Budnim pastirima koji su bili u iščekivanju, kao i mudracima u traženju dogodio se Božić – objava Mesije i Spasitelja svijeta
1. Svoju sam ovogodišnju čestitku započeo riječima kako se budnim pastirima koji su bili u iščekivanju, te mudracima s istoka koji su iskreno Boga tražili dogodio Božić, tj. objava Mesije i Spasitelja svijeta. Rođenje Isusa Krista uistinu je osobiti događaj ljudske povijesti za koji velimo da zbio „u punini vremenâ“. Tada je, naime, u svijet opterećen grijehom, sukobima i ratovima sišla Ljubav, Istina, Pravednost i Svetost. Sveti Karlo Boromejski je govorio da su Božićni dani „vrijeme spasenja, mira i pomirenja za kojim su čeznuli drevni patrijarsi i proroci“. I dodaje da „Crkva to razdoblje liturgijske godine oduvijek svečano slavi i zahvaljuje vječnome Ocu što nam je poslao Onoga koji će nas poštenu življenju poučiti, priopćiti plodove krjeposti, obogatiti blagom svoje milosti i pozvati nas među baštinike vječnog života“.
Jaslice su u središtu naše pozornosti ovih božićnih dana. Tamo uz Mariju i Josipa nalazimo skupinu pastira, ovce, slamu, zvijezde i mudrace s istoka. Pastiri koji su najuočljiviji podsjećaju na ljude koji su budni i u zvijezde zagledani, te sposobni vidjeti i onkraj privida. Oni osluškuju, te u stavu klanjanja i adoracije obraćaju se Novorođenomu. Uz njih vidimo i mudrace s istoka koji predstavljaju lju¬de koji iskrena srca Boga traže. Njihov broj i tri dara koje nose govore o „punini vremena“ i znače „zajedništvo“. I tako u tajni Utjelovljenja, koju prepoznajemo u jaslicama, očima naše duše sviće novo svjetlo Božje slave. Pa dok u božićnom djetetu spoznajemo Boga, budi se u nama čežnja za nebeskim dobrima.
Poruka biskupâ Hrvatske biskupske konferencije
2. Sigurno ste već vidjeli ili pročitali da su hrvatski biskupi uputili pismo vjernicima i ljudima dobre volje s temom: „Založiti se za temeljne vrjednote obrazovanja i obitelji“. Prateći, naime, gibanja u našem društvu, kao i rasprave o prijedlozima poboljšavanja sustava obrazovanja, zakonske prijedloge o borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji u „Istanbulskoj konvenciji“, biskupi su odlučili dati svoj doprinos i pridonijeti oblikovanju ispravnih stavova u donošenju odluka o osjetljivim pitanjima iz područja obitelji, odgoja i obrazovanja i općedruštvenoga života u nas. To su stvari koje zadiru kako u osobne stavove, tako i u svjetonazorske i vrijednosne postavke društva u cjelini, pa „zbog službe odgovornosti ne možemo i ne smijemo biti ravnodušni“. Upravo zbog toga biskupi ovim pismom „ukazuju na načela, polazišta i vrjednote koje pomažu u promicanju dobrobiti naše domovine, zaštiti dostojanstva ljudske osobe i poštivanju temeljnih prava čovjeka i obitelji“.
Ne bih se u ovom susretu zadržavao na tekstu koji možete naći na brojnim portalima i tiskovinama, pa u miru i sabranosti pročitati i razumjeti poruku i smisao Pisma. Htio bih ipak verbalizirati razloge takvog obraćanja. Kad je papa u miru Benedikt XVI. u jednoj prigodi tumačio ulogu biskupa u Crkvi i u svijetu, upotrijebio je njemačku kovanicu koja zvuči da biskup mora biti „Lichtkraft i Richtkraft“, što u prijevodu znači „snaga koja prosvjetljuje i snaga koja usmjerava“. U njemačkom zvuči vrlo slično, a značenje je široko i komplementarno. Kada službu i zadaću biskupa, kao „navjestitelja Božje Riječi, djelitelja svetih otajstava i odgojitelja naroda Božjega“, stavimo u kontekst spomenutog njemačkog dvorječja „prosvjetljenja i usmjerenja“, spomenuto pismo dobiva svoju aktualnost i težinu.
Svaki oblik nasilja neprihvatljiv je i suprotan učenju Crkve
3. Obiteljsko i svako drugo nasilje veliki je društveni problem o kojemu treba javno govoriti i učiniti sve da bude iskorijenjeno. Posebice treba se založiti za suzbijanje diskriminacije i nasilja nad ženama. U tom vidu treba pozdraviti i podržati dokumente koji štite od nasilja i brane žrtvu. Ipak, upozoravaju biskupi pitanje ranjivih skupina (žena i djece) ne smije biti podložno nikakvim ideologijama. Izražena je „zabrinutost što se u međunarodnom dokumentu (čl. 3.) pojavljuju neprihvatljive definicije, prema kojima bi trebalo poimati ‘obitelj’, ‘rod’ i rodno nasilje“… Dojam je da se „potiho s nejasnim pojmovima na mala vrata uvodi rodna ideologija u naše društvo“, te „na prikriven način Konvencija uvodi novo poimanje ljudske spolnosti koje zadire u sam ustroj osobe“.
