O temi „Izazovi braka u modernom društvu“ na svećeničkoj rekolekciji zadarskog prezbiterija u srijedu 10. siječnja u dvorani sjemeništa ‘Zmajević’ u Zadru govorila je Nikolina Nakić, kolumnistica i blogerica, majka četvero djece. Uz vlastita promišljanja temeljem i iskustva roditeljstva, Nakić je kao zahvalni izvor o toj temi spomenula knjigu ‘Bogoubojstvo Zapada’ Zorana Vukmana. Nakić smatra da se „najveća bitka između duhovnog i materijalnog svijeta, neba i zemlje, ljudi i palih anđela, vodi u području svetosti braka i cjelovitosti obitelji. Sve bitke koje povijest pamti, nisu do gležnja majci svih bitaka koja se upravo vodi – bitki za čovjeka, njegovo posvećenje i put za nebo preko sakramenta svete ženidbe“ istaknula je predavačica. Opisala je značajke faktora koji rastaču brak. To su redefinicija braka kao zajednice žene i muškarca, agresivno nametanje gender ideologije i uništavanje jedne od glavnih svrhovitosti braka, čina prokreacije, dakle pobačaj. „Katolička crkva još jedina stoji na braniku zaštite braka i obitelji. Postoji istina neovisno o interesima i ideologijama. Dijete treba majku i oca. Najbolja okolina za zdravo i sretno odrastanje je funkcionalna heteroseksualna obitelj. Ne vrijedi uspoređivati disfunkcionalnu heteroseksualnu obitelj s funkcionalnom istospolnom. Valja uspoređivati iste redove veličina“ rekla je Nakić, istaknuvši da je „brak nebeski biser koji svi žele uništiti. Zato ga budno imamo čuvati. On je izvor potomstva kroz vjekove. Ljepota braka leži u različitosti supružnika. U braku nema utjehe mimo ljubavi. Ona radi dvjema rukama. Jedna se zove strpljenje, a druga praštanje“ rekla je Nakić.
Predavačica je govorila i o muško ženskim ulogama te upozorila kako udaljavanjem od izvornog ideala, „današnji mentalitet podriva i uništava muškost i ženskost, samim time prirodni i zdravi odnos u brakovima. Suvremeni muškarac je ugrožen zato što je udaljen od svoje biti“ rekla je Nakić. Opisala je kontekst udaljavanja muškarca od boravka u prirodi i rada u doticaju sa zemljom, kao još jedan faktor kojim su „muškarci pretvoreni u slabiju imitaciju žene“ baveći se kućanskim poslovima, čemu su doprinijele i žene. „Majka je kao ogromno sunce usred malog obiteljskog svemira koji lako zapada u tamu ako ga njena ljubav ne grije. Kad bi žene bile svjesne svoje važnosti i uloge u obiteljima i preko njih posredno u svijetu, ponizno bi pitale mogu li one to ostvariti, umjesto što truju svoja srca i umove u raznim feminističkim pokretima koji prividno se boreći za tzv. ženska prava, umanjuju ženinu iskonsku bit i dar koji je samo njoj darovan i svojstven“ istaknula je Nakić.
„Dok je ženina moralna snaga prije svega njegujuća, muška je braniteljska. Vjernost Božjoj istini daje mu autoritet protiv kojeg se zlo ne može boriti i poželjnost kojom privlači ukućane. U muževnoj svetosti dana mu je moć Riječi. Zato što je braniteljska, muška vjernost je stalno na iskušenju“ rekla je Nakić, podsjetivši na glasine već od malena kako muž smije učiniti preljub, a žena ne. „Vjernost je donositeljica mira i života svih u obitelji i onih s kojima obitelj dolazi u kontakt“ potaknula je na življenje vjernosti Nakić.
Predavačica je govorila i o društveno-kulturnom kontekstu koji omalovažava vrijednosti tradicije kao nazadne i napada brak. „Zapad je postao materijalni gigant, a duhovni patuljak. Zašto? Čovjek istinski nadilazi sebe samo kad ljubi, kad je spreman na žrtvu za druge, a mi smo tu sposobnost izgubili. Današnje vrijeme je vrijeme profinjenog egoizma. Kako se žrtvovati za bilo što, kad nam je usađen prezir prema tradiciji, ako više ne poznajemo ljubav bez interesa, taj smo pojam okaljali. Kada nam ništa nije sveto, onda smo prazni, kad smo prazni, postajemo bešćutni. A ima li veće okrutnosti od bezosjećajnosti“ upitala je Nakić, upozorivši na prevlast konzumerizma i psihoze potrošnje koja je postala psihozom života. „Kršćanstvo je odgojilo kulturnu Europu, da bi se ona od 18. i 19. st. počela odricati vlastite velike baštine. Od Francuske revolucije traje proces velikog europskog dememoriranja kršćanske memorije. Potpuno nekritički su prihvaćeni stereotipi o retrogradnoj ulozi kršćanstva. Racionalizam i materijalizam su prevladali u odnosu na svijet o transcedenciji“ upozorila je Nakić, dodavši kako je ‘europski duh’ postao sinonim za ‘naprednog’ Europejca, nasuprot ‘nazadnjaštvu kršćanstva’.
