„Očinstvo i majčinstvo: dva lica roditeljskog poslanja“ tema je izlaganja Maje Jakšić, diplomirane teologinje i psihoterapeutkinje iz Splita, koje je održala na svećeničkoj rekolekciji u dvorani sjemeništa ‘Zmajević’ u Zadru u srijedu 8. studenog. Citirajući papu Franjo kako su „roditelji sami sebe prognali iz odgoja djece“ te je trenutak da se „očevi i majke vrate iz svog izgnanstva i ponovo potpuno preuzmu svoju odgojnu ulogu“, Jakšić je istaknula da „danas sile izvan obitelji utječu na djecu više nego ikada u povijesti“. „Veliki dio vremena djeca provode pod nadzorom i utjecajem drugih, a sve veći problem je i ekranizacija odgoja, pa se roditeljima čini da njihovi napori slabo utječu na djecu. Roditeljski odnos prema djetetu će u najvećoj mjeri odlučiti koliko će dijete biti sretno, sigurno i stabilno, kako će graditi odnose s odraslima i s vršnjacima, koliko će imati samopouzdanja, koliko će biti povučeno ili otvoreno i kako će se nositi s nepoznatim i problemskim situacijama u životu“ rekla je Jakšić, dodavši da „nikada nije bilo toliko roditeljskog propitivanja, literature, članaka, seminara i stručnjaka iz područja odgoja i nikada više problema“. Te informacije su ispravne i vrijedne, no roditelje ipak dodatno zbunjuju, a kada ih pokušaju primijeniti na dijete, slijedi neuspjeh i razočaranje. Odgoj postaje stihijski, a roditelji nesigurni, rastreseni, odsutni. „Sve se više tjelesno, emocionalno i duhovno iscrpljuju, nejasna im je uloga, nesvjesni su značenja i istine bračnog i obiteljskog života“ upozorila je Jakšić. U svijetu koji se brzo mijenja a duhovne vrijednosti erodiraju, ionako iscrpljenim roditeljima jako je teško podizati djecu, istaknula je predavačica.
„Roditeljstvo postaje sve teža zadaća možda stoga što smo zaboravili na svoj vlastiti poziv i što svoje roditeljstvo ne doživljavamo kao poslanje. Jedan od najljepših darova koje roditelj može dati djetetu je bezuvjetna ljubav. Osobama koje ne osjećaju da ih roditelji bezuvjetno vole, teško je osjetiti da ih Bog voli. Ljubav i vjera su najdragocjenije blago i najveća ostavština koju možemo ostaviti djetetu. Zato je od presudne važnosti vratiti izgubljenu svijest o roditeljstvu kao pozivu i poslanju, o braku kao svetom sakramentu i djeci kao daru Božjem“ poručila je Jakšić, istaknuvši da su, nasuprot nametnuoj, filmski amerikaniziranoj ‘idealnoj’ a nerealnoj slici braka i obitelji, odgojne poteškoće dio roditeljstva, poteškoće su dio života. Naglasila je da je temelj odnosa s djetetom bezuvjetna ljubav.
„Bez bezuvjetne ljubavi i uvjerenja da je dijete dar, a ne moja svojina, roditeljstvo postaje teret koji zbunjuje i frustrira. Bezuvjetna ljubav je ljubav kojom volimo dijete, bez obzira kakva očekivanja mi imamo od djeteta i bez obzira kako se ono ponaša. Mi radimo drugo. Djecu volimo dok se ponašaju u skladu s našim očekivanjima. Ako dijete volim samo kad se ponaša kako se meni sviđa, to je uvjetna ljubav – rađa nesigurnost, tjeskobu i nedostatak samopouzdanja. Tada djetetu nedostaju spontanost, znatiželja i razigranost voljenog djeteta“ istaknula je Jakšić, napomenuvši kako to ne znači da se roditelju ponašanja djeteta uvijek sviđaju. Loše ponašanje ne treba trpjeti, ali javlja se problem ako ga se ispravlja na neprimjeren način, prestrogo ili previše popustljivo. „Izgraditi dobar odnos s djetetom ne znači udovoljavati dječjim željama i stalno se truditi usrećivati dijete. Djecu se neće razmaziti iskazivanjem ljubavi, nego kad roditelji rade stvari umjesto njih i kad umjesto djetetovih potreba ispunjavaju djetetove želje. Dijete koje nije osjećalo bezuvjetnu ljubav i prihvaćenost, na roditeljski pokušaj da mu prenesu vrijednosti reagirat će neprijateljski, sa srdžbom i ogorčenjem i vjerojatno će postupati suprotno od onoga što se od njega očekuje i traži“ upozorila je Jakšić, istaknuvši da dijete treba usmjerenje u hiperaktivnom, nestalnom svijetu, kako bi se djelotvorno nosilo s izazovima današnjice.
Najvažniji odnos u obitelji je bračni odnos, važniji od odnosa roditelj – dijete, istaknula je Jakšić. „Najvažnija stvar koju roditelji mogu učiniti za dijete jest da se međusobno vole i da ostanu zajedno. Zdravi brak je temelj roditeljstva i najbolja odgojna metoda. Stoga je važno supružnicima pomoći da uspostave dobar odnos, prije nego krenu rješavati probleme u odgoju djece“ rekla je Jakšić. Upozorila je i na sve prisutniji fenomen infantilnih roditelja „koji se žale svojoj djeci očekujući od njih pomoć, ohrabrenje i utjehu. Treba postaviti granice, jasno dati do znanja tko je odgovoran u tom odnosu i zapamtiti da smo našoj djeci roditelji, a ne prijatelji“.
Upozorila je kako se ne podržava razmišljanje da je majčinstvo najvrijednije ženino ulaganje. „Ideja da žene budu podložne svojim muževima kako je zapovjeđeno u Efežanima 5,21-33 smatra se srednjovjekovnom glupošću bez da se potrudi razumjeti što to znači. Koncept da bi muškarac i žena u braku trebali postati jedno tijelo pronalazeći svoj identitet međusobno, a ne kao zasebni pojedinci koji se stalno natječu i bore, navodi se kao nepodnošljiva uvreda za žene. Opis idealne žene i majke, kakav se nudi u knjizi Mudrih izreka 31, 10-31, nezamisliv je za moderne žene. Rezultat je nerazumijevanje koncepta bračnog života (u braku smo dok nam je lijepo), pogrešne percepcije odnosa prema djeci, poteškoće u prenošenju vrijednosti (to prepuštamo drugima) i krivo protumačena ideja slobode (radi što hoćeš)“ upozorila je Jakšić, istaknuvši potrebu dosljednosti. „Djeca se opiru granicama, ali ih trebaju jer im daju osjećaj sigurnosti i zaštićenosti. Današnji roditelji djeci kažu ‘Ne’ s osjećajem krivnje i s dozom isprike u glasu. Ne smijemo se bojati reći ‘Ne’ djeci, ako ono što žele nije što im je potrebno. Roditelji odustaju od svojih zahtjeva zato što nisu spremni u njihovo ostvarenje uložiti truda koliko to zahtijeva, ali tako zbunjuju i dezorijentiraju dijete“ upozorila je Jakšić.
Moderator je bio don Mario Sikirić, župnik župe bl. Alojzija Stepinca na Bilom brigu u Zadru. Molitvu Srednjeg časa predvodio je don Ivan Perković, župnik Kistanja. O toj je temi predavačica govorila i na rekolekciji redovnica poslijepodne toga dana u crkvi sv. Marije u Zadru.
Ines Grbić