Zadarski nadbiskup Želimir Puljić zaredio je za svećenike Tomislava Končurata iz župe sv. Lovre u Kalima, Ivana Jordana iz župe sv. Martina u Ljupču, Luku Šustića iz Sv. Stošije u Zadru te Leopolda Ninoslava Jagešića iz župe Sv. Josipa u Zenici, monaha benediktinskog samostana na Ćokovcu, za vrijeme svečanog koncelebriranog slavlja koje je predvodio u subotu 23. lipnja u katedrali Sv. Stošije u Zadru.
Nadbiskup Puljić je rekao da ređenje vraća prvim danima svećeničkog poslanja, ideala, zanosa i planova. „Taj obred poticaj je nama da pasemo povjereno stado. Svojim molitvama i ljubavlju pratite svoje svećenike. Crkva živi od molitve.
Svećenicima je potrebna vaša potpora. Dok pribivamo svetom ređenju, osjetimo obvezu u sebi moliti za Crkvu i za njene svećenike“ potaknuo je mons. Puljić prisutne, istaknuvši da je ređenje otajstveni događaj koji uvodi u misterij Božjeg plana s ljudima i podsjeća na Isusove riječi: ‘Ne izabraste vi mene, nego ja izabrah vas i odredih vam da idete i rod donosite’.
U zahvalnosti Bogu za milosni dar četvorice novih svećenika, u propovijedi je nadbiskup govorio o trima ljubavima koje daju pečat identitetu svećenika, njegovoj posvetiteljskoj, učiteljskoj i pastirskoj službi. Prva ljubav je euharistija s kojom je svećenik misnički vezan i pozvan je biti drugi Krist. Za posjedovati Isusove osjećaje i ljubiti njegovom ljubavlju treba biti čovjek duboke euharistijske pobožnosti i duhovnosti.
„Zato je euharistija njegova prva ljubav. Euharistija je svećeniku izvor snage i pokretač djelovanja, utjeha u nevolji i nagrada u vjernosti. Za njega misa nije samo obveza i posao, nego razlog i opravdanje njegovog postojanja. Život svećenika mjeri se po njegovoj ljubavi prema misi. Euharistija je hrana od koje živi crkva, a misa izgrađuje svećenika, vjernika i Crkvu“ rekao je mons. Puljić.
Druga ljubav je Marija, Majka Božja i majka svećenika. „Svećenik je Isusov, ali i Marijin učenik. Od trenutka ređenja Marija posvaja svećenike jer u njima vidi svoga sina Isusa i ljubi ih i prati kao svoga Sina. To je prirodan odnos. Kao što je voljela svoga Sina, tako voli svoje svećenike koje je Isus postavio da propovijedaju i dijele njegove tajne. Marija je uvijek uz svećenike. Marijanska dimenzija presudna je u formiranju zrelog i plodonosnog svećeničkog života“ istaknuo je nadbiskup, dodavši da prema Majci, Kraljici apostola i Majci svećenika, svećenika usmjeravaju sredstva redovite molitve i duhovno štivo Gospi u čast, marijanske pobožnosti, krunica, Anđeoski pozdrav, Himan Veliča.
Treća ljubav očituje se u osjetljivosti za homilije, kateheze i govore Svetoga Oca, kao pokazatelj ljubavi prema pastiru sveopće Crkve. Nadbiskup je podsjetio da je puno svetaca gajilo osobitu ljubav prema Svetom Ocu. Sv. Katarina Sijenska papu je nazvala slatkim Kristom na zemlji. Sv. Franjo Asiški klečeći na koljenima tražio je papin blagoslov za svoj red. Ignacije Lojolski kao osobiti štovatelj pape ustanovio je posebni četvrti zavjet poslušnosti Svetom Ocu. Bl. Alojzije Stepinac prolio je svoju krv zbog vjernosti rimskom biskupu, bl. Ivan Merz pronosio je osobitu ljubav prema papi.
„I mi smo kao narod poznati po dvjema odlikama, kao Marijin narod i narod sv. Petra, osobito odani sv. Petru. Njegovanje euharistijske i marijanske pobožnosti u svjetlu katoličkog nauka kojem je Sveti Otac vidljivi garant i oslonac bila je i ostala bitna odlika svakog svećenika. Neka ređenje bude poticaj svećenicima da još više ljube euharistiju, štuju BDM i poštuju Svetog Oca. Neka nas ljudi prepoznaju po tom tropletu velikih svećeničkih ljubavi, kako bi svoj život sve više suobličavali otajstvu križa Gospodnjeg“ potaknuo je nadbiskup Puljić.
