Zadarski nadbiskup Želimir Puljić uputio je javni apel odgovornima u društvu da zaštite vjernike od blasfemije koju promiču neka djela koja se nazivaju kulturom. Neposredni povod za to javno očitovanje nadbiskupa Puljića je predstava ‘Šest likova traži autora’ redatelja Olivera Frljića u zagrebačkom kazalištu Kerempuh. Učinio je to u propovijedi mise koju je mons. Puljić predvodio na osmu godišnjicu smrti zadarskog nadbiskupa Ivana Prenđe, u četvrtak 25. siječnja u katedrali sv. Stošije u Zadru.
„Tužno je ovih dana čitati da su umirovljenog gospićko-senjskog biskupa Milu Bogovića izrugali tako što su mu u sceni stavili svinjsku masku, pa prikazali kako kokainom pričešćuje glumce na pozornici. Strašna blasfemija, da čovjeku pamet stane. A još je tužnije slušati pohvale i aplauze na račun takve blasfemije i povrede vjerničkih osjećaja. Kao da se vraćamo u vremena teških Neronovih progona kad je okupljena svjetina klicala lavovima koji su bili puštani, da unište okupljene kršćane u Koloseumu“ upozorio je mons. Puljić te odgovorne javno potaknuo: „Stoga kao vjernici, svjedoci Krista uskrsloga, uljudno molimo sve odgovorne za javni red i one koji su zaduženi za javni red i poredak, neka nas zaštite od tih uvredljivih uradaka, komentara te nekulturnih i blasfemičnih skazanja. Bilo bi lijepo kad bi se u tom ‘odvjetničkom poslu’ zaštite vjerničkih prava i osjećaja uključile i druge vjerske zajednice i nevladine udruge koje se bore, kažu da se bore za čovjeka. Jer u ovom teškom poratnom vremenu osobito je potrebno stvarati pozitivnu klimu u društvu, širiti toleranciju, zajedništvo i mir“.
Unatoč tim teškim i žalosnim trenucima, vjernici koji vole Crkvu i hrane se euharistijom koja izgrađuje Crkvu, ne osjećaju se ugroženima, rekao je nadbiskup. „Usprkos tome, mi se zbog toga ne osjećamo ugroženi. I ne kanimo se ‘povlačiti u sakristiju’ zbog navedenih uvreda i napada. Mi znamo da je naše polje rada svijet. I tamo gdje nam ne daju, želimo i tamo navijestiti Krista. I objaviti koliko Krist sve voli, i one koji to čine. Ne želimo se povlačiti, nego nadahnuti misionarskim duhom apostola Pavla, nastojat ćemo i nadalje svojim životom i svjedočanstvom biti kvasac, sol zemlje i svjetlo svijeta. Uvijek udarajući se u prsa, ‘Bože oprosti nam, jer nismo bili dovoljno svjedoci, jer nismo dovoljno molili, nismo bili dovoljno odvažni, nismo bili dovoljno ponizni. Nismo bili dovoljno spremni primiti takve udarce. Oprosti nam, ali usprkos tome želimo biti kvasac, sol i svjetlo svijeta“ rekao je nadbiskup Puljić.
Budući da je ta misa bila na blagdan Obraćenja sv. Pavla, mons. Puljić je rekao da bismo mogli „s apostolom Pavlom zahvaljivati Bogu za sve udarce i sva poniženja koja smo primili radi Krista. I Pavao se time naveliko hvalio. Toliko puta je doživio brodolom, bio je kamenovan, istučen, jedva živ ostao. I on se hvali time, ‘Jer to sam podnio za Krista’. I mi se ne bojimo toga. Ali čini mi se, radi opće, zdrave klime, radi naše budućnosti, mira i tolerancije, valjalo bi učiniti nešto da bude manje takvih diskriminacija i napada na vjernike i njihove predstavnike“ potaknuo je mons. Puljić.
