Na dvodnevnom Međunarodnom znanstvenom simpoziju „Odgoj i obrazovanje kao novi locus theologicus evangelizacije“ u četvrtak 9. svibnja u dvorani Nadbiskupskog sjemeništa ‘Zmajević’ u Zadru održano je šest izlaganja.
Prof. dr. Dijana Vican, rektorica Sveučilišta u Zadru, održala je predavanje „Odgoj i obrazovanje u raskoraku između humanizacije i manipulacije“. Rekavši da živimo u svijetu nagomilanih znanja i proizvođenja, a globalni problemi utječu i na odgoj i obrazovanje, dr. Vican je podsjetila da je u sklopu reforme školstva postojao pokret vođen mišlju: ‘Idemo rasteretiti sustav, djeca su opterećena’. Mjerilo je bilo fizičko. Govorila je o aktualnoj reformi koja naglašava STEM, a ono je jedno od šest temeljnih područja izvađeno iz vrijednosnog sustava koji je do 1990. g. bio u okrilju višestoljetnih vrijednosti istine, ljepote, dobrote, stvaralaštva.
„Nije to stvaralaštvo ili kreativnost uvoz iz Europske unije. Nego je to bila vrijednost iz koje je proizlazilo određeno odgojno-obrazovno područje, da to područje radni i tehnički odgoj može imati područja koliko hoćemo, ovisno koliko smo ih kreativni razviti. Kompetencijski sustav ima svoje točne razvoje, događa se prema zakonitostima razvoja koje su puno teže, traju dulje nego što je očekivanje promjene koja se može baviti samo algoritmima“ upozorila je dr. Vican. Čovjek nakon mature, 18. godine, u svom osobnom i profesionalnom životu mora biti zaokružen više, rekla je dr. Vican. „Sustav smo u kojem dugo nisam čula riječ sposobnost, sve se preokrenulo na vještinu. A nije sve vještina. Vještina kao psiho motorika ima svoje iznad – sposobnosti kad je nešto i umijeće, da može kreirati i više od onoga što je napravljeno“ rekla je dr. Vican.
Ukazala je na podjelu koja se javlja među pripadnicima pojedinih znanosti. „Jedan društvenjak misli da je humanist manji, netko iz prirodnog područja da su humanisti i društvenjaci manji, fizičari kažu ‘Ništa ste vi u odnosu na nas’, matematičari kažu ‘Znanje je u našim rukama’. Vodi li ova reforma humanizaciji, čemu bi trebala voditi i da čovjeka gleda kroz sva ta područja? U sustavnom obrazovanju, jezično-komunikacijsko područje čovjek ne može ostaviti sa strane i ne može pretvoriti čovjeka u oči i uši. Jer čovjek nije samo oko i uho, a po formuli koju mi imamo, čovjek jest oko i uho“ rekla je dr. Vican.
Pokazala je primjer ‘koncerta’ automatiziranog stroja čije kuglice stvaraju glazbu, jer se traži da STEM područje dominira u sustavu, pa upitala: „Je li to kreativno, lijepo, emocionalno? Koja zanimanja se dobivaju, a koja gube? U prevladavanju STEM-a, vidimo li na tom primjeru dirigenta, skladatelja, prodavača karata za koncert?“. „U smislu humanizacije, pedagoško pitanje je koliko se mi s tim područjem kockamo, kockamo li se budućnošću djece i mladih, dajući prevagu STEM području? Na kojoj crti prelazimo granicu ovladavanja samima sobom, ako smo samo oči i uši? Gdje počinje manipulacija i koje su njene posljedice? Nova terminologija unosi sumnju je li to manipulacija ili istinski odgoj i obrazovanje? S kojim terminima raspolažemo i jesu li nam značenja termina jednaka? Gdje je ljudska osjetilnost?“ potaknula je na razmišljanje dr. Vican.
Zadarski nadbiskup mons. dr. Želimir Puljić izlagao je o temi „Što kaže psihologija, tko je čovjek? Višeznačno i kompleksno biće; tajna beskrajna“. Nadbiskup je rekao da je STEM područje čovjeka sklono predstavljati kao motor, mašinu, no čovjek je iznad toga. Predstavio je dva deterministička stava (biheviorizam i psihonalizu) i treći pravac u tumačenju čovjeka, humanističku psihologiju. „Čovjek nije stroj i nije životinja, nije rob nagona. Čovjek je obdaren razumom, voljom, savješću, stvoren je, ali je i stvaratelj. Upućen je na druge. Posebno je živo biće jer samo čovjek može shvaćati, prosuđivati i zaključivati. Govori i vjeruje, ima savjest i podržava moralno ponašanje“ rekao je mons. Puljić, upozorivši na opasnost jednostranog pristupa kada se čovjeka gleda samo kroz jednu prizmu i svodi ga se samo na jednu dimenziju, po načelu: „Čovjek nije ništa drugo, nego…“.
