Osobe u središtu prizora jaslica
Pastiri budni i u iščekivanju
1. Svetkovina Bogojavljenja pokazuje da je sve u pokretu. Naime, otkada je Bog odlučio sići na zemlju i poći ususret ljudima, i ljudi su krenuli prema njemu. Obilazeći ovih dana naše crkve u središtu naše pozornosti su jaslice koje nam žele dočarati događanja koja su evanđelisti opisali. Tako uz Mariju i Josipa nalazimo skupinu pastira, ovce, vola i magarca, slamu, zvijezde i mudrace s istoka. To vizualno uprizorenje ima svoju poruku i svoje značenje.
Među likovima Betlehemske štalice pastiri su najuočljiviji. Njihova je uloga jasno definirana: oni vode brigu za ispašu, hranu i vodu svoga stada; bdiju i čuvaju stado od opasnosti i vremenskih neprilika. A žive nomadskim životom. Pučka mašta unijela je simboliku broja pastira koji bi trebali predstavljati čovječanstvo: Nekada su samo tri kako bi ‘označili Jakova, Izaka i Josipa’, ili pak sve ljudske rase. A to će se ponoviti i s likovima trojice mudraca. Osim toga valja imati na umu kako nazočnost pastira kod rođenja Mesije podsjeća i na slavni lik kralja Davida, kao i cijele pastirske kulture Izraela. A Marijin zaručnik, sveti Josip je iz loze Davidove. No, pastire se promatra i kao ljude koji su budni i u iščekivanju. Ili pak u stavu divljenja zagledani su u zvijezde, te sposobni vidjeti i onkraj privida. Prosvijetljeni osluškuju i nalaze smisao, te u stavu klanjanja i adoracije obraćaju se Novorođenomu.
Mudraci (kraljevi) u traženju i tumačenju znakova
2. Druga skupina interesantnih biblijskih likova oko jaslica jesu mudraci s istoka. Njih nazivamo i kraljevima. I oni se lijepo uklapaju u povijest i značenje jaslica. Nije ni bitno jesu li to bili kraljevi, ili mudraci s istoka. Oni objedinjuju svećeničku, kraljevsku i proročku dimenziju. A predstavljaju ljude koji čitaju znakove vremena. Posebice je uočljiv njihov broj i darovi koje nose. Broj tri tumači se kao ‘punina’, kao ‘zajedništvo’. Trojstvo je obilježje: ‘starost, odraslost i mladost’; ‘prošlost, sadašnjost i budućnost’; ‘tri različite strane svijeta’, dodajući stranu na kojoj je Betlehem; zatim kao ‘zora, podne i sumrak’, kao ‘tri različite rase’. Posebice su znakovita tri dara koje donose: smirna, zlato i tamjan. Smirna upućuje na novo rađanje, čuva tijelo od raspadanja i simbol je preoblikovanja života. Zlato nije samo simbol bogatstva, nego je simbol onoga što izlazi iz dubine zemlje, kao najdublja tajna. Ono je i simbol prosvjetljenja. Za nj se veli kako je ono ‘mineralna svjetlost’. Egipćani koriste istu riječ za sunce (ra) i za zlato (ra). Treći dar, tamjan simbolizira teško uhvatljivi zrak, dim i miris. On nosi naše zazive i molitve prema nebu. Tamjan spaja nebesko sa zemaljskim, jer je u tajni Utjelovljenja, koju jaslice vizualno predstavljaju, očima naše duše sinulo novo svjetlo Božje slave. Pa dok u božićnom djetetu spoznajemo Boga, budi se u nama čežnja za nebeskim dobrima.
