Uskrsnuće je najsnažnije vrelo ufanja ljudi
1. U velikoj žalosti zbog tragične smrti svoga Učitelja, apostoli su se spremali krenuti svaki na svoju stranu. To osobito pokazuje opis dvojice učenika na putu u Emaus koji iznenađeni, potreseni, razočarani svim onim što se zbilo na Veliki Petak, odlučiše vratiti se svojim domovima. Trećega dana, međutim, proširila se vijest da je Isusov grob ostao prazan, a on uskrsnuo i živi. Uz to, uskrsnuli Gospodin ih pohađa i pozdravlja utješnim riječima: „Ne bojte se“, pa im se otvaraju oči. Počinju shvaćati i prihvaćati tajnu Isusove uskrsne pobjede. A prazan grob na Kalvariji otvara novu stranicu, jedinstvenu u povijesti čovječanstva. Svetkovina Uskrsa, dakle, upućuje nas na korijene naše vjerničke prošlosti. Ali, otvara nam i perspektivu vječne budućnosti. Stoga je Isusovo uskrsnuće najsnažnije vrelo ufanja, ključni događaj koji osmišljava povijest ljudskih sudbina.
U tom vidu i apostol Petar, koji je tijekom križnoga puta tri put zatajio Isusa, osnažen uskrsnim događajem obraća se okupljenim Židovima i neustrašivo zbori: „Vi znate kako Isusa iz Nazareta Bog pomaza Duhom Svetim.. I pošto ga smakoše i objesiše na drvo, Bog ga uskrisi treći dan. Mi smo svjedoci svega toga (Dj 10, 34-43). Svjestan tog milosnog događaja, on u svojoj poslanici kaže kako smo njegovim darom postali „rod izabrani, kraljevsko svećenstvo, sveti puk, narod stečen naviještati silna djela Onoga koji nas iz tame pozva k divnome svjetlu svome“ (1 Pet 2, 9).
2. Na tom uskrsnom svjetlu počiva vjera i nada Crkve. A iz jutra uskrsne zore izvire njezina snaga, radost i utjeha. Jer, „da Krist nije uskrsnuo, uzaludno bi bilo naše propovijedanje (1 Kor 15,14), neutemeljeno naše ufanje i bezizgledna naša nada. Poniženi, dakle, i trnjem okrunjeni Isus nakon uskrsnuća blista u preobraženom, profinjenom i besmrtnom tijelu. I pojavljuje se kao pobjednik tmine, laži, nasilja i mržnje. On je gospodar života i smrti koji nam upućuje utješne i ohrabrujuće riječi: „Ja sam uskrsnuće i život. Tko vjeruje u mene, živjet će ako i umre“. Zato je Uskrs blagdan života, radosti, heroizma i žrtve. To nije obični blagdan, već „blagdan nad blagdanima“; događaj o kojem Crkva već dva milenija propovijeda te radosno s vjerom ispovijeda: „Znamo da si doistine, uskrsnuo Božji Sine“.
Ojačani vjerom uskrsnog događaja, s nadom u srcu i s pjesmom na usnama govorimo: „Ovo je dan što ga učini Gospodin. Kličimo i radujmo se u njemu“ (Ps 118, 24). Jer, svojim uskrsnućem izveo nas je iz ropstva na slobodu te postao najsnažnije vrelo našeg optimizma i nade, ključni događaj povijesti i ljudskih sudbina. Događaj Kristovog uskrsnuća nije neka „utješna filozofija“ za slabe i naivne. Njezin objekt vjere nije „povijest“, nego „nadpovijest“ po kojoj su ljudi kadri „nadati se i protiv nade“. U toj uskrsnoj nadi i radosti sve od srca pozdravljam. Braći svećenicima, redovnicama i redovnicima kao i svemu Božjem puku Zadarske nadbiskupije, želim sretan Uskrs uz obilje uskrsne milosti i Božjeg blagoslova.
✠ Želimir Puljić, zadarski nadbiskup