Priključujem se pozdravima uglednih gostiju istim redom kako su pozdravljeni. Zahvaljujem na pozivu nazočiti otvaranju znanstvenoga skupa o Bibinjama u organizaciji našega Sveučilište, Općine Bibinje i Matice Hrvatske iz Zadra. Čestitam Organizacijskom odboru i Urednicima što su u program simpozija uključili zemljopis, povijest, gospodarstvo, kulturu, jezik i školstvo ovoga mjesta kroz minula stoljeća. Iako se često čuje floskula kako se ne „treba vraćati u prošlost i razmišljati o onomu što se davno zbilo“, znanstveni skup brojnim temama ne prihvaća to jer zna da je povijest svjedok vremena (historia est testis temporum). Ali, ona je i „magistra vitae“ učiteljica života, pa je pamćenje i bilježenje o onomu što se zbilo sastavni dio identiteta obitelji, zajednice i naroda. A spomen na povijesne događaje govori o našem ishodištu i ukorijenjenosti.
Istražujući svoju prošlost imamo prigodu sjetiti se silnih Božjih djela i čudesnih povijesnih zahvata, a to nam po brojnim arhivima otkriva ogromnu i vrijednu građu koja zaslužuje osobitu pozornost. U toj, naime, golemoj baštini -govorio je blaženi Pavao VI.- „sačuvani su tragovi prolaska Gospodnjega u ljudskoj povijesti“ (transitus Domini). Stoga, čuvati i istraživati prošlost arhivskoga blaga, pa to prenositi budućim generacijama, spada među važnije obveze svih nas. Ovakvi skupovi daju nam priliku otkriti značenje povijesnoga sjećanja koje treba štititi i prenositi, oživjeti i vrjednovati.
Bibinje, koje se spominje još od 11. stoljeća, bit će objekt vašega proučavanja u povijesnim mijenama i događajima. Poznato je kako su žitelji ovoga mjesta kroz dugu i tešku povijest opstali i ostali vjerni Bogu, Crkvi i domovini. Gdje su nalazili sigurnost, snagu i potporu? Možda bi se kratko i jezgrovito moglo reći: U vjeri utemeljenoj na sakramentima, kao i u poštivanju nedjelje i svakodnevne obiteljske molitve. A otvorenost životu kroz dugu i tešku povijest omogućilo im je opstati i ostati vjerni Bogu i domovini. Nije bilo rata koji nije direktno ili indirektno dotakao i samog Bibinja; kako po žrtvama i pustošenju, tako i drugim posljedicama koja rat izaziva. Usprkos svemu i teškoj povijesti mjesto je preživjelo zahvaljujući čvrstoj sinergiji vjere i obitelji. Posebice u otvorenosti prema životu što im je omogućilo kroz dugu i tešku povijest opstati i ostati vjerni Bogu, Crkvi, narodu i domovini. U to vidu može se govoriti o „Bibinjskom identitetu“. Nikakvo čudo da se u tom duhu čuje molitva i pjesma: „Čuvaj nam Bože Bibinje, to naše milinje“. Svima vama koji ćete svojim prilogom dati obol radu ovoga znanstvenoga skupa ili svojom nazočnošću očitovati interes za predložene teme „ovoga milinja“, želim plodno i uspješno zborovanje. Hvala na pozornosti.
† Želimir Puljić, nadbiskup zadarski
Bibinje, 27. travnja 2018.