‘Svećenici glagoljaši i njihova ostavština’ naziv je znanstvenog kolokvija koji je u petak 20. listopada održan u dvorani Zavoda za povijesne znanosti HAZU-a u Zadru. Organizatori su Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti – Zavod za povijesne znanosti u Zadru i Udruga glagoljaša Zadar, a suorganizatori Odjel za informacijske znanosti Sveučilišta u Zadru i Provincija franjevaca trećoredaca glagoljaša. Bogatu i zaslužnu a javnosti nedovoljno poznatu duhovnu i materijalnu baštinu svećenika glagoljaša koji su živjeli snažnu povezanost s narodom te su bili čuvari vjerskog i nacionalnog hrvatskog identiteta, predstavilo je jedanaest znanstvenika i stručnjaka u sljedećim izlaganjima: Kristijan Juran: ‘Svećenici glagoljaši na području Šibenske biskupije u vrijeme biskupa Vicencija Arrigonija (1599. – 1626.)’; Ivica Vigato: ‘Grafetičke posebnosti rukopisa don Franića Frtunića sa Silbe iz 17. st.’; Zdenko Dundović: ‘Usporedba svakodnevnog života svećenika glagoljaša na otocima i u zaleđu u 18. st. (Zadarska i Ninska biskupija); Tomislav Galović: ‘Dva popa glagoljaša iz Dubašnice na otoku Krku i njihove škole: Ivan Kraljić Skutlić i Pavao Milovčić Jurović’; Grozdana Franov Živković: ‘Glagoljaš don Jure Čubanov (Lukoran, oko 1754. – Lukoran, 22. 10. 1830.); Mate Bobanović: ‘Glagoljaška ostavština don Luke Jelića’; Ante Gverić: ‘Kad glagoljica uzrokuje sukobe: slučaj don Lovre Dražića i nadbiskupa Grgura Rajčevića’; Danijela Deković: ‘Rukopisna građa don Kažimira Perkovića pohranjena u Zavičajnom muzeju Biograd na Moru’; Izak Špralja: ‘Tri svećenika glagoljaša koji su prenijeli napjev Oče naš iz svećeničke pjevačke službe u pučko liturgijsko pjevanje’; Pavao Kero: ‘Zadarski glagoljaši 20. stoljeća’; Marijana Tomić: ‘Izvori podataka o zadarskim svećenicima glagoljašima, njihovo povezivanje i vidljivost kroz portal Pisana baština i Leksikon pisane baštine’.
Predavanja su predstavila mnoge povijesne izvore i preslike ugovora, vlastoručno pisanih bilješki, razmišljanja svećenika glagoljaša, pri čemu se iščitava cjelokupna povijest naroda te predstavlja kronika življenja i svakodnevice hrvatskog čovjeka u crkvenom, duhovnom, materijalnom, kulturnom, gospodarskom, socijalnom, političkom i društvenom smislu.
Fra Izak Špralja je rekao kako su sve do Drugog vatikanskog sabora Otče naš na misi na dotadašnjem hrvatskom liturgijskom (crkvenoslavenskom) jeziku pjevala tri župnika te su potaknuli vjernike da u obnovljenom obredu na suvremenom hrvatskom liturgijskom jeziku pjevaju Oče naš hrvatskim napjevom. To su don Šime Maronić, župnik u Žmanu na Dugom otoku (1936.-1971.), don Marko Cvitanović, župnik u Pašmanu (1930.-1966.) i don Ivo Bareša, župnik u Zatonu kod Šibenika (1938. -1992.). „To je jedinstvena pojava u povijesti u glagoljaškoj glazbenoj baštini, a s pogledom na povijest hrvatske glazbe to je veliki glazbeni dar hrvatskoj glazbi. Sačuvani glagoljaški napjev Otče naš u misi veliko je glazbeno otkriće i obogaćenje naše glagoljaške glazbene predaje“ rekao je fra Izak.
Dr. Kero je pokazao na koji je način više zadarskih svećenika glagoljaša sredinom 20. st. nastavilo tradiciju čuvanja i obrade glagoljskih tekstova. To su bili don Vladislav Cvitanović, don Ante Strgačić, don Petar Vlasanović, don Amos Rube Filipi i don Leonardo-Riko Finka. Oni su popisali sve kodekse sa zadarskog područja do kojih su mogli doći i istraživali pojedinačne glagoljske dokumente te o njima objavljivali članke. Glagoljaš Blaž Jurišić je istraživao glagoljske kodekse i tekstove otoka Vrgade a u novije vrijeme Nediljko Grbin je skupio veliki broj glagoljskih dokumenata, istraživao je brojne arhive, priređivao izložbe i tečajeve čitanja i pisanja glagoljice. Rad tih glagoljaša dokazuje da je Zadar bio jedno od glavnih središta glagoljice u prošlosti, rekao je dr. Kero.