Dok se u molitvi i zahvalnosti sjećamo nadbiskupa Ivana Prenđe, koji je svojim biskupskim geslom ‘Ljubiti Crkvu’ dao do znanja koliko je ljubio Crkvu te da je i mi tako ljubimo, mons. Puljić je potaknuo da „molimo da nam Gospodin udijeli duha hrabrosti, savjeta i jakosti, a nadasve pobožnosti i straha Božjeg kako bismo odgovorno ispunili ono što nam je Gospodin dodijelio na krštenju, u svakom zvanju koje nam je dodijelio. Uvijek svjesni Pavlovih riječi koje je uputio vjernicima u Antiohiji, kako nam je kroz mnoge nevolje ploviti ovim svijetom i propovijedati evanđelje svakom stvorenju, kako je Isus rekao svojim apostolima na odlasku s ovog svijeta“.
„Zahvalni za to poslanje, vjernici koji vole Crkvu i hrane se svetom euharistijom, osjećaju se poput prvih kršćana, i u ovo naše izazovno vrijeme pozvanima u ime Kristovo „pružati svima razloge nade koja u njima“ te u ime Kristovo biti subjektom povijesnih zbivanja. Neka nam u tome pomogne apostol Pavao, uzorni i veliki misionar Crkve“ zamolio je nadbiskup Puljić.
Mons. Puljić je rekao da je izborom svog biskupskog gesla ‘Ljubiti Crkvu’, njegov predšasnik Prenđa „htio naglasiti koga želi zastupati te istaknuti kako je spreman za nju i s ljubavlju trpjeti, ako treba. Osobito zbog radikalnog sekularizma koje je sam proživio, a i mi ga danas doživljavamo, osobito u medijima, na radiju, televiziji, kinu i kazalištu, gdje se želi i najavljuje vrijeme ‘kada će religija iščeznuti’, a moral prestati biti društvenom potrebom i stvarnošću“.
„Kako nam često znaju podvaljivati da je Crkva protiv sekularnosti?! A mi se borimo za sekularnost. Za sekularnost društva u kojem će sekularne institucije štititi svoje građane, vjeruju li ili ne vjeruju. Štititi sve: njihovo dostojanstvo, prava i sve što je povezano sa životom čovjeka“ naglasio je mons. Puljić, istaknuvši da smo „žalosni što u našem društvu, koje pod zdravim sekularnim ustrojem Ustava i zakona ima obvezu štititi sve svoje građane od vjerske, nacionalne i svake druge diskriminacije, nasilja i uvreda, često čitamo i slušamo da su predstavnici Crkve i vjernici, njihovi vjernički osjećaji i dostojanstvo, izloženi strašnim uvredama, preziru i omalovažavanju. A upravo su vjernici svojom žrtvom i molitvom dali neizmjerni doprinos stvaranju slobodnog i demokratskog društva“ poručio je zadarski nadbiskup.
Upozorio je da je ‘sekularistička netolerantnost’ osobito uperena protiv odgojnih stavova i principa crkvenog učiteljstva. „A Crkva na tome bazira svoje djelovanje, svoju misijsku zauzetost, svoje zauzimanje za čovjeka, iako mnogi kažu što se Crkva miješa u odgoj, što je Crkvu briga za obitelj. Arhitetkti kulture smrti uvjeravaju ljude kako je religija nešto iracionalno, mitsko i paznovjerno i da šteti ljudskom napretku. Zato je veliki doprinos društvu, smatraju oni, ‘ako to čim prije maknemo iz naše sredine, a one koji to propovijedaju, to im onemogućimo’“ rekao je nadbiskup.
„Dok se stoljećima civilno zakonodavstvo usklađivalo s deset Božjih zapovijedi, pa su moral i zakonodavstvo bili u nekom skladu, danas su, ne samo u neskladu, već se na Boga, njegove zapovijedi i Crkvu koja ih naviješta, gleda preko nišana, ‘mi ili oni, do istrage vaše ili naše’. Često čitamo, slušamo i gledamo, na europskoj i našoj domaćoj sceni, da prijepori i rasprave, članci i kulturna skazanja, često prelaze granice lijepoga i ukusnoga. Zato se francuski Židov i agnostik, Bernard-Henri Levy, u intervjuu za Corriere della sera 2006. g., „pobunio protiv govora mržnje u medijima koji s plimom antikatolicizma optužuju Crkvu za sva zla u svijetu“. Sve što ne valja, to je plod Crkve, svećenika i vjernika.