“Glavni proizvođači suvremenih dogmi su liberalni mediji. Nitko poput njih nije u stanju prodrijeti u umove i oblikovati ih. Taj virus polako osvaja institucije, ulicu po ulicu, dok ne zavlada cijelim gradom i pretvori ga u ruševine. Taj virus je ideologija koja cilja u srce tradicije, u brak i obitelj, u ljudske tradicijske vrednote koje su još u prošlom stoljeću bile samorazumljive. Na Zapadu imamo novo vjerovanje, opet u ime slobode, jednakosti i bratstva, pod zastavom duginih boja“ rekla je Nakić, istaknuvši kako je zastava duginih boja, simbol svjetskog LGBT pokreta od 1978. g., potpuna inverzija inicijalnog značenja duge kao saveza uspostavljenog između čovjeka i Boga. „U slučaju duginih boja na toj zastavi skrivena je simbolika oponašanja stvaranja: novi savez, ali ne više s Bogom. Rodna ideologija je nova neopoganska sekularna i globalna pseudoreligija sa središnjim gay kultom. Naposljetku smo došli do dekonstrukcije logike, zdravog razuma, prirodnog i vizualnog, a pojmovi ženstva i muževnosti izgubljeni su u vrijednosnom kaosu. Krizom muževnosti okoristila se gender ideologija i od androginosti i transvestitstva stvorila pseudoreligijsko vjerovanje da spol i rod nisu definitivno određeni, nego su subjektivni i relativni“ upozorila je Nakić, istaknuvši da se ne može vjerovati istovremeno u gender ideologiju i kršćanskog Boga. „Ne može se biti i za i protiv unutar dva potpuno suprotstavljena sustava, a da čovjek u sebi ne bude nemiran i podijeljen. Jedan taj sustav je laž, drugi je istina. Kako su ljudi bili kadri tako lako odbaciti tisućljeća civilizacijske tradicije, da bi vjerovali jednoj novoj ljudskoj izmišljotini? Čak nas ni ne pokušavaju uvjeriti argumentima, nego moralističkom, pravnom i društvenom prisilom pod prijetnjom stigmatiziranja pa i socijalnog izopćenja, ako ne prihvatimo pravila gay ideologije“ upozorila je Nakić, podsjetivši da ozbiljan dijalog onemogućuje i to što se protivnika rodne ideologije proglašava nazadnim, homofobom koji zaslužuje javni prezir.
Nakić je podsjetila da je 18. siječnja 2006. g., kad je umirovljeni papa Benedikt XVI. najavio svoju prvu encikliku „Bog je ljubav“, tog istog dana Europski parlament usvojio zakon protiv diskriminacije homoseksualaca kojeg je Vatikan protumačio kao uvod u priznavanje istospolnih brakova u Europskoj uniji. „Do danas je tzv. gay brak postao opće uvriježena činjenica na Zapadu, a zapadna javnost je većinom pacificirana u prihvaćanju gay agende. Takozvani gay brakovi i kao posljedica posvajanje djece, na Zapadu su postali realnost. Vijeće Europe i Europski parlament proteklih desetak godina donijeli su opširnu legislativu i rezolucije o zaštiti prava LGBT populacije te se čini da je to jedini smisao njihovog postojanja. Da su barem maleni dio truda uložili u donošenje zakonskih normativa za zaštitu djece i obitelji“ upozorila je Nakić.
Govoreći o pobačaju, predavačica je rekla da je „zajednica kojoj je jedna od glavnih svrha prokreacija, postala egzekucijsko poprište, bojno polje na kojem su žrtve nerođena djeca. Tužna je i žalosna činjenica da smo pobili više djece pobačajem, nego što je ubijeno ljudi u svim svjetskim ratovima. Smrt nikada ne može biti rješenje, samo život“ poručila je Nakić, istaknuvši: „Kako se tu ne radi o prirodnoj smrti, nasilni prekid ljudskog života ja nazivam ubojstvom. Društvo naziva pobačaj ljudskim pravom, radeći tako paradoks svih paradoksa: pravu na život pretpostavljamo smrt“ istaknula je Nakić. Izrazila je razumijevanje da mnoge obitelji žive u teškoj materijalnoj situaciji, no nema opravdanja logika da je važnije imati nego biti, zbog koje ljudi biraju smrt, „tješeći se da djetetu ne bi mogli priuštiti sve što mu je potrebno. Kao da mu je potrebno išta osim roditeljske ljubavi! Praznine liječimo tako da kuće pretvaramo u zvjerinjake, umjesto dječjeg gugutanja iz stanova odzvanjaju laveži i mijaukanja. Umjesto da djecu vodimo u šetnju, na uzici vodimo pse. S njima razgovaramo više nego jedni s drugima, prema njima iskazujemo nježnost koju smo mogli podariti svome djetetu“ istaknula je Nakić, zaključivši da je, unatoč svim izazovima, moguće živjeti sveti brak. Uspjeh u zaštiti braka i obitelji vidi u uspješnoj suradnji Katoličke Crkve i civilne scene pohvalivši njenu aktivnost u tom smislu. Svećenike je ohrabrila da se ne umore nastaviti biti glas srca i savjesti supružnika i obitelji.
Ines Grbić