Uočnica blagdana sv. Ante Padovanskog svečano je proslavljena u istoimenoj župi u Dragama u srijedu 12. lipnja, svečanim misnim slavljem koje je u župnoj crkvi sv. Ante Padovanskog predvodio don Damir Stojić.
Naizgled, život sv. Ante bio je pun slučajnosti. Ali „u životu sv. Ante zaista se vidi ruka Božja koja ga je vodila, pratila, a on je imao oko da to prepozna – da ništa nije slučajno, nego dragi Bog i njegova providonosna ruka vodi naš život. To je prvo što možemo naučiti od života sv. Ante“ rekao je don Damir i naveo primjere u prilog tome. Sv. Ante je u početku bio augustinac, a ne franjevac. ‘Slučajno’ se zatekao na obali u Portugalu kada su donosili tjelesa ubijenih fratara. „Vidio je krvave habite. U njegovom srcu rodilo se da i on bude franjevac i potpuno da život Isusu Kristu. Uputio se prema Sjevernoj Africi, namjerno, da se žrtvuje i bude mučenik. ‘Slučajno’ je puhao jaki vjetar pa brod nije mogao doći do Afrike, nego se sv. Ante iskrcao kod Italije. Onda je susreo sv. Franju, postao je fratar. Bio je na jednoj mladoj misi, a propovjednik koji je trebao propovijedati, ‘slučajno’ nije mogao govoriti. Tamo je bio i poglavar koji je sv. Anti rekao da propovijeda. Sv. Ante je propovijedao, Duh Sveti je sišao na njega, bio je vrstan propovjednik“ rekao je don Damir, istaknuvši da je sv. Ante „čovjek koji je bio totalno predan Isusu Kristu. Zato je on omiljeni svetac i najdraži svetac cijelog svijeta. Svi volimo sv. Antu, i muslimani i ateisti. Svi hodočaste na njegov grob. Sv. Ante je suobličio svoj život Isusu Kristu. Bio je jako sličan Isusu“ poručio je don Damir.
Istaknuo je i da „kad slavimo nekog sveca u Crkvi, nije dovoljno samo prisjetiti se biografskih podataka sveca, nego trebamo vidjeti što možemo učiti od njega, kako je svetac slijedio Isusa, da bismo i mi slijedili Isusa na sličan način“. U ikonografiji se sv. Antu često prikazuje da drži dijete Isusa i ljiljan. To je zato zato što je sv. Ante imao čisto srce i djevičanstvo. „Umjetnost je simbol, prikazuje simbole koji upućuju na nevidljivu stvarnost. Prikaz s djetetom može se promatrati u svjetlu činjenice da dijete neće svakome ići. Dijete u sebi osjeća kome želi, tko je iskren, dijete ima veliku intuiciju.
Čime mi hranimo svoje srce, čime ložimo vatru našeg srca? Što gledamo, čitamo, slušamo? Ono što unosimo u sebe, takvo srce će nam biti“ naglasio je don Damir, istaknuvši da je sv. Ante bio čistog srca. Njegov blagdan je izazov i poziv za nas, da unatoč tome što živimo u naraštaju gdje je teško izaći vani i ne sagriješiti očima, čuvamo svoje oči i srce, na to smo pozvani, rekao je don Damir, podsjetivši na Isusove riječi: „Blago čistima srcem, oni će Boga gledati“.
Jedan Antin subrat, nakon njegove smrti imao je viziju kako sv. Ante stoji ispod križa, a Isus ga grli. Jedna ruka je razapeta, a drugom ga grli. „Ta vizija ukazuje na činjenicu života sv. Antuna, a to je da je sv. Ante bio blizak ljudima koji trpe. Nevjerojatno je koliko su stari jako napušteni. Kad se ljudi razbole, napušteni su. Dovoljno je otići u bilo koju bolnicu, vidjeti taj očaj. A najveći očaj nije toliko bolest, nego napuštenost. Tako je teško biti blizak onome koji fizički ili duševno trpi. Neka blagdan sv. Ante bude nama poziv i izazov za nas da otvorimo oči, da prepoznamo odbačenog čovjeka oko nas. Ne treba gledati daleko. Dovoljno je gledati unutar obitelji, rodbine, gdje živimo, da prepoznamo kako netko trpi. Kako je teško biti blizak tim osobama. Sv. Ante je bio poznat da je bio blizak siromašnima i svima koji su trpjeli“ istaknuo je propovjednik Stojić.
