Braćo svećenici, redovnice i redovnici. Braćo i sestre u Kristu. Svake godine razmatramo što se to odigralo u dvorani Posljednje večere one noći bremenite otajstvom. Bili su to sati velikog boja između ljubavi koja se bezrezervno predaje i tajne zla koja će se očitovati u neshvatljivoj mržnji i neprijateljstvu. Ovo je „naš“ dan kada iznova otkrivamo kako je naše zvanje “dar” i “otajstvo”, a mi poslužitelji tog velikog Otajstva. Liturgija Posvete ulja preporučuje o tomu razmišljati, a biskupima nalaže potaknuti prezbitere neka javno obnove svoja svećenička obećanja, odgovorno dijele svete Tajne, te ostanu vjerni svojoj misiji i poslanju. Pokušajmo razmišljati o tomu kroz nekoliko biblijskih slika.
- Isus ulazi u Zakejevu (moju) kuću
Počnimo s onom zgodom iz evanđelja kad je Isus ulazio u Jerihon, a Zakej želio vidjeti tko je on pa se popeo na smokvu. Kad Isus dođe na to mjesto, pogleda gore i reče mu: „Zakeju, žurno siđi! Danas mi je proboraviti u tvojoj kući“. Drugi su bili brži pa stigli prije njega i zaklonili mu pogled. Želja vidjeti Isusa razigrala je njegovu maštu, pa se popeo na smokvu. Povorka ljudi u Jerihonu čeka da se Prorok zaustavi. A kad je stao, mislili su da će držati govor, učiniti čudo ili pokazati neki znak. On, međutim, budnim okom božanskog motritelja opazi Zakeja. Ovo nas podsjeća na naše djetinjstvo, na naše prve duševne čežnje i planove kad smo iz prikrajka oltara doživljavali Isusov prijateljski pogled, poziv i najavu o njegovom dolasku u moj dom i moj život. Susret Isusa i Zakeja dogodio se gotovo slučajno, jer Zakej je samo iz radoznalosti došao i popeo se na smokvu. No, kod Boga ništa nije “slučajno”. Ni moje zvanje, a ni okruženje. Prije nego sam se rodio, on me poznavao. Kad sam opterećen krivnjom i grijesima, on je tu kako bi me izliječio; izbrisao moje krivice i oprao grijehe moje. Kad sam iznemogao, slab ili gladan, on me krijepi jača i hrani. Vidi moj plač i moje trpljenje. Raširenim rukama s križa grli me i tješi: Ne boj se, ja sam pobijedio i grijeh i smrt. Ja sam uskrsnuće i život. Tko vjeruje u mene imat će život vječni! Tako Isus stvarno ulazi u moju kuću, u moj život i u moju dušu.
2. Ja, prezbiter ulazim u njegovu (Božju) kuću
Uz ovu biblijsku sliku kako Isus ulazi u Zakejevu, odnosno moju kuću, pogledajmo drugu biblijsku sliku ulaska u Božju kuću. Tamo se govori o nekom farizeju i cariniku koji su došli pomoliti se u hramu. Njihov pristup molitvi je različit. Jedan moli i hvali se, drugi molitvom daje slavu Bogu. Jedan moli Boga neka mu oprosti, a drugi neka Bog oprosti onima koji nisu kao on. Farizej misli kako je bezgrješan, «bolji su od drugih», jer «daje ono što se od njega traži», «posti dva put tjedno».. U središtu je on, a ne Bog. Njegov «ja» subjekt je svih glagola. I to ide tako daleko da bi se i sam Bog trebao njemu zahvaljivati što je tako «savršen», te što «drugi nisu kao on».
Nasuprot njemu, evo, carinika koji, svjestan svojih grijeha, slabosti i ograničenja, nema vremena razmišljati o tome kakvi su drugi. On za sebe zna kako nije dobar pa zato moli: «Bože, smiluj se meni grješniku!» Možda bi se i on imao čime hvaliti. No, nije zbog toga došao u hram. Prispodoba je uvijek suvremena i aktualna. Posebice danas kad ljudi o sebi imaju visoko mišljenje. Što nam je dakle naučiti od carinika? Potaknut pažnjom što se Isus navratio u tvoj dom, iznesi mu danas sve što te muči i raduje. Njegova blizina tvoja je sigurnost. A biti uz Isusa u nevolji i u radosti, to je već mali djelić raja u ovoj dolini suza.
