ZADAR: MLADA MISA FR. MARKA DOKOZE, OP

posted in: Aktualnosti | 0

Fr. Marko Dokoza, OP, prvo je dominikansko zvanje iz grada Zadra nakon više od dvjesto godina pa je njegova mlada misa koju je predvodio u subotu 29. rujna u župnoj crkvi Uznesenja BDM na Belafuži u Zadru bila znak obnovljene prisutnosti dominikanskog zvanja u gradu Zadru kojeg je dominikanska karizma uvelike zadužila. Naime, dominikanci su 1396. g. u Zadru osnovali prvo sveučilište u Hrvatskoj odnosno na jugoistoku Europe (Generalno učilište dominikanskog reda, Universitas Iadertina, 1396.-1807.) pa je to zvanje doživljeno i kao blagoslov akademskoj zajednici Zadra. Stoga su u misi sudjelovali i prof. dr. Dijana Vican, rektorica Sveučilišta u Zadru i dr. Branko Dukić, gradonačelnik Grada Zadra.

U misi je koncelebriralo više od dvadeset svećenika, među kojima fr. Slavko Slišković, provincijal Hrvatske dominikanske provincije, don Anđelko Buljat, nekadašnji župnik na Belafuži koji je bio osobita podrška Markovom zvanju, sadašnji župnik Dario Tičić i prvi župnik Belafuže mons. Šime Perić.

Propovijedao je fr. Anto Gavranović, OP, još jedan dominikanski mladomisnik. Među pukom su bili dominikanski bogoslovi, brojne redovnice, uz dominikanke iz cijele Hrvatske i Klanjateljice Krvi Kristove, Franjevke s Danača te druge redovničke karizme.  

„Još je jedna mladica iznikla na Gospinoj duhovnoj maslini, kad sin te župe prikazuje svoju mladu misu u sjeni stoljetnog doma Marijina, u novom hramu koji je Gospi posvećen prije dvadeset godina“ rekao je don Dario u prigodnom obraćanju na početku mise. Mladomisnika Dokozu župnik Tičić potaknuo je na davanje bez zadrške rekavši: „Pusti Boga ispred sebe. Vjerno ga prati i dani će ti biti njime obasjani. Budi u trajnom savezu s njegovom ljubavlju i dani će ti biti ispunjeni.

Kad dođe vrijeme da otpočineš od trudova svog života, bit ćeš sveto umoran jer ćeš vidjeti smisao svoga života. Dio si svetoga stabla Dominikova čiji su sinovi ostavili traga u povijesti naroda i nadbiskupije, od Paga do Zadra, pobožnošću, navještajem i učenošću. Isusovim svjetlom čuvali ste sveti žar Kristove logike i Isusove zahtjevnosti“.

Na početku mise, fr. Marko je rekao da mu je srce puno molitava koje prikazuje Bogu. „Molim za sve vas i zajedno s vama. Sve prošnje i zahvale koje nosite želim prikazati Bogu, kao i sve pokojne iz župe. Na srcu su mi osobito i misu prikazujem za djecu i mlade, u spomen na dvojicu mladića iz župe koji su nedavno na tragičan način završili svoj život. Takav tužan događaj poziv je svakom pojedinom od nas da ispitamo svoju savjest, postavljajući si pitanje kakav smo svijet stvorili kad mladi ljudi tako olako ginu“ rekao je fr. Marko, u mislima na dvojicu mladića koji su zajedno izvršili samoubojstvo na Musapstanu.

„Dominikova lađa doplovila je na zadarsku hrid prije gotovo osamsto godina. Bijeli oci dali su nemjerljiv doprinos i ostavili duboki trag u povijesti Zadra. Osnovali su prvo sveučilište na hrvatskim prostorima koje je počelo djelovati u zadarskom samostanu svetog Dominika. Kako spomen ploča kaže, njihova zublja znanja koju su upalili svijetli još uvijek i ne gasi se. Na ovoj mladoj misi pred vama stoje u većem broju okupljena braća svetog Dominika.