Umjetnost sv. Antu prikazuje i kao dječaka rumenog lica, no sv. Ante je bio drugačiji, rekao je don Damir. Kažu da je bio gromada od čovjeka, muževan, da su ga se ljudi ‘bojali’ koliko je bio visok i jak. Don Damir je istaknuo i dva zaziva u litanijama sv. Anti. Bio je čekić hereticima te strah i trepet zlodusima. „Sv. Ante je govorio istinu. U Padovi kleknem ispred njegove relikvije, neraspadnutog jezika sv. Ante. Tamo se molim kako bih i ja mogao govoriti istinu, kao sv. Ante, naviještati istinu Katoličke Crkve. To je bio sv. Ante! Koliko je naš naraštaj žedan za istinom, toliko je danas teško prepoznati istinu. Koliko nam državni aparat, tzv. nevladine udruge i iz Europske unije nude neke druge istine, o braku, obitelji, odnosima muško – žensko. Ono što je bilo nezamislivo prije 30 godina, sada se nudi kao najnormalnije. Potreban nam je prorok i da svi imamo proročki duh poput sv. Ante, da govorimo istinu o našoj vjeri, o čovjeku, muškarcu, ženi, braku. Sv. Ante je govorio istinu i zato je bio tako vrstan propovjednik, da su se obraćali ljudi koji su ga slušali“ istaknuo je don Damir.
Sv. Ante je bio i čudotvorac. Čudesa se i danas događaju, postoji puno primjera. „Htjeli su otrovati sv. Antu. On je blagoslovio otrovanu hranu i preživio je. To znači da je sv. Ante imao pogled na nevidljivi svijet“ rekao je propovjednik. Sv. Ante je osobito poznat da se po njegovom zagovoru nađu izgubljene stvari. Posvjedočio je kako je njemu jednog ljeta na Braču, gdje vodi studente, prišla uplakana Poljakinja da je izgubila dokumente, novčanik i mobitel. Pritom je psovala. U sebi je rekao: ‘Sv. Ante, molim te, učini čudo, ne toliko da nađe svoje stvari, nego da djevojka koja psuje, po tvom zagovoru da uzvjeruje’. Don Damir je nazvao njen broj mobitela, a ženski glas s druge strane je rekao: ‘Don Damire, jeste to Vi?’. To je bila njegova župljanka s Jaruna koja ljetuje u Supetru. Čula je u kafiću da zvoni mobitel, nitko se ne javlja i ona se javila. Stojić je rekao djevojci da su iz njene Poljske sveti Ivan Pavao II., Maksimilijan Kolbe, Faustina Kowalska… Djevojka je rekla: „Ali ja ne vjerujem u Boga. Ja sam ateist. To vjeruju moja baka i roditelji“. Don Damir ju je pitao je li joj baka rekla koji svetac je zadužen za pronaći nešto izgubljeno. Odgovorila je: „Sjećam se, to je sv. Ante, ali ja to ne vjerujem“. Don Damir joj je rekao: „Dok si ti psovala, ja sam se molio sv. Anti. On je našao tvoj mobitel i novčanik“ i blagoslovio je, u želji da po Antinom zagovoru djevojka uzvjeruje.
„Sv. Ante nije samo zagovornik da nađemo izgubljene stvari. Nego da nađemo svoju vjeru. Posebno oni koji su izgubili svoju vjeru. Kada se molite sv. Anti, molite zagovor za nekoga tko je izgubio vjeru, koji je zaboravio na vjeru, moralni život, ako ste doživjeli jedno područje svog života gdje kaskate u katoličanstvu. Mnogi katolici kažu ‘Ja sam katolik, ali…’. Ne prihvaćaju neki dio naše vjere. Izgubili ste jedan djelić svoje katoličke vjere. Molite se sv. Anti za to područje“ potaknuo je don Damir.
U Knjizi Otkrivenja piše: „Naša nas djela prate u nebo“. „To znači, sv. Ante i ostali sveci aktivniji su u nebu nego što su bili na zemlji. Svaki svetac kojega slavimo, prilika je da naglasimo nauk naše Crkve o svecima. A to je da su sveci živi kod Boga i oni zagovaraju Boga za nas. Zato je svečev blagdan prilika da obnovimo svoju vjeru u nadnaravni svijet i da se molimo žarkom vjerom, osobito za izgubljenu vjeru, za izgubljenu nadu i izgubljenu ljubav. Osobito ako postoji neko područje tvog života gdje se nisi pomirio s Crkvom. Možda se tiče nekog djelića. Ali naša vjera nudi se u punini, cjelini, ne u dijelovima. Zato ne pristupamo katoličkoj vjeri i Crkvi kao da smo kod švedskog stola, gdje uzmeš malo ovoga, malo onoga. Katolička vjera nije švedski stol! Nego, katolička vjera je punina i cjelina. Često nailazim na vjernike koji prihvaćaju puno toga, ali neke dijelove ne prihvaćaju. To znači da je čovjek izgubio taj dio. Blagdan sv. Ante odlična je prilika da se prisjetite koji dio vjere, Crkve ili moralnog života, koja zapovijed ili u kojem području svoga života šepaš, šlepaš se. Za to se moli sv. Anti, da pronađeš taj dio, da živiš u punini svoje katoličke vjere“ potaknuo je don Damir Stojić.
Na početku mise, don Damir je blagoslovio oltarnu sliku ‘Sv. Ante propovijeda ribama’, veličine 1,5 m x 1 m, ulje na platnu, rad akademskog slikara Zorana Homena.
Ines Grbić
Foto: I. Grbić