Kratko izvješće s plenarne skupštine CCEE-a u Santiago de Composteli (3.-6. 10. 2019.)
1. Godišnja plenarna skupština Vijeća europskih biskupskih konferencija na temu „Europo, je li vrijeme za buđenje? Znakovi nade“ održana je od 3. do 6. listopada 2019. u Santiago de Composteli. U svojoj poruci sudionicima skupa papa Franjo je osobito istakao znakovitost mjesta zasjedanja, blizu groba apostola Jakova, koji je od davnina bio odredištem brojnih hodočasnika iz svih dijelova Europe, koji su u ruke toga Kristova apostola ostavljali svoje nevolje, molitve i nade. To je simbolično mjesto za ponovno otkrivanje bogatstva Europe, ujedinjene u njezinoj vjerskoj i kulturnoj tradiciji. Papa je zamolio braću u episkopatu neka te dane prožive „kao putovanje koje ima za cilj otkriti znakove nade kojima je posuta današnja Europa“.
2. Santiago de Compostelije glavni grad Galicije, španjolske autonomne zajednice smještena na krajnjem sjeverozapadu Pirenejskog poluotoka. Graniči na jugu s Portugalom i podijeljena je na četiri provincije. Autonimiju ima iz 1981. godine. Španjolska ima sedamnaest autonomnih zajednica koje imaju široku zakonodavnu i izvršnu autonomiju, vlastiti parlament i regionalnu vladu. Galicija ima 2 732 347 stanovnika (2015). Arapi su regiju zauzeli 711. a rekonkista je započela već do 871. Vojnu dimenziju rekonkiste pratila je i vjerska obnova, s kultom apostola Jakova kad je Santiago de Compostela postalo glavnim hodočasničkim središtem.
3. Iz govora sv. Ivana Pavala II. (9. studenoga 1982.)
… „Ovamo su pristizali iz Francuske, Italije, Srednje Europe, nordijskih zemalja, iz slavenskih naroda, kršćani različitih društvenih položaja, od vladajućih do najskromnijih seoskih stanovnika; kršćani svih duhovnih razina, od svetaca kao što su sveti Franjo Asiški i Brigita Švedska (da ne govorimo o španjolskim svecima), do javnih grešnika u potrazi za pokorom. Budući da se Europa okupljala oko sv. Jakova, stoljećima se izgrađivala kao homogeni i duhovno ujedinjeni kontinent. Zbog toga će i sam Goethe izjaviti da je „europska svijest rođena iz hodočašća“…
…. „Zbog toga, ja, Ivan Pavao, sin poljskog naroda, koji se uvijek smatrao europskim, slavenskim među Latinima i latinskim među Slavenima; ja, Petrov nasljednik na Rimskoj stolici, koju je Krist želio smjestiti u Europu; ja, rimski biskup i pastir opće Crkve, s ljubavlju vičem tebi, drevna Europo: „Pronađi ponovo sebe i budi svoja. Otkrij svoje porijeklo i oživi svoje korijene. Vrati se življenju autentičnih vrijednosti koje su učinile slavnom tvoju prošlost i blagotvornom tvoju prisutnost na drugim kontinentima. Daj caru što je carevo, a Bogu to je Božje. Nemoj se uzoholiti zbog svojih pobjeda i nemoj biti utučena zbog kvantitativnog gubitka svoje veličine u svijetu ili zbog društvenih i kulturnih kriza kroz koje prolaziš. Ti još možeš biti svjetionik civilizacije i pokretač napretka svijeta. Drugi kontinenti gledaju u tebe i od tebe očekuju odgovor koji je sveti Jakov dao Kristu“.