U tom vidu, umirovljeni papa Benedikt XVI. je na ređenju biskupa 2013. g. naglasio da se „vjera Crkve nerijetko nađe u sukobu s vladajućom pameću“. „Crkveni nauk ne podudara se s javnim mnijenjem“. Na upit „Koja je ulogu Crkve u takvim vremenima i okruženjima“, Benedikt XVI. odgovara: „Odvažnost usprotiviti se destruktivnim i totalitarnim stavovima i razmišljanjima“. Umirovljeni papa je dao praktične savjete kako se suprotstaviti takvom stavu: „Ne očitovati svoju snagu agresijom i nasiljem, nego uspravnim držanjem i poštivanjem ljudskih, humanih i vjerničkih načela; a ako treba i strpljivim podnošenjem udaraca““ istaknuo je nadbiskup Puljić, poručivši: „Ne možemo šutjeti kad vidimo da je ugroženo ljudsko i vjerničko dostojanstvo, jer to je trajna konstanta Kristovih učenika koji se ne boje nikoga, osim Boga“.
Uvodno je mons. Puljić podsjetio da Biskupski ceremonijal nalaže kako treba ‘poticati vjernike i osobito svećenike da se spominju u Gospodinu svojih predstojnika koji su im Riječ Božju naviještali i euharistiju slavili’. Zbog toga puk sa svećenicima i Bogu posvećenim osobama moli za svog biskupa u euharistijskom slavlju, Božanskom časoslovu i u osobnim preporukama.
„Biskup nije ‘privatni vjernik, već javni svjedok vjere’, koji je dužan svjedočiti i njegovati ono što vjeruje, ali i prosuđivati i na primjeren način nalagati što se ima vjerovati. Njegova je dužnost promicati zajedništvo u klera i biti otac i brat svojih svećenika. Stoga bi prezbiterij biskupije imao biti ‘kuća i škola zajedništva’, kako kaže Ivan Pavao II. Pokojni nadbiskup Ivan, pastir Crkve zadarske, trudio se služiti evanđelju nade. Zahvalni smo mons. Prenđi što je Zadarsku zajednicu Božjeg naroda oko stola Gospodnjeg okupljao, s njom pjevao i molio, slušao i razmatrao“ rekao je nadbiskup Puljić.
Nadbiskup Ivan Prenđa je iznenada preminuo u Nadbiskupskom domu u Zagrebu 25. siječnja 2010. g. u 71. godini života, 46. godini svećeništva i 20. godini biskupstva. Mons. Prenđa je bio 68. zadarski nadbiskup, odnosno 112. pastir zadarske Crkve u njenih sedamnaest stoljeća. Pokopan je u grobnici zadarskih nadbiskupa u pokrajnjoj lađi u katedrali sv. Stošije u Zadru.
Na kraju mise, nadbiskup Puljić i svećenici molili su molitvu odrješenja nad grobom pokojnika, a poštovanje nadbiskupu Prenđi u molitvi, dolaskom na grob izrazili su i nadbiskupova rodbina i brojni vjernici.
Nadbiskup Prenđa je za svoje biskupske službe i osobnim zauzimanjem u prikupljanju sredstava kod dobročinitelja u domovini i svijetu bio obnovitelj svih porušenih crkvenih zdanja u Domovinskom ratu, promicatelj djelovanja crkvenih pokreta, udruga i laika, karitativnog i medijskog djelovanja. Kao pastir, intenzivno i često je je osobno pohađao ne samo župe i susrete vjernika u njima, nego i brojne društvene, socijalne, zdravstvene, znanstvene i kulturne ustanove.
Ines Grbić