Ovaj događaj je velika radost i veliki blagoslov za cijeli Zadar i za cijeli dominikanski red“ rekao je fr. Anto u propovijedi. Naime, francuska vojska je za Napoleonovih pohoda dokinula zadarski dominikanski samostan 1807. g. Bijeli fratri su protjerani, a njihove crkve i samostani bili su pretvoreni u vojarne. Crkva sv. Dominika u blizini zadarskog sveučilišta gdje je ono izvorno nastalo nije u sakralnoj uporabi niti je pod nadležnošću Zadarske nadbiskupije ni dominikanaca.

Na blagdan svetih Arkanđela Mihaela, Gabriela i Rafaela, fr. Anto je potaknuo puk da ne zaboravi svoje anđele čuvare koji, „a da mi to ni ne znamo, po Božjoj zapovijedi čuvaju naše korake“. Rekao je da „u svakodnevnoj borbi sa zlom treba pristupati hrabro i s potpunim pouzdanjem u Boga. Bog će nam poslati svoje anđele koji će stati u našu obranu kako nas nikakvo zlo i napasti ne bi nadvladali“.

Podsjetio je kako je Markov život od rođenja bio borba. Naime, za vrijeme Domovinskog rata, Markova je majka njega, svoje prvo dijete, rađala u teškim porođajnim mukama, dok je suprug, Markov tata, bio na bojišnici. „Od samog početka život je od Marka iziskivao veliku snagu, kako to čini i duhovno zvanje“ rekao je fr. Anto, istaknuvši da je svećenički poziv uzvišen i dar od Boga, od Boga dolazi.

„Svećenik je uzet od ljudi i postavlja se za ljude u odnosu prema Bogu. Svećenik je čovjek koji je izniknuo iz naroda, u konkretnom vremenu i prostoru. On je predstavnik naroda koji stoji pred Bogom, u ime naroda i s narodom prinosi Bogu žrtvu. Sav svećenikov život je žrtva koju prikazuje Bogu. On suosjeća sa svojim narodom jer je i sam zaogrnut slabošću“ rekao je fr. Anto.

Tumačeći susret Isusa i Natanaela navješten u Evanđelju, fr. Anto je rekao da je „taj susret važan i nama, jer na taj način Isus i nama ukazuje da nas poznaje u suštinu, zna tko smo i odakle dolazimo. Govori i nama da je on Bog koji nas poznaje i poziva nas da mi njega upoznamo. Isus je Marku, kao i Natanaelu, rekao da ga je vidio još prije. Marko je odgovorio Bogu koji ga je poznavao prije svih, još od majčine utrobe“.

Fr. Anto je ohrabrio fr. Marka da održava baklju evanđelja koju je dominikanski red brižno štitio i njome zapalio svijet. Na zahtjevnom putu svećeništva, poželio je da fr. Marka prate njegov nebeski zaštitnik sv. Ivan Pavao II., arkanđeo Mihovil i brižni majčinski pogled Gospe Maslinske. Mladomisničko geslo fr. Marka je „S Bogom svojim preskačem zidine“ (Ps 18,30).

Fr. Marko Dokoza je peto svećeničko zvanje u pedeset godina postojanja belafuške župe Uznesenja BDM. U misi su suslavili i drugi svećenici porijeklom iz te župe: Mario Soljačić, Zdenko Dundović, fra Nikica Devčić a don Antonio Skroče je misionar u Kini.

U ime župljana, župljanin Mile Marasović fr. Marku je uručio misnicu, dar župe i uputio čestitku. „Hvala ti za dar. Najveći dar je što si nas podario samim sobom. Svaki svećenik je dar neba izmoljen na zemlji. Nije bilo lako doći do toga. Svećenika treba roditi i odgojiti, rekao je župnik don Dario.

Nadbiskup Ivan Prenđa je rekao: ‘Kao što obitelj želi djecu i čezne za tim, tako i Crkva čezne i želi nove svećenike’. Mi smo, cijela župa, ponosni što si ti svećenik“ rekao je Marasović. Podsjetio je da su korijeni Marka iz Radovina; 1960.-ih godina stanovnici Radovina doselili su na Belafužu koja je tada bila pusta.

I Markov djed je doselio na Belafužu gdje se nalazi i tzv. Mali Radovin, predio na Putu Bokanjca. Taj mali dio dao je dva svećenika, don Zdenka Dundovića i fr. Marka. „Nismo svjesni što nam znači svećenik. Bez svećenika bismo bili kao ovce bez pastira. Svećenik je jako važan, za njega treba moliti“ rekao je Marasović.

