Na devetu godišnjicu smrti zadarskog nadbiskupa Ivana Prenđe u petak 25. siječnja, misu za blagopokojnog 68. zadarskog nadbiskupa u katedrali sv. Stošije u Zadru predvodio je zadarski nadbiskup Želimir Puljić. Mons. Prenđa bio je 112. pastir u 17 stoljeća Zadarske Crkve, a zadarski ordinarij bio je od 1996. do 2010. g.
„Nadbiskup Ivan trudio se služiti evanđelju nade. U Augustinovom duhu te u duhu svoga gesla „Ljubiti Crkvu“ volio je Zadarsku nadbiskupiju. Nošen misijskim žarom svetoga apostola Pavla, čije obraćenje liturgija spominje na godišnjicu njegove smrti, i nadbiskup Prenđa htio je „biti svima sve“, kako izvješćuju Djela Apostolska“ rekao je mons. Puljić u propovijedi koju je naslovio „Biskup nije privatni vjernik, nego javni svjedok vjere“. Biskupski ceremonijal određuje da se „svake godine slavi godišnjica posljednjeg pokojnog biskupa“ te potiče vjernike i osobito svećenike da se spominju svojih predstojnika koji su im naviještali Božju Riječ i slavili euharistiju, rekao je nadbiskup Puljić.
Teološka i liturgijska utemeljenost toj odredbi nalazi se u papinskim dokumentima, osobito u pobudnici „Pastiri stada“ sv. Ivana Pavla II., gdje se opisuje poslanje i služenje biskupa kao učitelja, posvetitelja i upravitelja te njegovo djelovanje unutar Crkve i prema svijetu.
„Nadbiskup Prenđa punih 46 godina lomio je kruh nebeski, hranio ljude riječju i svetom euharistijom. Sjećamo se i molimo za mons. Prenđu koji je vodio Zadarsku nadbiskupiju i oko stola Gospodnjeg Božji narod okupljao, s njim se radovao, pjevao i molio. Vjerni puk sa svećenicima i Bogu posvećenim osobama moli za svoga biskupa u euharistijskom slavlju, Božanskom časoslovu i u osobnim preporukama. Biskup nije privatni vjernik, nego javni svjedok vjere koji je dužan svjedočiti i njegovati ono što vjeruje, prosuđivati i na primjeren način nalagati što se ima vjerovati“ rekao je mons. Puljić.
Istaknuo je da biskupovu ulogu opisuju tri glagola: biti budan, bdjeti i nadgledati. „Poput Pastira iz evanđelja i biskup ima biti brižan nadglednik, otac, tješitelj, spretan ribar, poslužitelj i učitelj. Neslomljiv u načelima, ali dobar i plemenit u postupcima, brat i prijatelj. Te poželjne kvalitete i odlike koje imaju resiti pastira stada ne dobivaju se rađanjem ili ređenjem. Za njih se valja boriti. Povjereno stado te poželjne odlike mora od Boga izmoliti“ poručio je mons. Puljić.
Svi koji su poznavali i surađivali s mons. Prenđom, osvjedočili su se da je te odlike imao i nadbiskup Prenđa. Krasila ga je velika bliskost puku, osobni kontakti s narodom i svim razinama društvene zajednice, podizanje u nadi Božjom utjehom i ohrabrivanje vedrinom. Imao je veliku ljubav za svećenike i dušom je uvijek ostao očinski odgojitelj s ljubavlju koja je bila konkretno življena u odnosu s klerom. Bio je rektor zadarskog sjemeništa ‘Zmajević’ od 1968. do 1992. g.
Mons. Prenđa počeo je svoju nadbiskupsku službu 1990. g. kao biskup koadjutor u teško vrijeme Domovinskog rata kad je veliki dio Nadbiskupije okupirao srbijanski agresor a puk je bio prognan i u izbjeglištvu. U poraću je bio obnovitelj stotinu srušenih crkvenih zdanja, crkava i župnih kuća diljem Zadarske nadbiskupije za koja je, kako bi proces obnove bio ubrzaniji i povratnički puk čim prije mogao ići u obnovljene župne crkve, i osobno išao u svijet tražiti sredstva od dobročinitelja i crkvenih organizacija za pomoć Crkvi.
Nadbiskup Prenđa osobito je podržavao djelovanje vjernika laika i medija. Utemeljio je više službi u Nadbiskupskom ordinarijatu i bio promicatelj Nove evangelizacije po velikoj podršci djelovanju crkvenih pokreta i udruga. U njegovo vrijeme razgranato je djelovanje Caritasa zadarske nadbiskupije, a njegovu sklonost karitativnom djelovanju Crkve potvrđuje i da je bio predsjednik Hrvatskog Caritasa od 1998. do 2004. g.
Uz raznovrsno pastoralno djelovanje i brojne osobne pohode župama, socijalnim ustanovama i bolnici, nadbiskup je po raznim inicijativama simpozija i znanstvenim skupovima promicao i kulturno i znanstveno djelovanje Zadarske nadbiskupije. Između ostalog i po snažnoj podršci obnovljenog statusa Sveučilišta u Zadru 2002. g. koje je kao generalno dominikansko učilište iz 1396. g. najstarije hrvatsko sveučilište čiji je nasljednik sadašnje zadarsko sveučilište. 
