Na svetkovinu sv. Stošije, zaštitnice Zadarske nadbiskupije i naslovnice zadarske katedrale, svečano koncelebrirano misno slavlje u zadarskoj prvostolnici sv. Stošije u ponedjeljak 15. siječnja predvodio je bjelovarsko-križevački biskup Vjekoslav Huzjak. „Snaga i izbavljenje čovjeka je u Bogočovjeku, u Isusu Kristu. Nema drugog imena pod nebom po kojem se možemo spasiti. To je tlo i snaga iz koje je izrastao i život sv. Stošije. Gledajući naš kršćanski život u svjetlu Stošijinog života, zapitajmo se jesmo li spremni i mi danas dati svoj život iz svjedočanstva za Krista“ potaknuo je mons. Huzjak u propovijedi.
„Netko bi mogao reći za Stošiju žena, krhka, u vremenu kad žena nije imala posebnu poziciju i ulogu u društvu. Bila je iz patricijske obitelji. Morala se protiv svoje volje udati za rimskog patricija Publija. Nije mogla izraziti svoje htijenje, da bude poštovano. Ali Stošija je već bila urasla u Krista. Već je svoj život odlučila posvetiti Bogu i usmjerila ga je u pravom smjeru. Zbog Boga je smatrala da je to jedini put koji može osmisliti njen život i posvetiti do kraja. Zato se suprotstavlja, ne na način da se nije udala, nego kako da čuva svoje djevičanstvo koje želi posvetiti Bogu. Bijes muža je planuo i zatvorio je u kućni pritvor. U tom pritvoru tješio ju je budući mučenik, svetac Krševan, kojeg Zadar također slavi kao svog zaštitnika“ rekao je mons. Huzjak.
Biskup je podsjetio da je Stošija od svoje majke primila vjeru, snagu predanja Bogu i svijest da je Bog temelj i snaga našeg života, da nema drugoga. U obitelji je susrela Krista, kao gnijezdu iz kojeg je izrasla vjera koja je njeno srce, nutrinu i tijelo preobrazila u posvećenje Bogu. „Na tu nas vjeru poziva Krist. Tu vjeru priziva apostol Pavao kad pita ‘Tko će nas rastaviti od ljubavi Kristove?’. Tko nas može rastaviti, ako smo urasli u Krista. Nema toga čovjeka, bogatstva, vlasti ni prisile. Bog je onaj koji svoje drži i podržava“ poručio je mons. Huzjak. Zato je cijeli Stošijin život, i nakon smrti njenog muža, svjedočio njenu vjeru. Rasprodala je imanje i dala sirotinji. Posvetila se ljudima koji su bili progonjeni zbog vjere u Krista. „Nije se bojala progonjenima zbog vjere iskazati milosrđe, dati im potrebno i dostojno ih pokapati, svjesna da svoj život svaki dan stavlja na pladanj. Svaki dan moglo je i nju stići isto što je stiglo i one koje je dvorila. To se i dogodilo“ rekao je biskup Huzjak, dodavši kako je Stošija znala da će je iz svih nevolja i tjeskoba izbaviti Bog.
„Vatra je izgarala njeno tijelo, ali nije bila jača od vatre ljubavi koju je ona nosila u svom srcu. Zato je Stošija pjevala Bogu kad je vatra spaljivala njeno tijelo. Bog je uzeo sebi Stošiju na svjedočki način. Potpuno je svoj život predala Bogu, tragom Isusove ‘Tko izgubi život svoj poradi mene, spasit će ga’. Stošijin život je poziv nama. Ona je točno odredila za koje će vrijednosti živjeti, dati svoj život i umrijeti. I nije se kolebala ni u jednom času. Prionuvši uz Krista, išla je ravno k njemu. Znala je radi kojih se vrednota isplati dati život. To je živjela svim srcem, dušom i tijelom. Zato je Stošija nama uzor. Ali, nije nama samo diviti se njenom životu i sjvedočanstvu. Nego je nama kao kršćanima u svijetu koji sve više postaje neprijateljski prema Bogu i Crkvi, pitati se koje su to vrijednosti, za što sam ja spreman dati svoj život“ potaknuo je biskup Huzjak, upozorivši da ne živimo kao da Boga nema. Da se ne damo zavoditi onime što nas udaljava od Krista.
„Treba ukalkulriati sve što čovjek u životu ima, pa odvagnuti što je vrijednije. Sv. Stošija je odvagnula. Na jednoj strani je bilo Božje, a na drugoj ljudsko koje je prozrela, da bi mogla biti vjerna i služiti Bogu. Nastojmo svojim životom nasljedovati život sv. Stošije, da nas Gospodin u sili i snazi svoga Duha vodi u današnjem svijetu, da bismo u njega unosili Božje što spašava čovjeka. Jer samo Bog spašava čovjeka. Od čovjeka se ne može nadati spasenju, samo od Bogočovjeka Krista. Tu vjeru i ljubav živjela je i sv. Stošija“ poručio je mons. Huzjak.
