Mariji na nebo uznesenoj i pomoćnici kršćana s osobitim veseljem hodočastimo moliti njezin zagovor
1. Još nam u ušima odjekuju riječi iz knjige Otkrivenja u kojoj gledamo „divnu ženu i strahovitoga zmaja“. Žena, sama ljepota, nježnost, blagost i dobrota. Jezoviti Zmaj s ognjem i plamenim jezicima obuzet idejom smrti i ubijanja, vreba samo kako ubiti i proždrijeti njezino dijete. Koliko je samo puta ova opaka neman iz Otkrivenja pokazala svoje rušilačke namjere, posebice u XX. stoljeću po zloglasnim ideologijama nacizma, fašizma i komunizma?! Ovo je potresni scenarij koji čovjeka plaši i nameće neizbježno pitanje: Što činiti u toj situaciji i kako se ponašati? Ulomak iz Otkrivenja svojim daljnjim opisom daje nam usmjerenje: „Žena pobježe u pustinju gdje joj Bog pripravi sklonište..“ Bog nas, dakle, kad se nađemo u stisci, muci i problemima, čeka u pustinji, u tišini i šutnji. On govori kad čovjek zašuti, kad se povuče iz svagdanje buke i galame. No, ni u takvim trenucima napasnik ne miruje. Kad ne uspije strahom i prijetnjom, onda nudi i zavodi. Sjetimo se Isusovim kušnja i napasnikovih ponuda, upravo u pustinji. Istom metodom on pristupa i čovjeku današnjice. Govori mu, razuvjerava ga i šapuće: nije istina ono što u pismima piše; nemoj slušati i vjerovati onomu što Crkva naučava. Ona je natražna institucija koja ne prihvaća znanstveni napredak i moderni život.
Koliko je samo žena podleglo i bilo zavedeno glasom Napasnika koji ih je uvjeravao: Budeš li rodila to dijete, rodit ćeš jednog siromaha više; obitelj bi se mogla raspasti od neimaštine, pa ćeš dolaskom novog člana uništit sebe i dijete. Blago ženi koja u takvim trenucima napastovanja nađe vremena poći u pustinju kako bi Bog progovorio njezinom majčinskom srcu. U pustinji su i Mojsije i Ilija čuli Jahvin glas. I Isus je u pustinji i šutnji nadvladao Napasnika. I nama valja u trenucima tjeskobe, napasti i drugih životnih teškoća poći u tišinu kakvog Gospinog svetišta gdje ćemo u svojoj duši čuti Boga koji nas čeka i govori: „Ustani, pođi k Mariji. Ne boj se, ja sam s tobom“.
2. Nju nam je Isus ostavio kao majku kad je na Klavariji rekao „ženo, evo ti sina“. I dok smo danas okupljeni na gozbi Riječi i euharistije na kojoj nam poručuje: Čovječe, kad začuješ zavodnički šapat ili urlik zmaja, nemoj se preplašiti i vikati. Pođi u pustinju, u tišinu Božjeg doma gdje te Bog čeka kako bi progovorio duši tvojoj. Otvori uši, oči i srce svoje kako bi čuo i osjetio kome te Bog upućuje i šalje zajedno nositi teret života i podnosili kušnje svagdanje, te zajedno slaviti Boga i služiti mu. Jer, samo kad smo zajedno, mi smo jaki. Jaki smo kao Crkva i hram Božji, kojega ni vrata Pakla ne mogu nadvladati. U tome je snaga Crkve. A zmaj iz Otkrivenja ničeg se toliko ne boji, koliko udružene braće u vjeri koji zajedno mole: „Kad ste dvojica ili trojica sabrani u moje ime, ja sam s vama“. Kad smo, dakle, zajedno zmaj ne može slaviti; njemu mjesta nema.
Marija kao pomoćnica kršćana stoljećima je bila utočište, utjeha, pomoć i obrana. Zbog toga joj s osobitim veseljem rado hodočastimo moliti zagovor i zaštitu. Jer, ona s Crkvom moli; ali, moli i za potrebe Crkve. Moli svjetlo apostolskim nasljednicima, snagu onima koji za vjeru trpe, postojanost onima koji u vjeri kolebaju. Zahvalni za svjetlo dobrote koje nam je preko nje zasjalo, molit ćemo posebice za naše očeve i majke da Marija bdije i čuva naše obitelji. Sve povijesne krize i kušnje, kao i Zmajeve prijetnje i zastrašivanja uspjeli smo prebroditi jer smo se u našim obiteljima molili i u Gospina svetišta hodočastili. Nosili smo i častili njezine medalje, slike i škapulare. A njoj u čast činili zavjete i zidale crkve i oltare. I po tomu bili prepoznatljivi ovdje i diljem Europe i svijeta. Jer, obitelji naše su žrtvom, molitvom i uzornim životom hranile svoju djecu i upućivale ih na pravi put spasenja. Blago narodu koji ima tako dobre, moralne i čestite očeve i majke. Blago obitelji u kojoj je molitva kruh svagdanji, a Marija uzor obiteljske žene i majke.