Podsjetivši na misao bl. Miroslava Bulešića da su svećenici „dobri Samarijanci koji tješe, liječe, podižu i zavijaju rane bijelim omotom ljubavi koja zacjeljuje“, nadbiskup je zazvao Bulešićev zagovor i poželio da svećenici učine svojom blaženikovu molitvu i predanje: ‘Sav ti se predajem i prikazujem Gospodine, želim biti tvoj sada i uvijeke’.
Uvodno u propovijedi mons. Puljić podsjetio je na misao sv. Ivana Marie Vianneya koji je za uzvišeni poziv svećeništva i župništva rekao: ‘Kad bi svećenik shvatio koliko je velik, umro bi, ne od straha, nego od ljubavi. Jer svećeništvo je ljubav Isusova srca’. „Ta je misao ušla u KKC i potkrjepljuje veličinu poziva svetog reda. Kad je dobio prvo zaduženje poći u župu, sv. Ivan Arški smatrao se neprikladnim za tako visoku službu. Želio je pobjeći negdje u osamu gdje bi plakao i činio pokoru. No poslušnost prema poglavarima i velika ljubav prema dušama uvjerila ga je da ostane tamo gdje je bio poslan kako bi tamo služio Gospodinu“ rekao je mons. Puljić.
Božja riječ navijestila je kako Isus u uskrsnom razgovoru s učenikom Petrom, kojem je prije samog povratka Ocu nebeskom povjerio Crkvu, provjerava njegovu ljubav. Slično se zbilo i u Miletu kad je apostol Pavao okupio starješine. „Htio im je posvjedočiti da ih je on s ljubavlju pratio u suzama, zalijevao napor svoga truda i kaže, ‘Ja odlazim, vi ostajete. Molim vas, pasite povjereno stado koje vam je Gospodin povjerio i otkupio svojom krvlju’. I najavljuje im da im neće biti lako. Čekaju ih teški trenuci, javit će se oni koji će zavoditi, čak i među njima. Ali ustrajte“ ponovio je Pavlov poticaj nadbiskup Puljić.
U ime četvorice zaređenika koji su na kraju mise podijelili mladomisnički blagoslov, prigodnu riječ zahvale uputio je Ivan Jordan. Zahvalio je Bogu na daru života, milosti izabranja i posvećenja, nadbiskupu Želimiru Puljiću što ih je postavio u red svojih svećenika, subraći što su ih s ljubavlju primili u svoje zajedništvo i svima koji su ih dopratili do oltara: roditeljima, braći, sestrama, rodbini i prijateljima.
Upitavši „ima li ređenje smisla, ima li smisla biti glas vičućega u pustinji ovoga svijeta“, Jordan je rekao da „s čežnjom možemo gledati u povijest kad je svećenik bio poštovan, a svijet bio kršćanski. Više nije tako. U svijetu postoji dobro i za to dobro se isplati boriti. Svijet ne mijenja moć i sila, nego maleni čovjek poput nas i svećenika koji predaju sve za ideal Isusa i njegovo kraljevstvo. Mene osobno to tješi, to mi daje hrabrost i jakosti. Ovaj svijet je veliki izazov za nas. Njegova pokvarenost je poziv na obnovu kršćanstva, posvećenje Zapada. 
Ali najbitnije je shvatiti da je Isus taj koji mijenja povijest svijeta i koji je moćan. Ne ja. Ja svojim aktivizmom ne mogu ništa. Samo našom ucijepljenosti u Isusa ređenje je smisleno. Biti kršćanin je smisleno samo kad Krist daje smisao. Bez Isusa postajemo smokva iz Evanđelja po Luki. Puna je lišća, krasna izdaleka, ali vidi se njena jalovost.
Gospodin je uskrsnuo i zato ređenje ima smisla, ima smisla boriti se“ poručio je Jordan. Podsjetivši na misao sv. Josemarie Escrive: „Svijetu i Crkvi ne trebaju dobri svećenici. Svijetu trebaju sveti svećenici“, jer „svaki svećenik koji imalo obavlja svoju dužnost je dobar svećenik“, Jordan je puku preporučio svećenike u molitve, „da ih Gospodin digne iz straha od samoće, oslobodi okova srebroljublja i učini svjesnima da je njihova politika križ Isusa Krista i njegovo kraljevstvo“.
Ines Grbić
