Stotinu i šezdeset volontera, što je veći broj od prvotno prijavljenih u 22 volonterske akcije u Zadarskoj nadbiskupiji u sklopu projekta ’72 sata bez kompromisa’ uspješno su završili sudjelovanje u toj najvećoj volonterskoj nacionalnoj akciji u nedjelju 21. listopada večernjim misnim slavljem koje je u katedrali sv. Stošije u Zadru predvodio katedralni župnik don Josip Radojica Pinčić.
Don Josip je zahvalio volonterima na nesebičnom darivanju njihovog vremena i sposobnosti u želji da pomognu potrebe drugih, rekavši uz Misijsku nedjelju koja se slavila da je volontiranje također i misijsko djelo kojim su služenjem unijeli Krista među ljude u sredine koje su pohodili. „Svi smo pozvani biti misionari i ne zaboraviti da smo najveći kada služimo drugome, kada drugoga u ljubavi stavljamo na prvo mjesto“ rekao je don Josip, istaknuvši da je sekularističko poimanje riječi služenje – robovanje, a semitsko značenje te riječi je kraljevanje, gospodarenje. Zato su Isus Krist i Majka Marija kralj i kraljica, jer su služili, Isus je poslužio našem otkupljenju, istaknuo je don Josip.
U prikupljanju namirnica i ostalih potrepština za socijalnu samoposlugu i Caritas ispred trgovačkih centara Interspar, Konzum, City Galerija i Supernova, volonteri su animirali kupce da daruju svoje kupnje potrebitima. Odličan rezultat urodio je punim policama hrane i ostaloga u Socijalnoj samoposluzi u Zadru. U dječjoj posudionici ‘Izvor’ u samostanu sv. Frane volonteri su montirali i uredili police te razvrstali dječju odjeću, obuću i opremu za djecu da bude sve pregledno i nadohvat ruke kada roditelji dođu preuzeti potrebno za djecu. Naime, u kratkom vremenu ljudi dobre volje donijeli su jako puno odjeće, tako da stalni volonteri posudionice nisu bili uspjeli sve složiti i učiniti preglednim da uspješno usluže korisnika.
Posudionica za djecu po djelu volontera zadobila je zadivljujuću preglednost i posloženost po veličinama, poput trgovine, spremna poslužiti obiteljima u opskrbi odjećom i opremom. U udruzi za pomoć osobama s mentalnom retardacijom i autizmom ‘Svjetlo’ volonteri su s tom djecom u kreativnoj radionici izrađivali božićne ukrase koji će se prodavati u božićno vrijeme. U Udruzi za autizam u Zadru očistili su i dezinficirali njihovu prostoriju u kojoj boravi velik broj autistične djece sa zadarskog područja.
U dječjem vrtiću Petar Pan volonteri su imali radionicu prve pomoći. Neke volonterke volontiraju i u Crvenom križu pa su pokazale djeci kako treba zaviti ranu, zaštititi se od hladnoće, kako reanimirati, provjeriti je li osoba pri svijesti. Djeca su bila oduševljena. Cijeli dan djeca su nosila zavoje kako bi bili sigurni da će ih pokazati roditeljima jer su mislili, ukoliko odvežu zavoje, da ih više neće moći koristiti kada dođu kući. Na odjelu pedijatrije Opće bolnice Zadar volonteri su se družili s djecom koja su zadržana na liječenju.
U Domu za odgoj djece i mladih volonteri su igrali turnir u košarci i nogomet sa štićenicima tog Doma, a prije toga su korisnicima Doma pomogli razgovorom i susretima u kojima su se upoznali s njihovim potrebama i životnim situacijama. U staračkom domu u Preku na otoku Ugljanu volonteri su uredili dvorište Doma i družili se s njegovim korisnicima, masirali su stare, posjetili i nepokretne štićenike u stacionaru. Upoznali su najstariju korisnicu koja ima 99 godina a svojim duhom pokazala je zdravlje života. Recitirala je volonterima pjesme koje je naučila još u trećem razredu, pokazala dobro pamćenje i mudrost. Jedan korisnik doma volonterima je otpjevao i opernu skladbu.
Volonteri su vrijeme obogatili i korisnicima staračkog doma u Crnom i na Boriku u Zadru gdje su i pjesmom animirali misu. U Caritasu u Zadru volonteri su pomogli u pripremanju obroka za Pučku kuhinju, družili su se s korisnicima Pučke kuhinje, čistili su potrebno i slagali police u skladištu. U Centru za rehabilitaciju u sv. Filip i Jakovu gdje žive djeca s tjelesnim i intelektualnim poteškoćama u razvoju, volonteri su se družili s njima u razgovoru, igri te su uredili i dvorište tog Centra.
Volonterka koja je bila u tom Centru rekla je: „Kada izdvojim malo svoga vremena i učinim nešto za bližnjega, osjećam se ispunjeno. Nakon posjete Centru za rehabilitaciju u Sv. Filipu i Jakovu, prvi put sam osjetila istinsku ljepotu, radost i zahvalnost koju čovjek doživi kada nekome daruje svoje vrijeme, pažnju i zagrljaj. Kako je malo bilo potrebno da tim ljudima uljepšamo dan! Već pri samom dolasku njihovi znatiželjni pogledi i ljubazan doček dali su mi do znanja kako su nas nestrpljivo iščekivali. Svatko od njih žario je od želje da pokaže što zna, voli, što ga veseli. Već je to bilo dovoljno da budu sretni. Netko je obratio pozornost na njih, netko ih je pohvalio, nekoga su i oni usrećili. Zaista, nije potrebno činiti neka velika djela. Pomiluj čovjeka po ruci, pitaj ga kako je, nasmiješi mu se, poslušaj što ti želi reći. Ostani nekoliko minuta u njegovoj blizini da osjeti tvoju prisutnost i osjetit ćeš kako njegova radost obuzima i tvoje srce“.
Ines Grbić