Istina, kao svećenik ponekad zaboravim kako se Isus predao u moje ruke i postao moja svojina. S njim mogu raspolagati i po njemu prinositi žrtvu Bogu Ocu. I dok tako razmišljaš o velikom milosnom trenutku njegove nazočnosti, javljaju se i neka pitanja:
– Znatiželjan sam, Isuse, kako si Ti zadovoljan sa mnom? Osjećaš li da još uvijek tražim načina kako Te susresti i s tobom poput Zakeja razgovarati? Istina, svakog dana slavim svetu Misu jer osjećam kako je došlo spasenje i duši mojoj. No, reci mi, muči li te moja česta nevjera, moje nekorektno ponašanje kako prema vjernicima koje si mi povjerio, tako i grubost prema braći svećenicima i nekorektnost prema mojim poglavarima? Izgledam li Ti ponekad poput onog farizeja u hramu, koji se hvali kako je bolji od drugih?
– Htio bih ovdje iskreno ponoviti riječi carinika: Budi milostiv meni grješniku. Moja te siromašna duša zove i čeka. Dođi, Gospodine. Maranatha. Dođi i učini je sretnom. Umoriše me svjetovne stvari, politika i buka svijetska. Željan sam duševnog odmora. Molim te dođi, i svrati se kod mene. Donesi mir i spasenje duši mojoj kao što si to učinio Zakeju. Udijeli mi spokoj koji si donio ženi Kananejki i Mariji Magdaleni. Dopusti i meni poput Ivana otpočinuti malko na tvom srcu. Pomozi meni svom nedostojnome sluzi prepoznavati te u dnevnom lomljenju kruha, kako bi na ovozemaljskom putu i moje „srce gorjelo“ kao kod učenika iz Emausa, dok si im je putem tumačio pisma.
3. Po euharistiji koju slavimo događa se preobrazba svijeta
Kad je prvi put pričestio svoje apostole na Posljednjoj večeri Isus je izgovorio „Uzmite i jedite, ovo je moje tijelo. Uzmite i pijte ovo je krv moja novoga zavjeta koja će se proliti za vas“. I od toga svetog i svečanog trenutka obnavlja se isto pod svakom svetom Misom. Obnavlja se na nekrvni način milost križa i otkupljenja. Teče i struji novi Božji život koji nam je Krist zaslužio svojom mukom, smrću i uskrsnućem. U tom otajstvu preozbrazbe svemira i mi sudjelujemo. Jer, kad su njegove usne izgovorile naše ime, pošli smo za njim zahvalno poput carinika, govoreći da smo slabi i siromašni ljudi. Ali, spremni prepustiti lađu i kormilo njemu, te s pjesmom krenuti kamo god nas pošalje. Isuse, Ti i ja krećemo danas skupa, lovit’ srca na moru života, kako bi se dogodila istinska pretvorba svijeta.
Braćo svećenici! Ponekad nismo ni svjesni velikog Otajstva koje je u našim rukama. A ono je bit života, duša i srce kršćanstva i povijesti spasenja. Jer, bez euharistije hramovi su ledeni i pusti. Vjerujući kako je svaka misa navještaj Kristovog ponovnog dolaska, i dasnas ćemo od srca moliti: Tvoju smrt, Gospodine, naviještamo. Tvoje uskrsnuće slavimo. Tvoj slavni dolazak iščekujemo! Dođi Isuse pod naš krov, u našu kuću, srce i dušu. Blagoslovi nas svećenike koji radimo na terenu ove Zadarske nadbiskupije i posveti nas i u ovoj godini otajstvom Velikog Četvrtka. Amen.
† Želimir, nadbiskup
Zadar, 29. ožujka 2018.