Izdanje vrijedne monografije „Kistanje – Novo Janjevo 1991. – 2017.“ bilo je povod održavanju Svečane akademije u spomen na 20. obljetnicu dolaska Janjevaca u Kistanje, koja je održana u Domu kulture u Kistanjama u petak 11. listopada. U poticajnim obraćanjima govornika sabrane su vrijednosti življenja Janjevaca koji su najstarija hrvatska dijaspora, a 1997. g. naselili su Kistanje u Benkovačkom dekanatu u istočnom zaleđu Zadarske nadbiskupije.
Jedan od glavnih protagonista doseljenja Janjevaca u Kistanje, mjesto novog zavičaja tih Hrvata s Kosova u njihovoj domovini matici je prof. dr. Stjepan Šterc, istaknuti hrvatski demograf. On je u vrijeme dolaska Janjevaca u Kistanje bio pomoćnik ministra u Ministarstvu razvitka i obnove RH. „Dolazak u Kistanje kao Novo Janjevo uvijek ostavlja emocije i vraća vjeru u hrvatsku budućnost, u hrvatsku mladost. Činjenica jest da je dolazak Janjevaca u Kistanje biblijski primjer povratka kakav nije zabilježen u hrvatskoj povijesti a ni u povijesti mnogih drugih naroda. Hrvatski usud je odlazak i samo odlazak, s vrlo rijetkim ili gotovo nikad povratcima“ upozorio je dr. Šterc na Akademiji, podsjetivši kako su prije 23 godine kod njega u Ministarstvo došla „petorica janjevačkih apostola“. Tražili su „pravo rješenje za povratak, za budućnost, za nastavak identiteta i za ostvarenje svega što su sanjali sedam stoljeća. Janjevački Hrvati zatvorili su svoj povijesni krug i vlastiti san o povratku. Trajao je dugo i nije bio lagan. Zatvaranje toga povijesnog kruga poruka je Hrvatskoj da uvijek postoji mogućnost povratka i obnove života, oslanjajući se na cjelokupnu hrvatsku populaciju rasutu poput sjemena na zemaljskim prostorima“ poručio je dr. Šterc, poželjevši da i buduće generacije Janjevaca „budu svjesni da snaga vjere i identiteta koju pokazuju Janjevci ostane u cijelom hrvatskom narodu“.
„Hrvatska u demografskom smislu danas ne izgleda dobro. Ali u budućnosti, želimo li opstati, moramo se oslanjati na ovakav biblijski primjer povratka naroda u svoju zemlju maticu! Mi smo jedna od tri zemlje na svijetu koja ima više stanovnika izvan zemlje nego u zemlji. U koncepciji ukupnog razvoja hrvatske budućnosti moramo se oslanjati i na to bogatstvo“ potaknuo je dr. Šterc, poručivši: „Vi ste, Janjevci, bili to bogatstvo dugih sedam stoljeća! Drugi su, nažalost, pogotovo u ovo suvremeno vrijeme, nastavili odlaske koji ostavljaju duboki trag u Hrvatskoj. Zato stavljanje vašeg primjera u knjigu koja će ostati trajni spomen neka ostane poruka Hrvatskoj da ti odlasci ne moraju uvijek završavati u situacijama da više nikad neće biti povratka. Drago mi je da Janjevci šalju ponovno poruku Hrvatskoj!“ poručio je dr. Šterc. Iako je bio pomalo i „nestajao idealizam s početka, umarali su se i akteri, mladosti je ostajalo sve manje, našli smo svoje hrvatsko Janjevo“ poručio je dr. Šterc, no i upitao: „Ali, jesmo li našli i svoj mir u zemlji koja danas malo toga razumije što nas čini Hrvatima iz Janjeva. Puno puta smo potvrdili: ne znamo učiti iz vlastite povijesti, ali bismo s janjevačkom trebali razumjeti barem vrijednost povratka“ poručio je dr. Šterc.
Ideja naseljavanja Janjevaca u Kistanjama, rečeno je, „rodila se u glavi“ upravo dr. Stjepana Šterca koji je prvi s kombijem Vlade RH 1996. g. dovezao janjevačkog svećenika mons. Nikolu Dučkića i još njih četvoricu u Kistanje, da vide to mjesto i odluče žele li tu doći živjeti.
