Na svetkovinu Presvetog Srca Isusova u petak 28. lipnja u župi Presvetog Srca Isusova na Voštarnici u Zadru svečano večernje misno slavlje u župnoj crkvi Presvetog Srca Isusova predvodio je fra Ivan Sesar, generalni definitor Franjevačkog reda.
Biblija na 25 mjesta izrijekom spominje da Bog ima srce, rekao je fra Ivan, istaknuvši da je Presveto Srce Isusovo blagdan ljubavi Boga prema čovjeku i čovječanstvu te nas potiče da se provjerimo i očitujemo ljubimo li mi Isusa. „Da se zapitamo kakvom ljubavi mi ljubimo Boga i bližnje? Kako i koliko uzvraćamo ljubav na ljubav? Kakvom ljubavlju ljubimo onoga koji je nas ljubio, kako i na koji način uzvraćamo na ljubav kojom nas je ljubio naš Stvoritelj?“.
„Štujući Presveto Srce Isusovo, štujemo Isusovu ljubav prema svakome od nas. Isus je sama ljubav, ali ako se mi ne odlučimo za božansku ljubav, ta nam činjenica neće koristiti, jer ljubav se ne da zapovjediti niti narediti. Ljubav se ne može nametnuti. Ljubav se besplatno prima i besplatno dijeli“ istaknuo je fra Ivan. „Djelo smo Božje ljubavi, zato Bog i od nas očekuje da ljubimo, ali nas na ljubav ne sili, jer ljubav se ne da iznuditi. Ljubav je dar srca. Gospodin ne želi da ga slušamo kao nadničar što sluša i radi za dnevnu plaću ili rob koji se boji batina gospodara. Kršćanin ne smije biti poput starozavjetnog Židova koji pomno broji koliko je dobrih djela učinio, pa za njih traži plaću i nagradu. To je vjera trgovca, a ne djeteta Božjeg, istinskog vjernika koji bi trebao slijediti primjer Isusa koji nas je ljubio savršenom ljubavlju“ upozorio je fra Ivan, rekavši da na svetkovinu Presvetog Srca Isusova častimo Bogočovjeka Isusa Krista – srce u kojem je sabrana sva ljubav i patnja cijelog čovječanstva.
„Slavimo neizmjernu Božju ljubav prema čovjeku, slavimo Boga ljubavi. Bog je prije svih pisaca i književnika sastavio najdramatičniji i najljepši ljubavni roman, jer sve što je poduzeo i učinio prema čovjeku, bilo je protkano, potaknuto i nadahnuto savršenom Božjom ljubavlju. Najveće djelo Božje ljubavi prema ljudima je Isus Krist. Iz ljubavi je uzeo našu ljudsku narav i postao čovjekom, iz ljubavi je prošao zemljom čineći samo dobro, iz ljubavi prema nama podnio je mučeništvo i uskrsnuo. Isusovo srce je znak i simbol ljubavi prema nama“ poručio je propovjednik.
Fra Ivan je rekao da je zajedničko svim ljudima čežnja za ljubavi. Biti ljubljen je potreba svakog čovjeka. „Kao što ukusnost jela ovisi o kvaliteti začina, tako i kvaliteta života ovisi o ljubavi kojom smo ispunjeni. Ljubav je najvažniji začin bez kojeg nam život postaje težak, besmislen. Ljubav ima ulogu u životu kao sol u kruhu. Na prvi pogled kruh je isti, sa soli ili bez nje, ali postoji razlika u njegovom okusu; ako kruh nije osoljen, neukusan je“ rekao je fra Ivan.
Istaknuvši da je u srcu smješteno sve veliko i plemenito: ljubav i dobrota, sreća i veselje, bol i patnja, propovjednik je rekao da ljubav često očitujemo izrazom ‘Srce moje’, a ‘Ranio si me u srce’ znači da smo nekoga povrijedili. „Kada izgovorimo riječ srce, osjećamo da to ima posebnu težinu. Pogođeni smo kad se susrećemo s ljubavlju, iskazanom ili povrijeđenom. Sreća čovjeka i čovječanstva ovisi o iskazanoj ljubavi, a nesreća pojedinca i čovječanstva dolazi zbog povrijeđene ljubavi“ naglasio je Sesar.
Potaknuo je vjernike da promisle kakvom ljubavlju ljube najbliže, roditelji djecu i obrnuto, ljude s kojima dijelimo svakodnevicu i životni prostor. Upozorio je da mladi znaju biti mrzovoljni na roditelje i srdito im odgovarati, biti ljuti jer im roditelji ne mogu dati koliko oni mogu potrošiti i ne zadovoljavaju njihove mladenačke hirove. Djeca ne prihvaćaju što roditelji kažu u dobroj namjeri, smatraju ponašanje roditelja staromodnim, preziru njihove savjete, za svakog nađu više vremena nego za vlastitog roditelja. „Imaju li pravo roditelji reći da ljube svoju djecu samo jer su im osigurali materijalnu egzistenciju i ispunili želje koje su opravdane i neopravdane? Time ne čine dobro djetetu, ali to čine radi prividnog mira u kući. To nije ljubav na koju nas poziva Isus.
Neće se svi životni problemi riješiti novcem. Nemoj ljubiti svoje dijete materijalnom ljubavlju, kupljenim automobilom koji ga možda može odvesti i u smrt jer nije iskusan za takvu vrstu automobila. Ne ljubiš dijete time što mu popustiš da provodi noći i dane, a ne znaš gdje se nalazi, iako je dijete i maloljetno. Činiš to iz nekakve ljubavi ili sebe tješiš i lažeš da to činiš iz ljubavi. Kažete da ljubite svoje dijete, a ne znate gdje provode noći pa se začudite da su krenuli krivim putem. Najviše što možeš dati djetetu i bračnom drugu je sebe, vrijeme, svoje srce. Bog nam je dao sebe u potpunosti.
Ne darujmo ono što se može kupiti, nego sebe, ono što izvire iz srca. Ako djeci budemo davali više sebe, neće biti toliko ovisnika među mladima nego će ljudski odnosi biti drugačiji“ potaknuo je fra Ivan. Upozorio je i da je u Hrvatskoj svaki treći brak rastavljen. „Brak bi trebao počivati na čvrstoj stijeni ljubavi, a propada kada se ljubav počinje mjeriti vagom. Kada bračni drugovi započnu ispitivati tko je za koga učinio više, tko se za koga više žrtvovao, kada se počinje mjeriti svako učinjeno djelo. Brak onda postaje računica. Brak u kojem je to glavni zakon osuđen je na propast. Gospodin je rekao: ‘Kako si posijao, tako ćeš i žeti’. Onaj tko sije ljubav, može ljubav i žeti“ poručio je fra Ivan Sesar. Potaknuo je na molitvu Bogu da nam daruje srce osjetljivo za potrebne i poželio da nas Isus učini oruđem svoje ljubavi među ljudima.
Na kraju mise fra Bojan Rizvan, župnik Voštarnice, pred kipom Srca Isusova predmolio je posvetnu molitvu Srcu Isusovom. Zahvalio je svima koji su sudjelovali u pripremi župne svetkovine, među kojima su i župni zbor te redovnice djelatne u župi, s. Beatrica i s. Celina te fra Ivanu Sesaru koji je došao u Zadar unatoč zauzetosti o franjevcima po svojoj službi od Vladivostoka do Grčke. Na svetkovinu je došao i u misi suslavio i nekadašnji župnik Voštarnice, fra Veselko Grubišić, gvardijan samostana Male braće u Dubrovniku.
Ines Grbić
Foto: I. Grbić