„Božji naum o ljubavi, braku i obitelji“ tema je jednomjesečnih duhovnih susreta koji su se počeli održavati u župi sv. Ante Padovanskoga na Smiljevcu u Zadru kao duhovna obnova za djevojke i mladiće koji još nisu ostvarili bračni status, a to žele te su u molitvi za svoga supružnika. Drugi takav mjesečni susret održan je u subotu 17. ožujka u dvorani pastoralnog centra sv. Ante na Smiljevcu. Susrete vodi župnik Smiljevca don Mladen Kačan.
Nakon uvodne molitve i duhovnog nagovora don Mladena, sudionicima su svjedočili Marino i Ivana Jurjević , mladi roditelji petero djece: Emanuel (7), Loreta (6), Jakov (4),Donata (3) i Ivan (1). Marino i Ivana u braku su sedam godina. Prije braka, dvije godine hodali su u čistoći i vjerovali da će ih Bog blagosloviti. Istaknuli su da se rođenje njihovog prvog djeteta dogodilo točno devet mjeseci od vjenčanja, odnosno njihovog darivanja prve bračne noći. Snagu za takav predbračni život crpili su u misi i molitvi. Marinu se nije bilo jednostavno odlučiti na brak, njegovi roditelji su rastavljeni, Ivana je imala teškoća sa samopouzdanjem. Puno su razgovarali i zajedno molili.
„Treba hrabrosti za bračnu odluku, ali ima smisla. Ima teškoća, puno je odricanja, buđenja noću, ali u dvoje je lakše. Koliko se primi od djece, nemjerljivo je s teškoćama. Otvoreni smo životu. Bog nam otvara sve puteve, i financijske. Koliko smo otvoreni životu, toliko vidimo više i blagoslova. Vjerujemo da u skromnom životu možemo biti radosni i jesmo“ poručio je Marino.
Kao mladić bio je djelatan u župi bl. Alojzija Stepinca u Zadru i u Kursilju. Naglasio je da je susret njega i Ivane predstavljao ispunjenje njihove molitve. „Toga dana kad smo se sreli, dogodilo se čudo. Sve je došlo na naplatu. Zagrlili smo se, imamo iskustvo kao da smo dvije duše oduvijek stvorene u vječnosti da budemo zajedno“ rekao je Marino. Vjenčali su se dok je Marino još bio student prava, a prihodi koje je imao kao košarkaš nisu bili redoviti i dostatni. No, istaknuli su da materijalna sigurnost budućih supružnika ne bi trebala biti preduvjet vjenčanju, nego pouzdanje u Božju providnost da on sve vodi.
U braku i podižući obitelj, Marino je uspješno polagao ispite i završio studij, a uspjeli su izgraditi i kuću. Tek sad prije godinu i pol dana, Marino je dobio stalan posao. „Ne treba se bojati, Bog otvara sva vrata. Generacije prije nas nisu imale ništa ili ne toliko materijalnoga kao mi, pa su uspijevali, rađali djecu. Bog se za sve pobrine. Imamo kumove, obitelj, prijatelje, anđele na koje se možemo osloniti. Može se“ poručio je Marino.
Ivana je istaknula da djeca koliko umore, toliko i odmore. Štoviše, neobično joj je u kući kada ne bude dvoje najstarijih, fale joj. „Djeca se nadopunjuju, sami pomažu jedno drugome, pomažu i meni na način da mamu uopće ne traže. Jedno drugo odvedu u kupatilo i slično. Svako sljedeće dijete prima ljubav roditelja, ali i starijega brata i sestre. Na kraju se sve umnoži. Zagrljaj i osmijeh djece su nemjerljiva vrijednost“ poručila je Ivana, istaknuvši da navečer svi zajedno mole, i jedno za drugo. Supružnici Jurjević posvjedočili su da su brak gradili na molitvi, sakramentalnom životu, predbračnoj čistoći i puno razgovora.
Nakon svjedočanstva za sudionike susreta održana je pobožnost križnog puta u župnoj crkvi sv. Ante i misno slavlje koje je predvodio don Mladen Kačan. Sljedeći takav susret održava se na Smiljevcu 21. travnja s početkom u 15,00 sati.
Ines Grbić