Podršku za dolazak Janjevaca u Kistanje i želju da nastane to nekad opustošeno područje koje je bilo i na udaru velikosrbijanske agresije pružila je tadašnja hrvatska vlast: predsjednik Franjo Tuđman, ministar obrane Gojko Šušak kojemu su postavljanjem spomenika u Kistanjama Janjevci iskazali trajno zahvalno sjećanje, ministar razvitka i obnove Jure Radić i njegov zamjenik Stjepan Šterc koji je operativno provodio ideju naseljenja Kistanja s predstavnicima Hrvatskog društva Janjevo iz Zagreba te lokalnom vlasti u Kistanjama, u suradnji s Nikolom Matićem, tadašnjim povjerenikom Vlade RH za Općinu Kistanje.
Odvjetnik Anton Palić, u to vrijeme tajnik Hrvatskog društva ‘Janjevo’, 12. ožujka 1992. g. uputio je Pismo Vladi RH ‘Tko smo i što želimo?’ u kojem ističe da je više od 90 posto Janjevaca odlučilo iseliti s Kosova u Hrvatsku, u siječnju i veljači 1992. g. iselilo je 70 janjevačkih obitelji. Tada je u Zagrebu živjelo 5 000 Janjevaca. Hrvati na Kosovu bili su pod političkim pritiscima velikosrpske politike, onemogućavala im se trgovina u Srbiji, uništavala imovina, radilo ekscese, mobiliziralo u neprijateljsku vojsku za napad na Hrvatsku. „Iseljeni Hrvati s vremenom će se vratiti na svoja ognjišta, dok iseljenim Janjevcima to neće biti omogućeno zbog službene politike Srbije. Stoga je njihov prijedlog Vladi RH da postupnim i cjelovitim pronalaženjem najpovoljnijeg rješenja omogući definitivan povratak Hrvata s Kosova u svoju domovinu, koji su svojim življenjem na Kosovu izvršili svoj povijesni zadatak – održali su katoličanstvo na Kosovu i ojačali hrvatsku nacionalnu svijest u dijaspori“ napisao je tada u Pismu Vladi RH Anton Palić.
Sebastijan Palić, predsjednik Hrvatskog društva Janjevo Zagreb i nekadašnjeg Odbora za preseljenje, opisao je na Akademiji duh okolnosti u kojima se odvijalo preseljenje u Kistanje. Palić je podsjetio kako je Izraelski narod bio prognan iz domovine te je 2000 godina bio u progonstvu. „Nakon toliko vremena, taj narod vratio se u svoju domovinu, a cijelo to vrijeme nije izgubio svoj narodni osjećaj, osjećaj za svoj rod i svoju vjeru u jedinog Boga. To je fenomen vrijedan divljenja i poštovanja. I drugim narodima se događao progon. Ali, u povijesti se ne poznaje primjer da je neki narod duže od 500 godina uspio sačuvati osjećaj svoga roda, svoj identitet i svoju vjeru“ rekao je Palić. Istaknuo je da bi ti narodi, koji su živjeli izvan svojih domovina matica do 500 godina, u tom razdoblju „zaboravili na svoj rod, neki i na svoju vjeru i tako su se stopili u narode s kojima su živjeli. No, između židovskog naroda i svih drugih, postoji jedan narod u hrvatskom narodu – to su Janjevci. Mi smo izdržali 700 godina! Hvala našim starima koji su toliko izdržali, koji su se toliko borili“ poručio je Sebastijan Palić, usporedivši to i s rangom odličja. Ako su Židovi zlatnog odličja kao primjer naroda koji nije izgubio svoj identitet iako su tisućljeće bili raseljeni izvan matice, „u tom smislu mi Janjevci smo svjetski srebrni“ rekao je Palić.