Vol i magarac usmjereni istim pogledom na Isusa
3. Ranokršćanska ikonografija upućuje nas i na teološku vrijednost prisutnosti životinja (vola i magarca) uz Isusove jasle. Da bismo proniknuli razloge uvođenja vola i magarca u društvo djeteta Isusa, potrebno je vratiti se proroku Izaiji koji opominje narod zbog nemara i nevjernosti Savezu s Bogom, pa piše kako ‘vol poznaje svog vlasnika, a magarac jasle gospodareve; Izrael pak ne poznaje, narod moj ne razumije’ (Iz 1,3). Za razliku od magarca koji je slika otpora i neukroćenosti, vol simbolizira dobrotu, smirenost, posluh pa je kao ‘čista životinja’ služio kao slika izabranoga naroda koji je prihvatio Božju riječ. Vol i magarac, usmjereni istim pogledom na Isusa u jaslama, postaju nositeljima novoga značenja: predstavljaju novi izabrani narod, Crkvu koja je izrasla iz židovstva i drugih naroda. Tako se ispunja mesijanska nada Izaijina proroštva: ‘Vuk će prebivati s janjetom, ris ležati s kozlićem, tele i lavić zajedno će pasti, a djetešce njih će voditi’ (Iz 11,7-8). Vol i magarac predstavljaju ‘mesijanski mir’, pomirbu koja preobražava sve suprotstavljenosti koje su posljedica grijeha i pobune protiv Boga. Krist donosi mir koji se proteže na sve stvoreno, uključujući i pobjedu nad ‘zmijom’ koja simbolizira prvi grijeh.
Otajstvo Kristovih jasala potrebno je stoga promatrati iz kuta naznačenih odnosa. Vol, magarac, stado, pastiri, Marija, Josip, mudraci, svi oni su u poklonstvenom odnosu prema Novorođenome kralju. I svako poklonstvo na drukčiji način. Neka i naš pohod jaslicama probudi u dušama našim želju da se poklonimo malenome Isusu.
4. Danas na svetkovinu Bogojavljenja dvojica naših bogoslova primit će službu pratioca-akolita. To su Ivan Perković i Šime Žilić. Obojica su studenti pete godine. Oni će najesen, ako Bog da, primiti sveti red đakonata. Bogoslov Ivan Perković rođen je 1975. u Splitu u obitelji Miroslava i Božice rođene Balaić. Završio je srednju školu i medicinski fakultet u Splitu. Ima sestru Mirelu, a oboje roditelja su u mirovini. Ivan je jesenas izabran za duktora bogoslova što je čast našim studentima teologije a i nama. Šime Žilić je rođen 18. lipnja 1988. Sin je Radivoja i Silvane. Ima brata Antonija i sestru Nikolinu. Nakon osnovne škole, pohađao je Klasičnu gimnaziju u Zadru.
Po službi akolitata oni imaju udjela u službi Crkve, te mogu biti pomoćnici prezbiterima i đakonima. Kandidati zbog toga imaju biti dobrim učenicima Duha Svetoga, kako bi mogli prinositi sebe Bogu kao duhovnu žrtvu njemu ugodnu. Zbog toga se u obredu moli neka izabranici budu ‘postojani kod svetog oltara, vjerno dijele kruh života i neprestano rastu u vjeri i ljubavi’. A sve u vidu onoga što oni žele sutra biti: svećenici navjestitelji Riječi, djelitelji svetih tajna i odgojitelji naroda Božjega. Kada budu primali đakonsko ređenje, predat će im se evanđelje s riječima: ‘Primi Kristovo evanđelje kojemu si postao navjestitelj. Nastoj vjerovati što čitaš, učiti što vjeruješ, te živjeti što druge učiš’. Poželimo Ivanu i Šimi neka budu na visini zadataka koje će im Crkva povjeriti. Neka im ova služba pratioca-akolite pomogne biti svjesni onoga što rade, kako bi sutra kao đakoni i svećenici mogli učiti druge što sami vjeruju, te se sve više suobličavati otajstvu križa Gospodnjega. Okupljeni danas na ovoj misi svi ćemo usrdno moliti na tu nakanu. Neka Gospodin do kraja izvede ono što je započeo na njihovom krštenju. Amen.
Mons. Želimir Puljić, nadbiskup