby privuklo. Afirmativnost, ljubaznost, kristolikost. To je prepoznala kod molitelja“.
Šošić je istaknula i njoj osobito snažan dio u knjizi, kada Abby opisuje redovnicu koja je dolazila moliti pred kliniku. Temperatura je bila 38 stupnjeva. „Iz klinike su vidjeli što se događa kod ograde. Neki su bili zaprepašteni, kako redovnica cijela ‘zamotana’ u svoje odijelo, može stajati na toj vrućini, zašto stoji na 38 stupnjeva? A redovnica, kad bi vidjela žene koje su pobacile kako izlaze iz klinike, pala bi na koljena, molila i plakala zbog svake koja je pobacila. To ih je mijenjalo. Oni u klinici javljali bi jedno drugome što radi redovnica, ‘još uvijek plače, sad je volonter tješi…’ Abby je rekla: ‘Pa ne želim da redovnica plače zbog onoga što se događa u mojoj klinici. Mora onda da se u klinici nešto strašno događa’“ rekla je Šošić. U klinici su bili uznemireni kad bi vidjeli redovnicu kako moli, onda ne bi izašli niti vani na ručak. „Redovnica im je bila simbol svetosti, ustrajnosti i ljubavi. Ona ih je podsjećala na ispovijed. Proradila bi im savjest svaki put kad bi je vidjeli ispred klinike. Knjiga je poticaj i ohrabrenje da se borimo za istinu, da budemo na strani istine i da je donesemo onima kojima je potrebno. To je nama kršćanska dužnost. Nemojte propustiti biti dio Božjeg projekta. Molitelji pred bolnicom su Kristova produžena ruka, njegove oči, uši, usta. Nije malo što ćete moliti sat vremena ili 10 minuta. Nikad ne znate kad tih 10 minuta nekome može doslovno spasiti život“ poručila je Šošić.
Jure Lemezina iz Zadra posvjedočio je da je njegova supruga zatrudnjela prije braka, s 19 godina, on je imao 23 godine. Naišli su na osudu obitelji, prijatelja i okoline. Nije se mogao s time nositi a utješio ga je tadašnji župnik zadarske župe Belafuža don Anđelko Buljat, rekavši da ga Bog ljubi. Za trudnoću supruge liječnik mu je rekao: „Tata, morat ćete birati. Ili majka ili dijete. Komplikacije su jako velike i morat ćete izabrati“. Na Jurino pitanje liječniku što mora učiniti, liječnik mu je rekao: „Otiđite u crkvu i molite se“. Otišao je u zadarsku crkvu sv. Frane kojem je zavjetovao svoju obitelj, zapalio svijeću i počeo moliti krunicu pobjede koju i sad svaki dan moli. Tada mu je jedna redovnica rekla: ‘Ajde lipo kući, bit’ će sve u redu’. „Otišao sam kući u suzama i pomislio, ‘Gospodine, sve si rekao s time’. Porod je prošao dobro, Chiara je naše prvo dijete. Drugo Gabrijela, treće Duje. Nakon trećeg poroda žena je dobila otkaz. Poslodavac je rekao: ‘Ako mislite imati puno djece, niste podobni za posao’. Tri godine je bila kući, ja sam radio, pitali smo se hoćemo li uspjeti podići djecu. Četvrto dijete je Ivan. Bogu sam zahvalan i rekao sam ‘Bože, ako mi priuštiš još djece, spreman sam’. Molim krunicu svaki dan. Vozim gradski autobus i uvijek pozdravim molitelje trubom, kad prođem pokraj bolnice. Vidim na nekim licima i suze, neki plaču. Bog je velik i voli sve ljude. Kad kažu dijete je greška – dijete nije greška, nego plod Božje ljubavi. Molimo za ljude koji naprave pobačaj, s ljubavlju za njih. Supruga mi je anđeo čuvar koji svijetli. Obitelj je blagostanje i najmilije u životu što čuvam uz Božju milost. Ljubav čovjeku daje snage“ poručio je Jure.
Mihaela Krajina posvjedočila je da je ona začeta silovanjem. Rođena je 1975. g., a Zakon koji dozvoljava pobačaj stupio je na snagu 1978. g. „Bila sam neplanirana, neželjena, sve najstrašnije što se moglo dogoditi ženi dogodilo se mojoj majci. Mene je spasio zakon. Zato ću ja reći, zakon treba biti protiv pobačaja. Kad me pitaju, a ako je žena silovana, kažem: ‘Žena onda ima dvije traume, od silovanja i od pobačaja. Spasimo je barem od jedne traume’. Shvatila sam Božju milost, istinu, Bog mi je pokazivao kroz život. Ostala sam trudna sa 17 godina. Prvo moje dijete je s Down sindromom. Imam šestero djece i baka sam. No, sve to ne čini me pro lifericom, nego činjenica što sam istinski po Božjoj milosti spoznala u svom srcu da sam ja dar, da sam ja ljubljeno dijete Božje“ poručila je Krajina.
Događaj je organizirala inicijativa ’40 dana za život’ a pjesmom je nastupio VIS ‘Magnificat’ HKUMST-a Zadar.
Ines Grbić