Zbog okolnosti 1990.-ih godina u kojima su Srbi za vojnu agresiju na Hrvatsku željeli mobilizirati i Hrvate s Kosova, Janjevci su počeli napuštati taj zavičaj kojega su nastanjivali od 14. st., gdje su pridošli kao trgovci i rudari iz Dubrovnika i BiH. U Hrvatskoj su tražili pomoć od političara, uglednika, crkvene hijerarhije, klera. „Tako smo kao delegacija otišli i do dobrog kardinala Franje Kuharića. Kroz povijest Janjevci su patili, živjeli su u nesigurnosti i bili šikanirani. Najnovije tada bio je strah za mlade da ne budu mobilizirani i poslani boriti se protiv svog naroda. Kardinal Kuharić nam je rekao: „Bog vas je sačuvao 700 godina, on je jak, najjači. On gospodari svime. Trebali biste imati vjere i nastaviti se boriti“. Ja sam na to rekao: ‘Preuzvišeni, mi smo bili misijska župa na Kosovu. Neformalno, 140 godina bili smo sjedište Skopsko – prizrenske biskupije. Sada više naša misija, kao misijske župe, nije nužna, jer je jedan dio naroda na Kosovu katoličke vjere. Ustrojena je hijerarhija, ustrojene su župe, dekanati, postoji biskupija. Naši ljudi žele povratak u domovinu, u trenutku kada se domovina oslobađa i postaje neovisna i samostalna država’. Kardinal Kuharić na to je rekao: ‘Neka vam Bog pomogne! Mi ćemo vas pomagati i pratiti u svemu, koliko god budemo mogli’“ podsjetio je Sebastijan Palić.
U Dubravi gdje je živio bila je Hrvatska u malom, po ljudima koji su tamo živjeli iz svih dijelova hrvatskog naroda. „Mislio sam tada, prije tri desetljeća, svi oni kada govore o sebi, imaju svoj zavičaj na koji se pozivaju. Dosada su to mogli i Janjevci koji su živjeli u Zagrebu. Ali kada Janjeva nestaje, Janjevci će se raspršiti, nestati. A biljka bez korijena, čim naiđe prva suša ili nepogoda, osuši se. Dakle, što treba? Janjevcima treba komad domovine za sebe koji će nositi njihovo ime, koji će nastaviti njihovu tradiciju, običaje i sve što je dobro i vrijedno, da se ugradi u domovinu i narod. Prihvatio sam se tog posla jer sam bio član Upravnog odbora Hrvatskog društva Janjevo i predsjednik Odbora za preseljenje i brigu o izbjeglicama“ rekao je Sebastijan Palić.
Imajući u vidu i teško materijalno stanje oko 1240 Janjevaca koliko ih sada živi u Kistanjama, odnosno oko 240 obitelji, Palić je ohrabrio Novo Janjevo da i dalje budu čvrsti i otporni. Podsjetio je kako se za Isusa Nazarećanina govorilo: „Zar može nešto dobro izaći iz Nazareta?“. „Ne dajte se vi koji živite u Kistanjama! Naša janjevačka povijest je ogromna, junačka, vjerska! To je trebalo stoljećima izdržati. I vi očekujte da se iz krila Kistanja mogu roditi veliki ljudi. Imamo puno posla. Žetva je velika, poslanika malo. Vjerujte i živite u miru sa svima koji mir žele prihvatiti“ poručio je Sebastijan Palić.
Zvonimir Ancić, predstojnik Tiskovnog ureda HBK, istaknuo je kako je „trebalo u ono vrijeme imati volje, vizije, želje, htijenja da se dogodi nešto veliko kao što je to da preselite 1500 ljudi na jedno mjesto. To je velika odgovornost. Dok Janjevci rade na tome u Zagrebu, istovremeno se u Janjevu događa agonija gdje je župnik don Josip Dučkić. Naši ljudi kucaju na njegova vrata: ‘Župniče, što ćemo? Hrvatska gori! Naši ljudi dobivaju pozive u vojsku’. Obitelji se polako odvajaju. Brojni naši mladići dolaze u Hrvatsku jer nisu željeli ići u JNA. Trebalo je u tim trenucima imati hladnu glavu i dati ljudima pravi savjet. Kako ljudima dati savjet kad ni sami ne znate u kojem smjeru će to sve ići“ rekao je Ancić.
