4. ožujka 2009.Prezbiterij Zadarske nadbiskupije okupio se 4. ožujka u dvorani Nadbiskupskog sjemeništa Zmajević u Zadru na 38. godišnjoj svećeničkoj skupštini. Nakon koncelebriranog slavlja koje je predvodio u sjemenišnoj kapeli, nadbiskup Ivan Prenđa podsjetio je na događanja Zadarske nadbiskupije u 2008. g. i opisao sadašnji trenutak života mjesne Crkve. Skupština je trenutak u kojem treba sagledati što se učinilo u životu nadbiskupije i što treba učiniti bolje, rekao je mons. Prenđa, stavljajući taj zahtjev pred pastoralnu izgradnju zajednice i osobnu izgradnju pojedinca kao pastira. Nadbiskupijski povjerenik za mlade don Zdenko Dundović predstavio je događanja u Godini mladih, ravnatelj zadarskog Caritasa don Ivica Jurišić izlagao je na temu “Perspektive Caritasa i problematika župnih caritasa”, a ekonom Zadarske nadbiskupije don Srećko Petrov govorio je o središnjim ustanovama u novonastalim prilikama.
Govoreći o kontekstu sadašnjeg vremena, nadbiskup je upozorio da se Crkvu u javnosti želi kompromitirati kao organizaciju pohlepnu za novcem i materijalnom sigurnošću, čiji pastiri dijelom nisu ponizni i otvoreni potrebnima. Pastirski i svećenički ispit savjesti pred Bogom obuhvaća tri elementa svećeničkog poslanja i života župe: naviještati Božju riječ, slaviti otajstva vjere i voditi župu. Zato je važno što i kako svećenici čine za katehezu svih uzrasta, kako pripremaju homilije i čime osvježavaju župe, npr. misijama, duhovnim obnovama. U tom kontekstu nadbiskup je spomenuo i župne kuće kao mjesto susretišta i sastajanja Božjeg naroda sa svojim pastirom. Nadbiskup se zalaže za promjenu stava da će “stvari nekako ići same od sebe”. Potrebno je veliko zalaganje u pastoralu jer praksa crkvenog života potvrđuje da se župna zajednica teško održava i ne može izdržati pritiske sekularizacije. “Za pet, deset godina će se vidjeti kako sada, na kraju prvog desetljeća 21. st. prezbiterij radi. Ako želimo odgovornu i zauzetu Crkvu za današnjeg čovjeka, a to se ne događa, sve druge rasprave su intelektualističke isprazne egzibicije”, upozorio je nadbiskup. Govorio je o potrebi pozitivnog pristupa osobama i djelovanju subraće u svećeništvu te trajne duhovne i intelektualne formacije svećenika. Istaknuo je da u ozbiljnom pristupu potrebama čovjeka svećenik mora uvijek iznova silaziti u svoju nutrinu u molitvi jer tu može susresti Gospodina kojeg nosi ususret drugima. Svećenik je pozvan biti duhovan čovjek da bi bio plodan pastir, poručio je nadbiskup.
Mons. Prenđa tematizirao je i pitanje “Nova evangelizacija – pomodarstvo ili vapaj iz Crkve”, spominjući pritom pitanja koja susreće u praksi: zar ne znam što mi je činiti, zašto se ne cijeni tihi uporni rad u klasičnom pastoralu, zašto se toliko ustraje na novim putovima evangelizacije. Nadbiskup je spomenuo dokument Ivana Pavla II. “Crkva u Europi”, rekavši da je izraz nova evangelizacija koristio taj veliki papa evangelizator i poticao na nju kao zadaću Crkve u potrebi otkrivanja poleta naviještanja. Usporavanje ili zastoj u naviještanju ne može se ničim opravdati jer je to temeljno poslanje Crkve i istinska revnost koja preporađa Crkvu. Nadbiskup je podsjetio da je kao mladi svećenik iskusio vrijednost Kursilja u svom duhovnom životu. Kao pastir otvoren djelovanju crkvenih pokreta mons. Prenđa istaknuo je da je uvijek bio ohrabren poticajima, potporom i pedagogijom Pavla VI., Ivana Pavla II. i Benedikta XVI. Istaknuo je da ne smatra kako pokreti i zajednice imaju potpuni i jedini odgovor na čovjekova pitanja i potrebe Crkve, ali smatra da mogu biti veliki doprinos oživljavanju župnih zajednica. Podsjetio je i da su počeci sv. Benedikta i sv. Franje bili teški, kojem je papa uz početne teškoće odobrio konačni kanonski oblik stvarnosti koja je nadmašivala zakonske norme. Oni nisu postali dio života Crkve bez patnje i poteškoća. “Tako i u našem stoljeću Duh Sveti daje nove inicijative s novim aspektima kršćanskog života. Budući da su življene od strane ljudi s ljudskim ograničenjima, stvaraju i poteškoće. Stoga prvo pravilo treba biti: ne gasiti kršćanske karizme. Trebamo biti zahvalni na njima i kad su neugodne. Zar nije lijepo da se bez inicijative od strane hijerarhije, već odozdo, ali svejedno s Neba, kao dar Duha Svetoga rađaju novi oblici života u Crkvi kao što je uvijek bilo u povijesti. I drugo: Crkva je jedna. Pokreti kao djelo Duha Svetoga pripadaju i služe Crkvi, te se u strpljivom dijalogu između pastira i pokreta rađa novi plodonosni oblik koji postaje izgrađujući za Crkvu. Taj se dijalog treba odvijati na svim razinama: župnika, biskupa, Petrova nasljednika, kao zajednička potraga za prikladnim strukturama”, poručio je nadbiskup Prenđa svećenicima, dodavši da će to uroditi plodnim zajedništvom pod vodstvom mjesnog biskupa za napredak mjesne i sveopće Crkve.
U homiliji misnog slavlja nadbiskup je, tumačeći čitanje iz Jone proroka, istaknuo da je svaki prorok, poput Jone, pozvan prenijeti Božju riječ ljudima kao poziv na obraćenje od zla i grijeha. No, i sam prorok je pozvan biti čovjek obraćenja. Govoreći o primjeni tog načela, nadbiskup je potaknuo svećenike da vjerno prenose Božju riječ i da se poput Jone osjete pozvanima trajno živjeti obraćenje koje će biti svjedočanstvo da Božja riječ može mijenjati i druge ljude kojima su svećenici poslani. Osobito je istaknuo potrebu bratske ljubavi unutar prezbiterija kako bi bili autentični navjestitelji Božje riječi.
Comments are closed.