Naveo je primjere Viktora Frankla i Rudolfa Allersa koji su cjelovitije pristupili proučavanju čovjeka kao trodimenzionalnog bića: ima tjelesnost, psihološki i duhovni dio. „U proučavanju čovjeka važno je biti ponizan i skroman, reći ‘Ne razumijem’ i truditi se da što više razumiješ. Psihologija je zadnjih desetljeća otkrila dimenziju tajnovitosti čovjeka, nedostupnosti spoznaje o njemu i potrebu da ga se pokuša shvatiti i razumjeti s više strana. Čovjek je tajna beskrajna“ poručio je mons. Puljić, citirajući Alexis Carrela: „Naše neznanje o čovjeku seže duboko. Najveći dio pitanja istraživača čovjekove biti ostao je bez odgovora. Čitava područja našeg unutarnjeg života još uvijek su nepoznata. Znamo da smo tvorevina iz tkiva, organa i svijesti. A odnos između svijesti i moždanih stanica još uvijek je za nas tajna“.
Mons. dr. Pero Sudar, pomoćni vrhbosanski biskup, izlagao je o temi „Odgoj za suživot kao vrednotu, neposredni oblik navještaja“. „Evangelizacija je od svojih početaka neraskidivo povezana s odgojem i obrazovanjem. Sve religije poznavale su neku vrstu odgoja i obrazovanja ili škola. Tako je i kršćanstvo razvilo vlastito školstvo, na čijim je temeljima izgrađeno europsko“ rekao je dr. Sudar, istaknuvši da čovjek, da bi dosegao puninu, treba pružiti pogled iznad empirijske stvarnosti. Biskup je rekao da je „različitost konstanta ljudske naravi i trebalo bi je prihvatiti, ne samo kao nužnu datost koju se trpi, nego i kao vrijednost i priliku za međusobno obogaćenje“. Istaknuo je da je suživot uvjet mira, stoga je vjernička obveza nastojati graditi mir među ljudima na sve načine, pa i kroz školu kao službeni i najučinkovitiji oblik odgoja za vrednote.
„Svijet će teško do mira bez uvjerenja o jednakosti i jednakom dostojanstvu svakog čovjeka, rase i naroda, bez poštivanja i prihvaćanja razlika. Još će teže religije do svoje vjerodostojnosti bez iskrenog i dosljednog promicanja općeljudskog bratstva. Ako je Bog stvorio ljude različite, a u biti jednake, temeljna je zadaća religija pomagati ljudima da se prihvate kao djeca Božja, sestre i braća. Poštivanje i prihvaćanje čovjeka je prva i temeljna potvrda autentičnosti vjere u Boga“ rekao je mons. Sudar, istaknuvši da „nijedan oblik služenja ljudima i općem dobru ne može zanemariti mirotvorstvo. „Suživot i mir u današnjem svijetu tako su međuovisni da su, u određenom smislu, postali sinonimi. U današnjoj izmiješanosti svijeta, mir je ugrožen i samom nespremnošću na suživot u različitosti. Zato sav govor o obvezi kršćana da djeluju u korist mira, vrijedi i obvezuje u istoj mjeri i djelovanje u korist zdravog razumijevanja i suživota među ljudima i narodima“ poručio je dr. Sudar, istaknuvši da je prva Poruka za svjetski dan mira naslovljena „Do mira se stiže odgojem za mir“. Pape i preko tih poruka poručuju da su odgoj i obrazovanje prilika za promicanje Isusove slike čovjeka, a time i samog Isusa.
U doprinosu ljudima BiH, biskup Sudar je rekao da je Katolička Crkva već tijekom rata otvorila prve katoličke škole koje kao svih 256 000 katoličkih škola u svijetu koje pohađa 67 milijuna učenika, primaju i nekatoličku djecu. Svjesna važnosti suživota kao jednog od temeljnih uvjeta mira i opstanka Crkve, Crkva u BiH svoje je škole službeno nazvala višenacionalnima i viševjerskima. Te škole, pristupom i sadržajem svog programa, promiču različitosti kao normalnost života. „Za Crkvu i druge vjerske zajednice najveći izazov bio je poštivati, shvaćati kao bogatstvo različitost u vjerovanju. Naše opredjeljenje poštivati slobodu izbora vjeronaučne pouke, čak i za katoličku djecu, i osigurati mogućnost pravoslavnog, evangeličkog i islamskog vjeronauka nije prošao bez teškoća i sablazni za ‘revnitelje’ i nerazumijevanja od ljudi s najviših struktura Crkve. Odgovarali smo da ne možemo odgajati za mir i suživot ako ne bismo prihvaćali one koje želimo odgajati, ako ne bismo prihvaćali i poštivali sve oznake njegovog identiteta“ rekao je dr. Sudar, istaknuvši da se vjera i istina o transcedenciji ne mogu nametnuti, ali se mogu svjedočiti i posredovati. U predmetu Povijest religija poučava se pozitivni doprinos religija rastu ljudskog duha i što vjeruju pripadnici različitih religija.