Istaknuo je kako su Židovi bili prognani, ali slušali su prvu Božju zapovijed u Svetom Pismu: ‘Plodite se, množite i napučite zemlju’ iz Knjige Postanka, koju je dao prije Dekaloga u Knjizi Izlaska. Janjevci su poznati po otvorenosti životu i brojnim obiteljima. „Nisu Janjevci došli u Kistanje da bi nekome napakostili. Janjevci su došli iz muke. Obitelji su sa 7, 8 djece došle u Zagreb. Problem je za obitelj s jednim djetetom naći podstanarstvo, a kamoli s devetero djece. Hrvatska država je preuzela odgovornost. Od početnog privremenog rješenja za stanovanje u Kistanjama, drago mi je čuti da je u cijelosti završen proces da više nijedan Janjevac nije u kući tuđeg vlasnika u Kistanjama“ istaknuo je Ancić.
Podsjetio je na svoj susret krajem 1990.-ih godina s Tihomilom Rađom, hrvatskim emigrantom koji je živio u Švicarskoj. Ispričao mu je kako je putovao nakon Oluje ličkom magistralom iz Zagreba prema Kninu s nizozemskim kolegom. Poslije Korenice taj ga je Nizozemac pitao: „Tihomile, što je ovo? Vozimo se već satima, a ovdje nema ljudi. Mi Nizozemci krademo kopno od mora, isušujemo more da bismo se proširili. A vi imate zemlju koja je prazna. Doći će netko i uzet će vam zemlju jer je nenapučena. Treba je napučiti“. Vjerujem da je to snažna poruka i nama danas“ poručio je Ancić.
Istaknuo je da su Janjevci dio jednog kontinuuma. „Hrvatska povijest ima svoj kontinuum. Mnogi narodi nemaju svoj kontinuum kakav mi imamo. Nismo mi od jučer ovdje, nego stoljećima. I uvijek smo bili svjesni svoje državnosti. Neki nam i zavide zbog toga jer mnogi nemaju kontinuiteta državnosti kakav Hrvatska ima od svojih knezova do danas“ rekao je Ancić, naglasivši da povijest ne kreiraju samo ljudi. „Povijest je prije svega u Božjim rukama. Nekad se bojimo i mislimo da će neke stvari krenuti krivo. Po svemu lošemu što se događalo i što smo prošli, Hrvatska nije trebala postati slobodnom državom. Ali imamo hrvatsku državu! To je itekako povezano s našom vjerom i pouzdanjem u Providnost. Sad smo, hvala Bogu, u slobodnoj Hrvatskoj. Nemojte vjerovati da nam se može nešto loše dogoditi. Samo mi moramo biti ispravni. Ima nas još, i bit će nas! Ne bojte se, trebamo napučiti ovu zemlju. Budite hrabri, jaki, nemojte se bojati! Stvarajte svoju budućnost“ potaknuo je Ancić Janjevce u Kistanjama.
Roko Antić, donačelnik Kistanja je poručio: „Mi nismo došli u Kistanje privremeno. Mi smo se tu vratili za stalno!“. Pročitao je pismo fra Bernardina Škunce, velikog janjevačkog prijatelja, nekadašnjeg provincijala Franjevačke provincije sv. Jeronima, koji pohvaljuje i izriče poštovanje hrvatskom i kršćanskom identitetu Janjevaca, zaokruženom pogledu na njihovu višestoljetnu duhovnu i kulturalnu baštinu koju sabire i Zbornik ‘Kistanje – Novo Janjevo’. „U svom življenju i djelovanju, pred cijelom Hrvatskom pa i šire, očitovali ste jedinstvenu postojanost u vrednotama koje ljudskom biću daju definiciju za hod kroz društveni život i kroz povijest. U vama Janjevcima u Kistanjama jasno se čita ta iznimna postojanost. Držim da je to vaša veličina. Čuvate upravo takav identitet. Znam da ste u brojnim teškoćama od kojih su neke posljedica nedovoljno jasne podrške naših političkih struktura. Nasreću, ima i dobrih strana, u čemu je vaša postojanost i odlučnost bila odlučujuća“ poručio je dr. fra Bernardin Škunca vjernim Janjevcima.
Uzvanici na događaju
Među sudionicima su bili župnik Kistanja don Ivan Perković, mons. Nikola Dučkić, župnik u Kistanjama 15 godina (2002.-2017.). Mons. Dučkić došao je u Kistanje 1999. g. te je tri godine bio sužupnik prvom župniku Kistanja, don Gašparu Dodiću. U vrijeme mons. Dučkića izgrađena je velika nova župna crkva sv. Nikole i župna kuća u Kistanjama. Zatim, don Josip Dučkić, desetogodišnji župni vikar u Kistanjama (2002.-2012.), Pavao Palić, član udruge Janjevo i nekadašnji predsjednik Hrvatskog društva Janjevo, Smiljan Čolak, nekadašnji predsjednik udruge Janjevo Zagreb.