4. Iz pozdravne riječi kard. Marka Ouelleta (3. listopada 2019.)
Tema ovogodišnjeg susreta, „Europo, je li vrijeme za buđenje? Znakovi nade“, sve nas kao Kristove učenike dira, jer Europu je uistinu zahvatila strašna kriza. Stoga nas često katolici s drugih kontinenata pitaju: Što se to događa s vama u Europi? To se pitanje odnosi na brojne sektore, kako one iz kulture, javnoga života, odgoja i obitelji, tako i iz područja demografije i duhovnih zvanja. I papa Franjo je to izrekao kad su mu dodijelili odličje Karla Velikoga: „Što se to dogodilo tebi Europo, kolijevko humanizma, tebi nositeljice ljudskih prava, slobode i demokracije? Što se to zbilo kod tebe, Europo, majko tolikih naroda i nacija, koja si porodila tolike velikane povijesti koji su znali braniti i dati život za dostojanstvo svoje braće?“
Smatram kako je ovogodišnja tema vrlo aktualna i da je u suglasju s Papinom zabrinutošću. Nadam se kako će i predavanje profesorice Chantal Delsol, koja je u svojim brojnim knjiga i člancima obradila s više vidika spomenutu krizu i razloge nade, pomoći i nama razmišljati o katolištvu nakon kršćanske ere. Zahvalni smo profesorici Chantal što je prihvatila doći i govoriti o tomu, a posebice što će nam pomoći u diskusiji uočiti i brojne znakove nade. Kard. Oullet je zatim naglasio kako je „izvrsnu sintezu Europe 19. i XX. stoljeća jasno i realno prikazao u svojim spisima kard. Newman (iz 1879.). Njegova promišljanja mogu nam i danas pomoći ući u razloge sadašnje europske krize. A ti razlozi mogu se opisati s nekoliko njegovih postavki:
- Društvene strukture, koje je svojevremeno iznjedrilo kršćanstvo, sada počinju odbacivati to kršćanstvo;
- Filozofi i političari počinju govoriti i zastupati „sekularizirani odgoj“;
- A u tom procesu sekularizacije stvaraju se i „određeni principi“ koji bi imali zamijeniti religiju, a onda bi moral slijedio „njihove istine i etičke norme, pravdu i dobrotovornost“.
No, ovo je mjesto i simbol oslobođenja („rekonkviste“) i stjecanja slobode kršćanske Europe. I kao što je bilo teško doba kad je islam osvojio i pokorio ovaj poluotok, tako i ovo naše vrijeme ima mnogo jačeg i lukavijeg protivnika koji razara i pustoši europskom kulturom, a to je laicizam. To je ideologija koja se nameće kao vladajuća, te s namjerom otpisivanja Boga želi organizirati društvo bez osvrtanja na transcendentne i evanđeoske vrijednosti koje su zapravo oblikovali europski identitet.
U tom kontekstu i na sveučilištima se dogodila „fragmetacija znanja“, a „učilišta postala interesna akademska zajednica“ koja prenose znanje „lišeno mudrosnoga jedinstva“. A znak takve fragmentacije je i isključivanje teologije iz sveučilišnoga sastava, što se opravdavalo „neutralnošću sveučilišne zajednice“. Zbog toga je papa Benedikt u poznatom predavanju u Regensburgu rekao da „razum koji je pred stvarnošću Božanstva gluh, ili otklanja religiju, nije kadar ući u dijalog s kulturama. No, hrabrost i odvažnost otvoriti se razumu i njegovoj širini jest ono što teologija čini u svom biblijskom promišljanju. Papa Franjo vidi u „socijalnom nauku Crkve“ izvrstan način ponovnog širenja evanđelja u Europi i svijetu.
5. Završna poruka biskupâ
S groba apostola Jakova, odredišta mnogih hodočasnika iz svih krajeva našeg kontinenta, i mi, biskupi Vijeća europskih biskupskih konferencija, obnavljamo svoju ispovijest vjere na zasadama apostolâ. Ovih nam je dana radost obuzimala srce dok smo promatrali tolike mlade – i ne samo mlade – kako dolaze u Santiago i upućuju se do Trijema slave. Svjesni svojih ograničenja i brojnih slabosti koje nanose patnju cijeloj Crkvi, i mi smo ušli u Katedralu da, u obredu zagrljaja, položimo naše nevolje i prošnje na ramena Apostola, da zatražimo oproštenje za naše pogreške i obvežemo se s nadom i pouzdanjem na predano zalaganje za budućnost.
Došli smo u Santiago de Compostelu, grad na krajnjem zapadu Europe, razgovarati o egzistencijalnim pitanjima koje se gnijezde u dubini ljudskoga srca i koja ne prestaju ni onda kad su zatamnjena materijalnim postignućima. Stoga kao jutarnja straža, budni smo i spremni pokazati novi dan i poručiti: Probudi se, Europo! Ponovno otkrij svoje korijene i brojna svjedočanstva tolikih europskih velikana. Raduj se dobroti svoga naroda. Pogledaj tolike obitelji i prepoznaj sa zahvalnošću njihovu vjeru u Boga. Prepoznaj vrijednost tradicije ovoga kontinenta u obrani ljudskog života i dostojanstva, u promicanje obitelji i poštivanje temeljnih prava osobe. Predanim zalaganjem u tim vrednotama moći će rasti Europa kao obitelj naroda, mira i nade“.
Zadar, 9. listopada 2019. ✠ Želimir, nadbiskup
