OTVORENA VRATA KATOLIČKE OSNOVNE ŠKOLE ‘IVO MAŠINA’ U ZADRU

posted in: Aktualnosti | 0

Događaj ‘Otvorena vrata Katoličke osnovne škole Ivo Mašina’ u Zadru koja pet mjeseci djeluje u zgradi sjemeništa ‘Zmajević’ održan je u ponedjeljak 21. i utorak, 22. siječnja. Tijekom dva dana roditelji su imali prigodu doći u školu, bolje je izbliza upoznati i dobiti potrebne informacije glede provedbe programa i aktivnosti u toj školi koju trenutno pohađa jedanaest prvašića.

Povod ‘Otvorenim vratima’ predupisi su djece za prvi razred koji će se održati od 28. do 30. siječnja. Zasad ima još par slobodnih mjesta da se popuni kvota od 25 učenika koliko namjeravaju upisati djece za novu školsku godinu. Roditelji se osobito zanimaju za produženi boravak koji u školi ‘Ivo Mašina’ traje do 17,00 sati. Djeca mogu doći u školu u 7 ujutro, imaju doručak, a u produženom boravku imaju topli ručak i užinu.

„Kada smo formirali godišnji plan, htjeli smo ljudima približiti školu, da iz prve ruke doznaju sve informacije i ako žele, predbilježe dijete za upis. Roditelje zanima i je li škola besplatna, način rada s djecom. Želimo s roditeljima graditi odnos na iskrenosti i povjerenju. Kao škola nismo htjeli odvajati školu od obitelji jer obitelj treba biti prva škola djetetu. Uspjeli smo roditelje uključiti u odgojno obrazovni proces škole“ rekao je don Roland Jelić, ravnatelj škole, smatrajući vrlo važnom suradnju između škole i roditelja. „Kao škola roditeljima želimo dati povratne informacije o njihovoj djeci. Ne da čuju o djeci samo kada dođu na redovite informacije i roditeljske sastanke, nego svako jutro učiteljica popriča s roditeljima i da informaciju o svakom djetetu. Smatram vrlo važnim da roditelji budu u toku s onim što se događa“ rekao je ravnatelj Jelić.

U školi organiziraju razne radionice za roditelje, duhovne obnove, mjesečne susrete na koje se roditelji rado odazivaju. „Zaista smo zadovoljni. Radionicama djece i roditelja postiže se zajedništvo djece, obitelji i škole. I time pokazujemo djeci da roditelji stoje iza njih i kako zajedničkim snagama puno toga možemo učiniti“ istaknuo je don Roland. Kada su u božićnoj radionici djeca i roditelji  izrađivali razne ukrase te je susret odmakao u kasno poslijepodne, ravnatelj se našalio:  „Ajmo kući, možda bi domaćini išli spavati“. „Osjetili smo koliko su roditelji radosni i sretni da mogu biti dio naše škole i zajednice. Toliko je ta radionica bila bogata, prije toga je bila duhovna obnova. Stvarno smo uspjeli roditelje privući u školu i pokazati interes za odgoj i obrazovanje njihove djece“ rekao je don Roland. Djeca i roditelji tako rado borave u školi da petkom zbog vikenda govore: ‘Ajme, kad će ponedjeljak da se više vratimo u školu! Vidimo zadovoljstvo, sreću, radost. To nam daje dodatni motiv da možemo krenuti još bolje, sigurnije i hrabrije u budućnost“ istaknuo je don Roland.

Roditelji se sve više zanimaju za katoličku školu i mijenja se slika koju prate pitanja među ljudima: „To je katolička, privatna škola, ta škola se plaća, tu idu samo oni koji će postati svećenici i časne sestre, oni se tamo samo mole“. „Jedno od pitanja roditelja je ‘Po kakvom vi programu radite? Imate li vi neki svoj posebni program ili je kao u drugim školama?’. Roditelji djece koja pohađaju našu školu kažu kako će njihovi prijatelji, susjedi upisati djecu u katoličku školu, da se zanimaju i kažu da je to ono što njihovoj djeci treba. Najbolje da roditelji dođu i sami vide kako je lijepo biti zajedno, kako je lijepo graditi svijet, našu školu na povjerenju i zajedništvu. Roditeljima je najbolji pokazatelj zašto upisati dijete u našu školu radost koju dijete osjeća u školi, kada dolazi i kada iz škole odlazi. Lijepo je vidjeti dijete kad se ujutro radosno budi i kaže: ‘Mama, jedva čekam ići u školu’. I kad izlazi iz škole: ‘Mama, jedva čekam ponedjeljak da se vratim u školu, da ponovno krene“. Ti zagrljaji djece prema učiteljicama, ravnatelju, tajnici, računovotkinji. Iznenađen sam koliko se naša škola pretvorila u veliku obitelj, da to nije samo obrazovna institucija, nego zaista i odgojna. Idemo velikim koracima naprijed“ zaključio je don Roland Jelić.

Ines Grbić

Comments are closed.