Četverodnevni susret studenata Sveučilišta u Zadru, koji potječu iz svih dijelova Hrvatske, okupljenih na Malom tečaju kršćanstva Kursiljo, pod geslom „Zašto je kršćanin radostan? Dođi i vidi“, završen je u nedjelju 28. studenog u župnoj dvorani katedrale sv. Stošije u Zadru. Susret su vodili vlč. Andrija Vrane iz Zagreba, povjerenik za Kursiljo u cijeloj Hrvatskoj i suradnici iz zadarskog Tajništva Kursilja, s odgovornom vjeroučiteljicom Ružicom Anušić. Uz izlaganja don Andrije, svjedočili su i studenti, a radom u skupinama razgovarali su o načinu produbljivanja vjere i molitve, kako biti u kontaktu s Bogom cijelog dana, moliti i raditi i tako kršćanski rasti i napredovati. Mladi su iznijeli vlastita iskustva i doživljaj molitve, kako mole, u čemu primjećuju Božju prisutnost i bliskost. Izmjenom iskustava obogaćuju se i potiču. „Kad vidiš kako netko u sličnoj životnoj situaciji može živjeti vjeru kao student, to je ohrabrenje i drugome da raste, jedan drugog podržavaju i potiču na dublje življenje“ rekla je Anušić. Zašto živimo, kako živjeti kršćanstvo, zašto je kršćanski život drugačiji od ovog svijeta, produbljivanje apostolata bile su teme susreta. „Naša uloga u svijetu je biti kralježnica u Crkvi, podmetnuti leđa, davati joj čvrstoću. Mladi mladima svjedoče kako to izgleda u njihovom životu: biti student, studirati, moliti, kako se angažirati u Crkvi, kako mladi kršćani mogu živjeti vjeru u zajednici; koja je naša odgovornost za Kristovo poslanje da sve narode učinimo njegovim učenicima. Ovaj susret je ohrabrenje studentima da ustraju te nastanu i zajednice prijatelja“ rekla je Anušić. Razmišljajući o temi kršćanin u svojoj Crkvi, mladi su na papirićima koje su zalijepili na crtež pročelja zadarske katedrale ispisali što lijepo ugrađuju u Crkvu: čitanje Božje riječi, pomaganje drugima, skromnost, poniznost, briga za bližnje, druželjubivost, poslušnost, želja za poboljšanjem, a nedostaci kršćanskog življenja su pasivnost, nedostatak radinosti, predrasude. „Razmišljali smo kako je Crkva zajednica vjernika i grešnika; izgrađujemo je mi ljudi, udovi njenog tijela, sa svojim vrlinama, talentima ali i manama. Crkva je po nama sveta i grešna. Posvješćivali smo što unosimo u Crkvu da je dobra i kvalitetna, a što je čini manje lijepom. Kursiljo je rad u malim skupinama gdje se zajedništvo može doživjeti i očitovati. Obogaćuju me iskustva mladih. Crkva ima budućnost. Svaki čovjek je Božji dar drugome. Ti su mladi otvoreni za Boga, imaju u sebi ljepotu, samo tu ljepotu moraju naučiti pokazati, ohrabriti se i osloboditi, da je mogu i posvjedočiti. Način rada u Kursilju im to može omogućiti, jer dok govore o vjeri imaju iskustvo oslobađanja od razmišljanja što drugi misli o meni; tada će vjeru moći svjedočiti i na mjestima gdje se budu kretali, na studiju, i biti kvasac društva“ zaključila je Anušić.
Ines Grbić