3. Nema, naime, pravoga materinstva bez Boga, bez Marije, bez vjere, bez pobožnosti, bez molitve, bez milosnog i sakramentalnog života. A čestite, uzorne i plemenite majke snaga su obitelji, duša naroda, stožer života i budućnost društva. To su majke koje kleče pred Gospom, najvećom ženom povijesti i mole blagoslov, zagovor i njezinu pomoć na stepenicama oltara i na pričestnoj klupi. Kao poticaj današnjim obiteljima, posebice djevojkama, ženama i majkama spominjem na koncu ženu iz nedavne prošlosti koja je ostvarila ideal žene, majke i supruge. To je sveta Ivanka Beretta iz Bergama u Italiji koja se rodila u brojnoj obitelji.
Završila je medicinski fakultet i specijalizirala pedijatriju, te radila s majkama i starijim osobama. Susrela je inžinjera Petra Mollu i udala se za njega1955. godine. Koliko se radovala braku, majčinstvu i djeci najbolje pokazuje pismo koje je uputila svome zaručniku malo prije vjenčanja: „Kad se sjetim naše međusobne ljubavi, zahvaljujem posebice Gospodinu na tom daru, dragi moj Petre. Još je samo nekoliko dana do časa kad ćemo pristupiti k oltaru i primiti sakrament svete ženidbe. Kad pomislim na to, veoma sam ganuta. Jer, postat ćemo Božji suradnici u stvaranju. O, da mu možemo darivati djecu koja će ga ljubiti i služiti mu! Petre, hoću li moći postati žena i majka kakvu si uvijek želio? Ja takva, uistinu, želim biti, jer ti si to i zaslužio..“ Možemo samo zamisliti kako je titralo Petrovo srce dok je čitao ove nevine i iskrene izljeve ljubavi svoje izabranice! Ovdje valja naglasiti kako je duhovnost ove izvanredne žene rasla i sazrijevala kod oltara. Ona je, naime, rado sudjelovala na sv. misama, pohađala Isusa u svetohraništu, meditirala, čitala sveto Pismo i redovito krunicu molila. A uz to bila je vrlo angažirana u župi i u apostolatu Katoličke akcije.
4. U braku su dobili troje djece. No, tijekom četvrte trudnoće liječnici su otkrili da Ivanka ima tumor na maternici. Predlagali joj neka se odluči za pobačaj kako bi je mogli operirati. Ona je, međutim, tada izjavila i svojoj odluci ostala vjerna do kraja: „Ako morate birati između mene i djetetova života, ne oklijevajte. Birajte dijete i spasite njegov život“. Potpuno predana u ruke Božje, radosno i opušteno u molitvi je proživjela posljednje mjesece čekajući rođenje svoje drage Ivane Emanuele (na Veliku subotu 21. travnja 1962.). Liječnici su sve učinili da spase i njezin život. No, ona je sedmi dan nakon poroda s molitvom „Isuse, ljubim Te“ preminula u bolnici, u Monzi. S pravom je u propovijedi prigodom njezinoga proglašenjena blaženom (1994.) sveti Ivan Pavao II. rekao: „Po primjeru Isusa Krista, koji je ljubio svoje do kraja, i ova je sveta majka obitelji herojski ostala vjerna zadaći koju je preuzela na dan vjenčanja“. Deset godina kasnije (2004.) proglašena je svetom. Tada je bilo osobito dirljivo gledati njezinoga muža s djecom kod oltara. Njega 92. godišnjega starca pod ruku pratila je najmlađa kći Ivana Emanuela koja je rođena velikodušnim darom svoje majke Ivanke. Čitavo vrijeme ceremonija ona je držala za ruku svoga oca s istim osmjehom kakvog je imala i njezina sveta majka, koja je bila prva liječnica proglašena svetom. Zbog toga je odabrana biti zaštitnicom trudnica, djece i promicatelja kulture života.
Zahvalni smo Bogu za svjetlo dobrote koje nam je u Mariji zasjalo. Zahvalni Kristu što nam je na Kalvariji darovao svoju majku, molit ćemo za sve naše obitelji, očeve i majke kako bi bili dostojni svoga roditeljskog poziva. Preporučit ćemo u molitve tolike žene koje ne drže do svog dostojanstva, kako bi i one čule nebeski glas opomene i upozorenja: Ne daj Zmaju svog roda i poroda! Molit ćemo posebice za djevojke, žene i majke naše nadbiskupije kako bi znale zavjetovati Mariji svoju čednost, djecu i svoje muževe. Molit ćemo i za sve nas da budemo ispunjeni strahopoštovanjem pred Bogom, pred životom i pred vječnošću. Naša nastojanja i naša obećanja želimo oblikovati u određenu vrstu našega zavjeta da ćemo „Boga priznavati, život poštivati, sakramente slaviti i primati, Crkvu voljeti i Bogu se moliti“. Sve ove naše plemenite želje, obećanje, zavjete i molitve stavljamo večeras pod okrilje One koja je „početak boljega svijeta i zora spasenja“. Gospo na nebo uznesena, moli za nas. Amen !
Mons. Želimir Puljić, nadbiskup zadarski
Škabrnja i Pag, 15. kolovoza 2019. godine