Biskupi su stoga pozvali da se o ratifikaciji Konvencije raspravi javno te u „otvorenom razgovoru razmotri sve nedoumice nekih članaka, kako bi se izbjegle dugoročne štetne posljedice, osobito u zakonodavnome i obrazovnome sustavu“. Uostalom, nastavljaju biskupi „nositelji javnih vlasti i bez ratifikacije u Saboru pozvani su u nacionalno zakonodavstvo ugraditi najviše standarde zaštite od obiteljskoga nasilja i nasilja prema ženama i djeci te promicati jednakost ljudskoga dostojanstva žene i muškarca“. Biskupi su izrazili nadu da će njihovo Pismo biti prihvaćeno „u duhu dobronamjernosti kojim je napisano“.
U reformi školstva osobita pozornost društveno-humanističkim predmetima
4. Biskupi predlažu onima koji su odgovorni za obrazovni sustav neka „dužnu pozornost posvete nastavnim uputnicima (kurikulima) za predmete u kojima je najsnažnije zastupljen identitetski značaj, misleći pritom osobito na hrvatski jezik i književnost, na povijest i zemljopis te vjeronauk. Upravo ovi predmeti izgrađuju nacionalni, kulturalni i vjerski identitet mlade osobe“. Isto tako naglašeno je da „za razvoj stvaralačkoga i kritičkoga razmišljanja od iznimne važnosti je upoznati djecu i mlade s ostvarenjima ljudskoga uma i duha, osobito na području filozofije i umjetnosti“. Kritizirajući „prenaglašeno isticanje informatike i tehnologije kao jezgre kurikuluma“ biskupi su mišljenja da to „neće puno pomoći u razvoju komunikacijskih vještina, a niti u poticanju neovisnoga stvaralačkog razmišljanja“.
Obrazovna reforma ovisi i o uključenosti roditelja u školski sustav, jer oni su „najodgovorniji za odgoj i obrazovanje svoje djece“ (vidi Konvenciju o pravima djeteta, čl. 2.). Stoga ih se poziva kao „prve i povlaštene odgojitelje svoje djece, da ostvare svoja prava sudjelovanjem u oblikovanju nastavnih sadržaja, osobito onih koji su povezani s njihovim vjerskim i svjetonazorskim uvjerenjima“. No, „uspjeh obrazovne reforme ovisi i o izobrazbi samih nastavnika“, pa biskupi smatraju kako „treba sve učiniti da njihov poziv bude dostojno vrjednovan, a rad pravedno nagrađen“.
5. Božićni događaj, u povodu kojega se održava ovaj susret, ima kozmičko značenje širih razmjera. Naime, nakon što se očitovalo kraljevstvo Sina Božjega, mi smo spašeni i otkupljeni. I postali „sveti puk, narod stečen da naviješta silna djela Gospodnja“, reći će sveti Petar (1 Pt 2, 9). Iako Krist želi da ga upozna svaki čovjek, bez obzira iz kojeg plemena, puka i naroda bio, biblijska je činjenica da su ga samo dvije vrste ljudi prepoznale i radovale se njegovu dolasku. To su bili priprosti, jednostavni i siromašni pastiri, te učeni, mudri i poučljivi kraljevi s istoka. Svima koji žele u malom Djetetu prepoznati Boga, treba jednostavno, otvoreno, poučljivo i djetinje srce. A za razumjeti ga potreban je um koji ga prihvaća i iskreno mu se klanja, poput mudrih kraljeva s Istoka.
Uvaženi i dragi ravnatelji! Isus nas želi i ove godine pohoditi. On dolazi ususret, zove nas i traži. Anđeoski korovi su ga dopratili do ove suzne doline. Odliježe pjesma radosti i mira: Slava Bogu na visini, a na zemlji mir ljudima dobre volje! Požurimo mu ususret reći da je on mir i čežnja duše naše. I uputimo mu ponizno molitveni vapaj: Dođi, Gospodine! Jer u djetetu Isusu, koga je rodila Marija, nebeski Otac je poklonio zemlji, ljudima, vremenima i narodima svoj najdragocjeniji dar: Jedinorođenoga Sina Isusa Krista, koji je s neba sišao „radi nas ljudi i radi našeg spasenja“.
Želim vam čestit Božić i mirom Božjim blagoslovljenu Novu 2018. godinu uz svako dobro i blagoslov od Gospodina!
† Želimir Puljić, nadbiskup zadarski
Zadar, 22. prosinca 2017.