Zaključno je biskup Sudar podsjetio da je 2017. g. Pedagoško vijeće Sustava škola za Europu dodijelilo nagradu ‘Petar Barbarić’ učeniku 4. raz. Gimnazije u Tuzli, kao učeniku godine. U svom zahvalnom govoru, taj učenik iz muslimanske obitelji koja prakticira islam, rekao je: „Prije četiri godine bio sam u opasnosti napraviti veliku pogrešku koju mnogi mladi ovoga grada prave, tj. ne upisati se u ovu školu. Tijekom ove četiri godine bio sam izložen mnogim radikalnim idejama, ali je pobijedila ona prema kojoj u svakom čovjeku postoji nešto što zavrjeđuje pozornost i poštovanje. Stoga, prije nego sudimo o nekome, valja se staviti u njegove uvjete. Tijekom zadnje četiri godine, koje su bile najljepše u mom životu, profesori su mi svojim primjerom, više nego riječima, prenijeli vrijednosti koje su postale dio mene. I zato neću zaboraviti i neću izdati svojih korijena koji su u ovoj školi“. Roditelji toga muslimanskog učenika rekli su da su u stavu prema svijetu rasli zajedno sa svojim sinom.
O temi „Katolički identitet u odgojno – obrazovnom procesu“ govorio je prof. dr. Željko Tanjić, rektor Hrvatskog katoličkog sveučilišta u Zagrebu, a izlaganje „Vjeronauk u odgojno – obrazovnom sustavu RH: prilika i izazov“ održala je lic. theol. Sabina Marunčić, viša savjetnica za vjeronauk u Agenciji za odgoj i obrazovanje.
Prof. dr. Carmelo Dotolo, dekan Fakulteta misiologije Papinskog sveučilišta Urbaniana, izlagao je o temi „Kršćanstvo i novi humanizam. Odgojni prijedlog“. Rekao je da je obrazovanje, zato što je povezano sa životom, zahtjevan rad na sebi koji blijedi ako nema ideja, načela i vrijednosti. „Da bi bilo istinsko, mora nas transformirati, poboljšati kroz resurse znanja. Obrazovanje nikad nije izvor spokoja, jer donosi transformaciju, obraćenje. Zadaća obrazovanja je povezivati znanje i život” rekao je dr. Dotolo, dodavši da obrazovanje „umanjuje pogreške, pomaže razumijevanju, suočavanju s neizvjesnošću, poznavanju ljudskih uvjeta, poznavanju globaliziranog svijeta, crpi na moralnim izvorima solidarnosti i odgovornosti, pomaže orijentirati se u civilizaciji, obraniti se i zaštititi”.
Dr. Dotolo govorio je i o koncepciji čovjeka temeljenoj na korisnosti i u odnosu sredstvo-cilj. „Osnovna antropološka ideja koju biblijska naracija sugerira je cjelovita ljudska ekologija koja poziva kršćanstvo na stvaralačku odgovornost, da preuzme odgovornost antropološkog i kulturnog zaokreta. Dakle, obrazovnu spremnost koja će dati djelotvoran izgled traženju drugačije kulturne, društvene, etičke i vjerske slike” rekao je dr. Dotolo, istaknuvši i značaj otkrića života kao dara, rast u interkulturalnom dijalogu i držati otvorenim pitanje Boga.
„Prijedlog za novi humanizam je veliki obrazovni izazov kršćanstva. Rast svakoga događa se u susretu s drugima, okolišom, Bogom, u stalnom dijalogu, sposobnosti gostoprimstva, u prepoznavanju drugih, u odgovornosti za svijet i prirodu. Na taj način, novi humanizam može doprinijeti drugačijoj kulturi u kojoj se suživot izgrađuje na odgovornosti za dostojanstvo ljudskog bića, u kojoj se pravo na život susreće s dužnošću darivati život” rekao je dr. Dotolo, podsjetivši na misao iz papine enciklike Evangelii gaudium: „Istinska vjera nikad nije lagodna i individualistička i uvijek podrazumijeva duboku želju za promjenom svijeta, prenošenjem vrednota, da iza sebe ostavimo donekle bolji svijet nego što smo ga našli”.
Ines Grbić
Foto: I. Grbić