Zatim prijatelji i podržavatelji janjevačke zajednice, osobito iz Kistanjama prijateljskog grada Kaštela: to su Milivoj Bratinčević iz Kaštela koji je u vrijeme dolaska Janjevaca u Kistanje 1997. g. radio u Ministarstvu useljeništva i bio voditelj Ureda toga ministarstva u Splitu odakle je službom pokrivao područje Dalmacije. Zatim Doris Grgurin, izaslanica gradonačelnika Grada Kaštela i potpredsjednica Gradskog vijeća, hrvatska braniteljica iz 4. gardijske brigade, Ante Bašić, direktor Adria kamena iz Kaštela, Zoran Bonacin, bivši zamjenik gradonačelnika Kaštela, Mirjana Baričević, predsjednica Udruge žena Katarina Zrinski iz Kaštela, prof. dr. Mihovil Biočić, ratni ravnatelj Opće bolnice Split i dobitnik ovogodišnje nagrade Splitsko – dalmatinske županije za životno djelo, Marija Županović, dugogodišnja nekadašnja glavna medicinska sestra Opće bolnice Split, njegovateljica hrvatskih branitelja, Tomislav Tokić, predsjednik Časničkog zbora HVO-a iz Knina, Nikola Blažević, zamjenik župna Šibensko – kninske županije kojoj Kistanje administrativno pripadaju, Jure Zečević, nekadašnji savjetnik povjerenika Vlade RH za Grad Knin, Ivica Antunović, predstavnik tiskare Ekograf iz Kaštel Sućurca koji je radio prijelom knjige ‘Kistanje – Novo Janjevo’, Anita Ercegovac, voditeljica dječje igraonice Kistanje i Goga Gašparac, učiteljica u Kistanjama. Pozdravljen je i dolaskom spriječeni Ivica Dučkić, prvi predsjednik općinskog vijeća Kistanja.
Pozdravljena je prisutnost i dvoje mladih janjevačkih autora, to su brat i sestra. Vita Glasnović napisala je roman ‘Tadijin ponos’, a Hrvoje Glasnović autor je romana ‘Gromovi Janjeva’. Oba djela predstavljana su 2017. g. u Kistanjama.
Na svečanosti je bila i Antonija Manestar, studentica na Sveučilištu u Zadru, iz Dramlja kod Crikvenice, dobitnica ovogodišnje nagrade Rektorice na zadarskom sveučilištu temeljem ocjena, znanstvene i stručne aktivnosti tijekom studija. Studira završnu godinu etnologije i antropologije na studiju povijesti u Zadru. Njen je završni diplomski rad pod nazivom „Izmiješana zajednica Janjevaca u Kistanjama“ u kojem će koristiti i rezultate istraživačkog rada dr. Šterca.
Janjevka Marija Rodić, odgajateljica s darom za dramsku interpretaciju, prisutne je dotaknula recitiranjem pjesme ‘Kistanju u čast’ autora Pavla Palića, čiji dirljivi tekst govori o duhu opstanka Janjevaca kroz povijest, uvijek u pouzdanju u Boga, oslonjenosti na Katoličku Crkvu, stavljanje pod zaštitu nebeskog zagovora Majke Božje i njihovog zaštitnika sv. Nikole.
Svojim snažnim glazbenim izvedbama događaj je obogatio nastup klape Zvono iz Kistanja koja je od svoga osnivanja 2001. g. ostvarila niz zapaženih nastupa i nagrada diljem Hrvatske.
Voditelj svečanog programa bio je Ante Nadomir Tadić Šutra, veliki prijatelj Janjevaca koji ih svojim dolaskom i vođenjem njihovih društvenih događaja uvijek podržava. Na kraju večeri, Roko Antić i župnik don Ivan Perković, podupirateljima i prijateljima Janjevaca darovali su umjetničke slike i kipove u zahvalnosti za zasluge i doprinos tih pojedinaca u promicanju i podršci zajednice Janjevaca.
Ines Grbić
