Prorok Jona i Miroslavova „osveta“- poruka za sva vremena
(Čitanja: Jon 3, 1-10 ; Ps. Ps 51, 3-4.12-13.18-19; Lk 11, 29-32)
1. Isus je učinio toliko čudesa u Galileji, nahranio mnoštvo u pustinji, izliječio i podigao na noge tolike oboljele. Farizejima to nije dosta pa žele „vidjeti znak“. U evanđelju smo čuli sličan zahtjev više puta: Napasnik u pustinji traži znak, kao i Herod na sudištu. A dok je visio na križu prolaznici se rugaju i traže: „Ako si Sin Božji, siđi s križa pa ćemo ti vjerovati“. Luka nam danas tumači kako se „opakom naraštaju neće dati drugi znak, doli znak Jone proroka“ (Lk 11, 29). Knjiga proroka Jone donosi dva pogleda: Onaj ljudski izražen u Joninu stavu i djelovanju, te Božji koji jednako skrbi za pogane mornare, za tlačitelje Asirce, kao i za buntovnog proroka Jonu. To je slika Boga za svako vrijeme i za svakoga čovjeka, pa se može reći kako je to „poruka za sva vremena“.
Jonino ime znači „golub“, ali on to nije; već jastreb koji želi sve uništiti. Jahve je zapravo bezazleni golub s velikim srcem koji želi sve spasiti. U knjizi se govori o praštanju i smilovanju koje je potrebno i mornarima da prežive oluju; i proroku Joni da se izvuče iz dubine mora; i Ninivljanima eda bi Jahve odvratio svoj gnjev od njih i smilovao im se. A u bîti objašnjava se kako je život moguć samo na temelju praštanja; najprije Jahvinog, a onda i onoga međusobnoga. Jer, jedino ljubavlju moguće je pobijediti zlo. Istinska snaga Božje bîti nije u kažnjavanju i u uništavanju, nego u veličini smilovanja i praštanja: „Svemogući vječni Bože, ti svoju svemoć očituješ najviše praštanjem i milosrđem“, veli jedna zborna molitva (26. nedjelja).
2. Zato se Jahve trudi osloboditi Jonu od njegovih krivih slika, predrasuda i uskih pogleda. Knjiga uz to daje do znanja kako se Božju ljubav ne može privatizirati, niti se Boga smije uvlačiti u osobne, obiteljske, ili pak nacionalne interese kako bismo ga dobili „na svoju stranu, a protiv nekih drugih“. Trajna je to napast ljudi, jer „svatko i nesvjesno želi skuhati vlastitu zdjelicu juhe na plamenu Božjeg oltara“, veli Zahrnt, pa nastavlja kako se na taj način iskrivljuje slika o Bogu. Sijanje pak mržnje i osvete nikada ne rađa plodovima ljubavi i oprosta.
Logično je stoga upitati se, tko je ovdje u pravu: Jona, koji je uskogrudan i osvetoljubiv, prkosan i neposlušan, pa bježeći od ljudi i povjerenog zadatka zaziva oganj i plamen na pokvarene neprijatelje roda i plemena?! Ili pak Jahve, koji pomaže poganima-mornarima, tlačiteljima Ninivljanima za koje želi da se obrate, kao i samom proroku koji se našao u utrobi morske nemani?! Svi su, dakle, potrebni Jahvina praštanja i smilovanja. I svi se spašavaju: Niniva iz koje se zloća popela do neba, poganski mornari i neposlušni prorok Jona. Knjiga je zato aktualna za naše i svako drugo vrijeme. Ona, naime, pruža sažetak teološke misli o Božjem milosrđu, koje se proteže na sve ljude. I vrhunac je objave Starog zavjeta, ali i most koji povezuje oba saveza, uz temeljnu misao: Bog je milosrdan i želi da se svi ljudi spase.
3. Ljetos u kolovozu navršila se 70. obljetnica mučeničke smrti blaženoga Miroslava Bulešića koji je u Pulskoj Areni, 28. rujna 2013., uzdignut na čast oltara, jer je ubijen „in odium fidei“, a mučeničku smrt podnio je „in amorem fidei“. Svojom krvlju, dakle, potvrdio je vjernost Isusu Kristu. Tu vjernost i spremnost ići do kraja najavio je u dnevniku od 22. ožujka 1944. gdje je zapisao: „Svoj život sasvim Ti darujem za svoje stado. S Tvojom milošću ako me Ti učiniš dostojnim, ne bojim se mučeništva, već ga žudim. Neka bude Tvoja volja“.
Miroslav je imao veliko srce za siromahe i za njih se hrabrio i nesebično zauzimao. Posebice za one koji su u ratnom vihoru bili najugroženiji. Zbog toga odvažnoga i načelnog djelovanja stizale su mu prijetnje s raznih strana, pa je u svome dnevniku napisao: „Ako me hoćeš k sebi, Gospodine, evo me pripravna. Darujem Ti sasvim život za svoje stado. A protivnicima i progoniteljima poručujem: Moja je osveta oprost“. Zato sam i povezao Jonu i blaženoga Miroslava pa homiliji dao naslov: Prorok Jona i Miroslavova „osveta“- poruka za sva vremena.
4. Nakon kratkoga pastoralnoga iskustva u župama Baderni i Kanfanaru, blažen je Miroslav imenovan (1946/47) podravnateljem i profesorom u Biskupijskom sjemeništu u Pazinu i tajnikom Svećeničkog zbora sv. Pavla. U kolovozu 1947. pratio je delegata za podjelu svete krizme, mons. dr. Jakoba Ukmara, u Buzetu i okolnim župama. U subotu, 23. kolovoza 1947., kad su razulareni komunisti upali u župnu crkvu u Buzetu, s namjerom da spriječe dijeljenje svete potvrde, Bulešić je svojim tijelom branio svetohranište: „Ovamo možete proći samo preko mene mrtva“, govorio je blijeda lica, ali smirena duha. Stao je ispred oltara pred napadače koji su drsko bili zaposjeli prezbiterij, te bio spreman dati život da spasi svetinje.
Sutradan, 24. kolovoza 1947., pratio je delegata Ukmara u Lanišće gdje je bilo planirano dijeljenje svete krizme. Nakon završetka krizme komunisti su upali u župnu kuću i ubodima nožem ubili don Miroslava Bulešića. Uz 70. obljetnicu njegove mučeničke smrti okupit će u lipnju kler Riječke metropolije na njegovom grobu u Lanišću. I mi ćemo uz naš uobičajeni svećenički dan u lipnju učiniti hodočašće blaženom Miroslavu kako bismo od njega naučili voljeti svoje zvanje, predano raditi na spasenju povjerenih duša, odgajati srce za mirotvorne geste ljubavi i praštanja, te odano ljubiti svoj narod i svoju domovinu.
Njega, koji je 8. rujna 2013. uvršten među blažene mučenike, danas usrdno molimo: Blaženi Miro, uzorni sine Istre nam drage i Duha Svetoga milosni dar, udijeli i nama dovoljno snage i ljubavi svećeništva čuvaj nam žar! Amen.
† Želimir Puljić, nadbiskup
Svećenička skupština, 21. veljače 2018.