Srdačan pozdrav i dobrodošlicu upućujem predvoditelju današnjega slavlja, vojnom ordinariju, mons. Juri Bogdanu i zahvaljujem što je prihvatio predvoditi ovo naše godišnje okupljanje u Škabrnji. Pozdravljam i dvojicu biskupa iz Šibenika, Tomislava i Antu, koji su gimnazijsko školovanje završili u našem sjemeništu u Zadru; pozdravljam predstavnike državnih institucija, županije, Zadra i Škabrnje, vojnih vlasti i policije, te posebice ranjene obitelji naših branitelja, kao i sve vas koji ste se iz bliza i iz daleka okupili danas u crkvi Uznesenja Marijina u Škabrnji. Dok prebiremo uspomene iz teškoga vremena okupacije i razaranja, te s posebnim pijetetom mislimo na branitelje i sve stradale u Domovinskom ratu, čujemo još uvijek detonacije iz topova i minobacača kako razaraju našu zemlju. A mi povrijeđeni i lišeni slobode, obranu i zaštitu nalazili smo u crkvama i skloništima gdje smo se međusobno tješili i hrabrili, molili i plakali.
Uz žarke vapaje Bogu i ljudima bili smo spremni braniti svoja ognjišta i slobodu svoje Domovine. A molitvom, pjesmom i vapajima prkosili smo teškoj sudbini. Danas spominjemo tužni događaj stradanja Vukovara i Škabrnje. Tada je, naime, okupiran i razoren grad na sjevero-istoku, herojski Vukovar i ovo pitomo selo na jugu zemlje, naša Škabrnja. Otada su ova dva mjesta osobito povezani duhom i molito. Jer, na dva kraja Domovine utjelovljuju i sviraju zvukove naše himne. Iako nisu izdržali silinu agresije, postali su simbolom i bolnim podsjetnikom svih žrtava koje su pale za slobodu RH. Zato u ovoj Isusovoj žrtvi na oltaru prinosimo stradanja pokojnih i živih ljudi diljem naše Domovine; počevši od Nadina i Benkovca, do Šibenika i Dubrovnika, preko Gospića, Karlovca, Siska, Broda, Osijeka i Vinkovaca do Vukovara i svih drugih mjesta koja su bila meta okupatorovog paklenskoga plana „spaljene zemlje“.
Prekjučer smo se sjetili kako su prije pet godina oslobađeni presude naši generali Ante Gotovina i Mladen Markač. Tada sam na konferenciji za tisak uskliknuo: „Raduj se, zemljo Hrvatska! Tim činom, naime, završila je naša dugogodišnja muka koju smo proživljavali, ne samo u vrijeme rata i okupacije, nego i u poratnom vremenu. Lijepo je bilo slušati našega heroja Gotovinu kako opušteno i suvereno veli da smo, nakon agresije i okupacije izvojevali pobjedu i “dobili i ovu pravnu bitku“, pa nam se valja „okrenuti budućnosti“!
Snažnom vjerom i nesalomivom nadom, kojom smo nadvladali sve ratne i poratne nevolje, mi se ovom euharistijskom žrtvom okrećemo budućnosti. I molimo Oca nebeskoga neka nas prati svojim blagoslovom na našem putu. A svima koji su stradali, neka Uskrsnuli otvori rajska vrata i pribroji ih zboru svojih izabranih i svetih; gdje jauka i bola više neće biti. Molim predvoditelja, mons. Bogdana neka nas uvede u otajstvo ovoga svetoga slavlja.
† Želimir Puljić, nadbiskup zadarski
Škabrnja, 18. studenoga 2017.