Spominjući napade na Crkvu, upozorio je da se Crkvu u javnosti uglavnom doživljava kao izvor skandala. „Zamislimo vrijeme sv. Stošije, kad je biti kršćanin značilo svaki dan moći biti bačen zvjerima, ubijen. Danas doživljavamo napade lažima. Ako u nama djleuje ljubav Kristova i Krista svjedočimo svijetu, ništa nas ne može rastaviti od njegove ljubavi“ rekao je biskup, u tom vidu spomenuvši polemike oko Istanbulske konvencije. „To je pitanje kršćanske antropologije, kršćanskog nauka o čovjeku. Priča o nasilju tu je samo pokrov za ono što se hoće postići. Tko bi bio protiv da se suzbija nasilje svake vrste? Nasilje je, nažalost, postalo globalna igra. I djeca igraju kompjuterske igre pune nasilja. To znači da u čovjeku nedostaje Božje ljubavi i zauzetosti za čovjeka, kako je živjela sv. Stošija. Ona je iz ljubavi prema Kristu brinula za progonjene i potrebne, ne iz koristoljublja. Iz ljubavi prema Kristu svoj život je posvetila čovjeku“ poručio je biskup, potaknuvši da tako možemo činiti i mi svaki dan u svojim sredinama.
„Možemo unositi Božju ljubav koja jedino može spasiti svijet i izvesti na pravi put. Možemo odgajati djecu ljubavlju i vjerom, da ta dva stožerna trenutka nose čovjeka kroz cijeli život“ rekao je mons. Huzjak, podsjetivši da su naši preci nosili vjeru u srcu, a iz vjere je izrasla ljubav prema Bogu i čovjeku. „To je živjela sv. Stošija. To je poziv i nama da gradimo međusobne odnose na onome što je Božje, jer to nas jedino može spasiti. Koje vrijednosti vode naše živote? Često susrećemo ljude koji su spremni odreći se vjere zbog novca, vlasti, prolaznoga i materijalnoga“ upozorio jemons. Huzjak, spomenuvši u tom vidu korupciju.
Krajem listopada 2017. g. mons. Huzjak je bio u Rimu na simpoziju o budućnosti Europe, gdje je citirana sljedeća misao Roberta Schumana, zagovaratelja ujedinjene Europe. „Govoreći o Europi kao demokraciji, Schuman je rekao: ‘Demokracija će biti kršćanska ili je neće biti. Ne bude li kršćanska, onda će kliziti u korupciju, a korupcija nužno vodi u diktaturu’. Jednostavna formula koju možemo gledati oko sebe, u Hrvatskoj i svijetu. Ako nema kršćanskih načela koja vode i stvaraju odnose među ljudima, ako kršćanski principi ne vode ljude koji odlučuju na visokim razinama, poduzeća, banaka, politike i gospodarstva; ako oni budu vođeni koruptivnim principom, a korupcija znači uzeti ono što nije moje, to je krađa. Ako sam spreman uzeti ono što nije moje, to znači da demokracija koju ja živim nije kršćanska. Ona je daleko od Krista, daleko je od kršćanstva. Korupcija vodi u diktaturu kad se vidi da se dalje ne može, jer politika traži spas čvrstom rukom“ upozorio je biskup Huzjak.
Bjelovarsko-križevački biskup čestitao je drevnoj Zadarskoj Crkvi svetkovinu zaštitnice koja u sebi sjedinjuje otajstvo Božića (kad je mučena) i Uskrsa, životom i imenom (Anastazija, Uskrsnica), u zahvalnosti Bogu koji nas čini jednom svetom i katoličkom Crkvom, sjedinjujući nas osobito u trenucima kad slavimo nebeske zaštitnike „koji su izabrani od naših predaka da bdiju i prate svojim zagovorom i molitvom rast i život Crkve“.
Podsjetivši kako navještena Božja riječ po Sirahu pokazuje potrebu utemeljenja života u Bogu, biskup je rekao da se prorok Sirah našao u muci, laži, podmetanju, na rubu smrti. „Ne našavši od ljudi zaštitu i pomoć, okreće svoj pogled, srce i život prema Bogu koji jedini može biti izbavljenje i spasenje u nevolji i muci. Tko može rastaviti od Krista nas koji smo krštenjem urasli u Kristov život? Apostol Pavao završava snažnom ispoviješću vjere: Nadmoćno pobjeđujemo po Kristu koji je za nas umro i uskrsnuo. To je snaga vjerničkog žviota. Isus nas tako snažno zove sebi“ poručio je predvoditelj slavlja, istaknuvši: „Hoće li tko svoj život sačuvati, mora ga izgubiti za logiku i način razmišljanja ovoga svijeta. Jer Isus je rekao svojima kad ih je slao u svijet: ‘Živite u svijetu, ali vi niste od ovoga svijeta’. Mi smo njegovi. Isus je došao navijestiti Oca nebeskoga, milosrđe Boga koji snagom Duha Svetoga može čovjeka uzdići iznad onoga što je samo ljudsko“ poručio je biskup Huzjak, zamolivši zagovor sv. Stošije da možemo živjeti po primjeru kršćanskih vrijednosti koje je ona živjela.
Na početku mise, u pratnji zadarskog nadbiskupa Želimira Puljića i svećenika, među kojima je bio i fra Andrija Bilokapić, provincijal Franjevačke provincije sv. Jeronima, mons. Huzjak je pokadio moći sv. Stošije pred mramornim sarkofagom gdje se nalaze, u pokrajnoj lađi katedrale, podno velike slike sv. Stošije koja je prikazuje raširenih ruku u okovima; odozdo je muče mučitelji, a odozgor je pohode anđeli pjesmom, približavajući vijenac slave na njenu glavu. Biskup je zatim okadio i Stošijin relikvijar, oblik njene glave i poprsja, izložen pokraj velikoga križa Raspetoga u prezbiteriju katedrale sv. Stošije. Svečano pjevanje je predvodio Katedralni zbor sv. Stošije pod ravnanjem dirigenta mo. Žana Morovića i u orguljaškoj pratnji Dragana Pejića.
Ines Grbić