Zaključno je u propovijedi nadbiskup Puljić podsjetio na mons. Ivana Mustaća, dugogodišnjeg suradnika nadbiskupa Prenđe čiji je pokop bio 24. siječnja, dan prije godišnjice smrti mons. Prenđe. Mons. Mustać bio je generalni vikar u vrijeme nadbiskupa Prenđe od 2001. do 2010. g. „Lijepo je bilo čitati u sažalnicama kako je i mons. Mustać bio „vrijedni pastoralni radnik i zauzeti evangelizator koji se nije štedio na njivi Gospodnjoj“.
Osobito je bilo poticajno pročitati kako su ga svećenici i vjernici „doživljavali kao brata u komunikaciji pristupačnog, srdačnog i u Krista zaljubljenog, uvijek zauzet za dobro povjerenih mu duša“. Dok molimo za nadbiskupa Pređu, sjećamo se u molitvama i preporučujemo Božjem milosrđu i našega subrata svećenika don Ivana od kojega smo se dan prije oprostili u Privlaci“ rekao je nadbiskup Puljić.
Na kraju mise mons. Puljić i svećenici pomolili su se nad grobom mons. Prenđe u pokrajnjoj lađi katedrale gdje se nalazi grobnica zadarskih nadbiskupa, a nakon mise to je učinio i puk zahvalan za tog uzornog pastira Zadarske Crkve.
Ivan Prenđa rođen je 31. prosinca 1939. g. u Gornjem Zemuniku, u obitelji Jure i Ike sa sedmero djece, među kojima je Ivan bio najstariji. Preminuo je iznenada u 71. godini života u Nadbiskupskom domu u Zagrebu, 25. siječnja 2010. g.
Za svećenika je zaređen 29. lipnja 1964. g. u Zadru, a za biskupa posvećen 9. lipnja 1990. g. Na taj je datum, 13. godišnjicu njegovog biskupskog posvećenja, 9. lipnja 2003. g. u Zadar došao sv. Ivan Pavao II. Za to se osobno bio zauzeo i nadbiskup Prenđa (pomoglo je i osobno poznanstvo pape Wojtile i zadarskog nadbiskupa Marijana Oblaka), budući da pohod Zadru u početku nije bio predviđen zbog papinog težeg zdravstvenog stanja.
Prenđa je od 1964. g. bio župnik u Škabrnji, Nadinu i Smilčiću, od 1967. g. i u Zemuniku. Od 1973. g. poslužuje župe Ervenik, Nunić, Rodaljice, Bruška, Popovići i Medviđa. Bio je profesor Pastorala na Visokoj bogoslovnoj školi u Zadru, a 1993. g. s nadbiskupom Marijanom Oblakom suosnivač je Visoke teološko-katehetske škole u Zadru.
Unutar Hrvatske biskupske konferencije, mons. Prenđa bio je potpredsjednik HBK, predsjednik Komisije za sjemeništa i duhovna zvanja HBK, član Komisije HBK za Zavod sv. Jeronima i član Komisije za stvaranje novog sustava financiranja unutar Crkve u Hrvata.
Nadbiskup Prenđa imao je bratske kontakte s mnogim biskupima svijeta. Podržavao je europsku odrednicu Hrvatske smatrajući da to donosi status sugovornika i dionika za stolom u tijelima gdje se mogu zajednički donositi odluke. No bio je i kritičan prema negativnom utjecaju sekularizacije i udaljavanju od Boga čiji utjecaj ulazi i u zakonske odredbe zemalja protivne kulturi života.
Stoga je i sada aktualno razmišljanje nadbiskupa Prenđe koje je rekao u propovijedi mjesec dana prije svoje smrti, u prosincu 2009. g., na misi susreta s obiteljima s više djece u zadarskoj katedrali sv. Stošije.
Nadbiskup Prenđa tada je odlučno poručio: „Odgovornost za narod nije samo demografski problem. To je duhovni problem. To je problem vjere. To je problem priznanja Boga i njegove vlasti nad nama. Stvaranja Boga, koji neprestano stvara, ali uz našu suradnju i suradnju jednog cijelog naroda. I uz ispovijest naroda da je Bog njegov Gospodar. A ne svjetske sile i ne moćnici po velikim svjetskim centrima koji kreiraju, stvaraju i mnoge tzv. demokratske vlasti, ali po svom modelu. Jer misle da mogu sve stvarati.
Molimo i za naše zakonodavce i u Hrvatskoj. Treba li svugdje trčati za Europom? Treba li imati liberalnije zakone o obitelji nego tko u Europi? Možda smo na tom putu. Zato je odgovornost zakonodavca u Hrvatskoj velika. I velika je odgovornost onih koje mi biramo. Nije nevažno, nego je važno kakav je tko, kakav je onaj tko preuzima sigurnost, odnosno palicu društva“.
Ines Grbić