Na kraju mise fr. Marko je svima poimence zahvalio, obitelji, rodbini i zajednici, koji su ga pratili na njegovom životnom putu i u razvoju zvanja, po kojima je Bog zahvatio u njega. „Mlada misa prvenstveno je slavlje župe. Župa se ima pravo radovati što ima još jednog svećenika. Rastući uz crkvu Gospe Maslinske u devet stoljeća starom svetištu, uživao sam zaštitu BDM Marije“ rekao je fr. Marko.

Njegovi roditelji Ivana i Joso imaju još dva sina i kćer, a u Markovom životu za odgoj u vjeri osobito je bila značajna Markova prabaka Marija, duhovna majka obitelji. Njegovo djetinjstvo vezano je uz Zadar, Preko i Murvicu. Pohađao je Nadbiskupsko sjemenište ‘Zmajević’ u Zadru i Klasičnu gimnaziju Ivan Pavao II. Zadar nakon koje je krenuo u sedmogodišnju dominikansku formaciju i školovanje. Studirao je i u Fribourgu u Švicarskoj te je zahvalio tamošnjoj zajednici Hrvata na prijemu i podršci.

„Najljepši dio djetinjstva proveo sam između ulice Pavla Ritrera Vitezovića i ulice Put Bokanjca koja bi se mogla nazvati Ulica belafuških svećenika jer su u blizini te ulice odrasli svi belafuški svećenici. Svećenička zvanja su odgovor na molitve župne zajednice.

Dva dijecezanska svećenika, dva redovnička i jedan misionar trag su raznolikosti koja je odraz života te župe koja je oduvijek bila bogata različitim zajednicama. Župnici don Šime, don Ratko, don Ivica, don Anđelko i don Dario poticali su tu raznolikost. Župa se s pravom raduje petom svećeniku“ rekao je u svojoj zaključnoj riječi fr. Marko.

Na kraju svečanog slavlja, mladomisnici Dokoza i Gavranović svećenicima i puku udijelili su svoj mladomisnički blagoslov. Nakon mise, svećenici i puk u procesiji otišli su u obližnju crkvu Gospe Maslinske počastiti Gospu Maslinsku, nekadašnju župnu crkvu Belafuže, gdje su se pred Gospinom slikom pomolili te otpjevali himan Salve Regina i posvetnu pjesmu Gospu Maslinskoj.

U svetištu Gospe Maslinske, Dokoza i Gavranović dijelili su pojedinačno mladomisnički blagoslov s pruženim rukama nad svakim tko je čekao u redu kako bi im čestitao i naklonio se za primiti blagoslov.

Rektorica dr. Dijana Vican čestitala je mladomisniku Marku uime Sveučilišta, rekavši da i taj svečani dan pokazuje kako smo svi male karike u dugom lancu. Dijeli radost zbog Markovog poziva, pohvalila je ozračje slavlja i poruke koje doprinose tome da se svi osjećamo sigurniji, to nas drži. Taj je poziv potpora i Sveučilištu.

„Sveučilište je jednim dijelom najtradicionalnija institucija, po pitanju nastave, a istovremeno je to najviše međunarodna institucija jer znanost nema granica. Mi živimo ta dva pravila i zato ćemo opstati, osobito s mladim ljudima, talentiranima, darovitima koji su već jako prepoznatljivi i s kojima se Sveučilište može ponositi“ rekla je dr. Vican.  

Gradonačelnik Dukić se našalio kako je političara puno, a svećenika malo, kad se usporedi njihova brojnost. „Drago mi je vidjeti da mladi idu za svećenika. Trebaju nam takvi ljudi, da budu duhovni pastiri našeg naroda, tako i Zadra. Dominikanci su uvijek bili pronositelji znanja“ rekao je dr. Dukić.

Misno slavlje pjevanjem su obogatili župni zbor odraslih i župni zbor mladih s Belafuže pod ravnanjem Luke Kotlara. U dvorištu župe za sve je sudionike nakon mise priređen agape, slastice koje su priredile belafuške župljanke.

                                                                                                                                                       Ines Grbić  

 

 

 

Foto: I. Grbić

Comments are closed.