Božja zamisao o obitelji zorno opisana na prvim stranicama Biblije. Tamo stoji kako je Bog stvorio čovjeka, muško i žensko, te im u srce usadio zakone života i ljubavi. A Božji Sin, Isus Krist svojim utjelovljenjem i dolaskom u obitelj „sjedinio se sa svakim čovjekom“ (GS 22) i sa svakom obitelji. Radio je ljudskim rukama, ljubio ljudskim srcem, te velik dio svoga života proveo u obitelji, u Nazaretu, gdje je „rastao, jačao i napunjao se mudrošću i milošću Božjom koja je bila u njemu“ (Lk 2, 40). Budući da povijest ljudskog spasenja ide preko obitelji, ona je u središtu Božje pozornosti.
Obitelj je gnijezdo života
Obitelj je zajednica osoba, „intimna zajednica života i ljubavi“, kako stoji u Pastoralnoj konstituciji „Crkva u suvremenom svijetu“ (GS 48). Ona biva i „prvom školom društvenih vrlina“, a njezino počelo, temelj i snaga nalazi se u ljubavi koja je „velikodušna, dobrostiva, ne zavidi, ne traži svoje.. sve pokriva, vjeruje i nada se“ kako piše apostol Pavao (1 Kor 13, 4 -7). Zato se i veli da je obiteljsko zajedništvo i zadatak i poslanje. A budućnost braka nije unaprijed predodređena, niti „u zvijezdama zapisani“, već je predana i uručena njihovom razumu i srcu, slobodi i odgovornosti. Ali, njihovo je zajedništvo je obilježeno i milosnim stanjem za koje se valja Bogu moliti, te isprositi zagovor, zaštitu i blagoslov Svete obitelji, eda bi ostvarili ono što im je po Božjem naumu predviđeno i dodijeljeno.
Obitelj je gnijezdo života, jer utjelovljenjem Božjeg Sina Bog je objavio koliko mu je stalo do čovjeka. A u tom događaju spasenja spoznajemo kolika je vrijednost svake ljudske osobe. Zbog toga se Crkva ne umara naviještati i braniti svetost života. Sveti Ivan Pavao II. je pisao je kako se u naše vrijeme rađaju neki „novi oblici napada na dostojanstvo ljudskog bića…u ime prava pojedinačne slobode.. “ (usp. EŽ 4 ). A kad je pogaženo temeljno pravo na život, Crkva osjeća dužnost i obvezu „dati pravo glasa onomu tko glasa nema“ (EŽ 5). I osjeća se pozvanom naviještati, slaviti i biti u službi evanđelja života. Ona je oduvijek štitila i branila dostojanstvo braka, isticala odgovornost prema životu i odlučno promicala njegovu čast i dostojanstvo. Jer, ljudski je život svet i nepovrjediv; od začetka do naravnoga svršetka. I treba ga braniti, poštivati i zauzimati se za njegovo dobro na svim područjima: kako na osobnom, vjerskom i duhovnom, tako i na društvenom, zakono-davnom, političkom, gospodarskom, socijalnom i zdravstvenom. I to svim sredstvima što nam ih na raspolaganje stavlja zauzeta ljubav.
Obitelj je prva škola društvenih vrlina
Obitelji su, naime, Božjim darom i izborom pozvane biti „duhovnim gnijezdom i ognjištem života“, te prvim i najvažnijim odgojiteljima djece. Oni ih potiču i pomažu da razvijaju umne sposobnosti, te u procesu odgoja i rasta oplemenjuju svoje osjećaje i osposobljavaju volju za djelovanje. Na intelektualnoj ravni roditelji se trude prenijeti djeci istinu putem znanja i umovanja. Na čuvstvenoj ravni odgajaju ih za ljepotu, plemenitost i dobrotu putem ljubavi, pažnje i osobnog pregnuća, a na voljnoj razini odgajaju ih za akciju i motivaciju. Svakom je roditelju i odgojitelju ozbiljan problem kako na odgojiti um, oduševiti srce i potaknuti volju djece i mladih. Nema savršene metode koju bi se moglo naučiti i primjenjivati. No, to nikako ne znači da u odgoju treba pustiti „vodu niz livadu“ i okaniti se „ćorava posla“ upućivanja i poticanja. Dapače, valja slijediti Pavlov savjet koji je uputio svom učeniku Timoteju: „Budi uporan, bilo to zgodno ili nezgodno. Uvjeravaj, prijeti i zapovijedaj sa svom strpljivošću i poukom“ (2 Tim 4, 2). To je ispravno pedagoško pravilo koje vrijedi za sva vremena.
No, najvažnije je da roditelji kao odgojitelji koji su zaduženi poučavati sami se trude biti što zreliji i savršeniji. Posebice se očekuje da se s radošću posvećuju poslu koji obavljaju. Uz to bi se trebali odlikovati „izvrsnom moralnošću“, kao osobe „koje hodaju putovima Božjim“. I ne bi smjeli umarati se poticati druge neka rastu i napreduju, neka se bore za pravdu i poštenje, a žigošu laž, grijeh i zlo. Neka se raduju i vesele kad mogu nešto dobro učiniti i neka to ne čine radi publiciteta i popularnosti. A povjerene zadatke neka obavljaju na najbolji mogući način.
Mons. Želimir Puljić,
nadbiskup zadarski
Hotel Medena, Trogir, 16. listopada 2018.