1. Večeras nam sveti Pavao kratko i jezgrovito iznosi temeljnu istinu kako je u Isus Kristu, po njegovoj kalvarijskoj žrtvi sklopljen novi savez između Boga i ljudi. To više nije savez kamenih ploča, već savez srdaca: „Bit ću njihov Bog, a oni moj narod“. Kad je na Posljednjoj večeri Isus izgovorio riječi „ovo je čaša moje krvi, novog i vječnoga saveza“, bilo je jasno kako nastupa novi mesijanski savez u krivi Kristovoj po kojoj se čovječanstvo povezuje s Bogom i Bog s ljudima. Jer, u činu Golgotske žrtve dogodilo se otkupljenje i sklopljen savez. A euharistija, kao nekrvna žrtva Novoga Saveza, prigoda je posvijestiti naše savezništvo s Bogom i doživjeti blizinu koja se iz tog novog saveza rađa.
Blagdan Tijelova vraća nas nezaboravnoj Gospodnjoj večeri, njegovoj posljednjoj Pashi sa svojim učenicima, koju je -kako pišu evanđelisti- „vruće želio s njima blagovati“. Nešto je, ipak, bilo neuobičajeno u njegovom blagovanju Pashe. Nakon blagoslova Isus daje učenicima kruh uz riječi: „Uzmite i jedite, ovo je tijelo moje“. Jednako tako daje im i čašu i govori: „Uzmite i pijte, ovo je krv moja, novoga i vječnoga saveza, koja se prolijeva za vas i za mnoge na oproštenje grijeha“. A nakon toga izriče svoju oporučnu želju: „Ovo činite meni na spomen“.
2. Stoga večeras na blagdan Presvetog Tijela i krvi Kristove, posebice razmišljamo o Euharistiji, toj svetoj Tajni Crkve koju smo po Kristovom nalogu pozvani slaviti. Već dvije tisuće godina Crkva to s poštovanjem i zahvalnošću čini, jer „misno slavlje, središte je kršćanskoga života“. Apostoli su to shvatili pa su „svaki dan jednodušno i postojano hrlili u Hram, u kućama lomili kruh, te u radosti i prostodušnosti srca, zajednički uzimali hranu, hvaleći Boga i uživajući naklonost svega naroda“ (Dj 2, 46-47). Poznate Upute Didache preporučuju vjernicima neka se „u dan Gospodnji saberu, lome kruh i slave Euharistiju“. Kruh s neba dao si njima koji svaku slast u sebi ima. Bože, koji si nam u divnom Sakramentu ostavio uspomenu muke svoje, podaj nam tako častiti sveta otajstva Tijela i Krvi tvoje, da vazda osjećamo u sebi plod otkupljenja tvojega.
Evanđelist Luka u svom izvješću opisuje čudo umnažanja kruha. Zanimljiv je iz tog opisa prijedlog učenika Isusu neka otpusti ljudi poći u sela i zaseoke da se sklone i prehrane. A to znači neka se odvoje od Isusa radi kojeg su ostavili svoje kuće i posao te došli slušati ga u pustinji. Kad su uz to apostoli očitovali strah i bojazan da ne mogu s pet kruhova i dvije ribice nahraniti pet tisuća ljudi, Isus uzima stvar u svoje ruke. I umnaža kruh s kojim će utažiti trenutačnu glad okupljenog svijeta. No, to će čudo postati znakom njegove odlučnosti ostati trajno nazočan među svojima i nikada se ne odvojiti od onih koji ga budu tražili.
3. U molitvenom duhu večeras zahvaljujemo na daru Euharistije koja je u temelju stvaranja civilizacije ljubavi. Zahvaljujemo Isusu što je pod znakovima kruha i vina ostavio samog sebe. „O sveta Tajno na kojoj se Krist blaguje, slavi se spomen muke njegove, duša se napunja milošću i daje nam se zalog buduće slave“. Neposredno pred dramu suočenja sa snagama zla i smrti, Isus nam ostavlja simbole vjernosti i ljubavi. To nam je najdraža i najdragocjenija uspomena. Ona je spomen čin koji najavljuje novo doba i novo vrijeme, „novo nebo i novu zemlju“. Čudesna preobrazba čovjeka, povijesti i svemira; Božanska pretvorba koja nadilazi vremena i prostore. I to je ono što večeras zahvalno slavimo, ispovijedamo i radosno spominjemo.
Euharistijski Krist je u središtu kršćanske vjere i života kao jedini posrednik između Boga i ljudi. On je naša hrana i naša popudbina. To nije neki simbol ili slika, već živi Bog među nama ljudima. Mesija i Spasitelj koji nas svojim Tijelom liječi i hrani za život vječni. „Tko jede od ovoga kruha živjet će uvijeke“ (Iv 6, 51). Nama putnicima u ovom prolaznome svijetu potrebna je takva neprolazna hrana. Jer, prolazi svijet i njegova slava. Gospodin je blizu. Vjerujući kako je svaka misna pretvorba predokus Božjeg Kraljevstva i navještaj njegovog konačnog dolaska jednoga dana, mi na kraju svake pretvorbe molimo i pjevamo: Tvoju smrt, Gospodine, naviještamo. Tvoje uskrsnuće slavimo. Tvoj slavni dolazak iščekujemo. Dođi Gospodine Isuse! Amen.
† Želimir Puljić, nadbiskup
Katedrala, 31. 05. 2018.