Upućeni su i prigodni govori organizatora. Prof. Danijela Deković, predsjednica Udruge glagoljaša Zadar koja vodi i Malu škole glagoljice u OŠ Sv. Filip i Jakov, rekla je da se tim kolokvijem koji će sljedeće godine biti organiziran i kao veći međunarodni znanstveni skup, želi izvući popove glagoljaše iz prašine zaboravnosti i reći tko su oni bili, u čemu je njihova važnost za hrvatsku kulturu, hrvatsku crkvenu povijest, pučko pjevanje, glagoljaštvo. „U dosadašnjim istraživanjima uvijek se izvlače dokumenti i zapisi svećenika glagoljaša pri čemu se oni spomenu usput, površno.
Ispravnije je reći popovi glagoljaši, jer su i oni sami sebe nazivali popovima. Pop nije bio pogrdan naziv nego je značio počast za čovjeka. Najljepše što se čovjeku moglo reći je bilo pop glagoljaš. Želimo osvijetliti njihov način života i njihov život prikazati ljudima. Jer oni su živjeli s običnim ljudima i s njima su dijelili svoju sudbinu. Nisu im bili samo svećenici, nego i prijatelji, notari, učili su ljude pisati, pisali su im dokumente. Stoga je bitno obraditi baštinu popova glagoljaša kako bismo dobili cjelokupni uvid u povijest“ rekla je Deković, istaknuvši kako istraživanja pokazuju da je zadarsko područje i Zadarska nadbiskupija bila mjesto gdje je glagoljica s Likom i Krbavom nastala i odatle se dalje širila.
„Brojni materijalni dokazi pokazuju da je Zadar centar i rasadnik glagoljaštva. To ne treba čuditi jer je povijesno, zadarski prostor mjesto nastanka hrvatske države, u središtu i trokutu hrvatskih kraljevskih gradova: Nin, Knin, Klis, Šibenik i Biograd, Rogovska opatija i benediktinci. Znanstvenici, laici raznih profila i svećenici koji se bave glagoljicom sve više otkrivaju izvore i zadivljeni smo koliko toga otkrivamo“ rekla je Deković, istaknuvši da ove godine prvi put u Zadarskoj županiji dvadeset osnovnih i srednjih škola u svom kurikulumu ima glagoljicu. Najavila je dvije velike manifestacije, Stazu glagoljaša u svibnju i Sabor glagoljaša u rujnu. Održava se sve više tečajeva.
Udruga glagoljaša Zadar dobiva i vrijedne donacije. „Dobili smo cjelokupnu ostavštinu dr. sc. Nede Grbina koji je bio glagoljaš. Prije dvadesetak godina hodao je od župe do župe po Zadarskoj nadbiskupji i prikupljao glagoljske natpise, zapise, spomenike. Njegova obitelj tu je ostavštinu dala Udruzi. Dobili smo i umjetničke fotografije Vrbničkog misala i tristo godina stari drveni glagoljski natpis iz Sv. Petra. U Udruzi glagoljaša i ostali koji nas podupiru, svi smo volonteri. Nitko ne dobiva plaću za to, nego u sve to ulažemo i svoj novac. Zahvaljujući tolikom radu, dolazi do pitanja gdje sa svim tim dokumentima. Otvara se potreba, ne luksuz, da se otvori Muzej glagoljice u Zadru, da možemo sve te brojne predmete smjestiti u jednom prostoru, da imamo jednu ustanovu gdje se možemo baviti glagoljskom baštinom“ rekla je Deković.
Najavila je da će predstaviti i fond dr. don Luke Jelića, profesora crkvene povijesti i kanonskog prava bogoslovnog učilišta dalmatinskih biskupija koji je najduže djelovao u Zadru. Fond se čuva u Arheološkom muzeju u Splitu a tiče se zadarskog područja. „Don Luka je također nepoznat. Otvorit ćemo i tu drugu stranu njegove osobnosti. Njega predstavljaju kao arheologa i povjesničara, a rijetko se kaže da je bio glagoljaš, skupljao je glagoljske spomenike“ rekla je Deković. Istaknula je da su mnogi glagoljaški zapisi nepoznati javnosti; u udžbenicima se uglavnom spominju Vinodolski zakonik, Jurandvorski, drugi po starosti zakonik pokraj Baške na Krku, Baščanska ploča, a postoje i glagoljski natpisi iz 11./12. st. s dubrovačkog područja ili iz Aserije iz 15. st. sa zadarskog područja.
Domaćin kolokvija, dr. Tado Oršolić, upravitelj Zavoda za povijesne znanosti HAZU-a, rekao je da je taj kolokvij početak budućih znanstvenih skupova o glagoljici. Sljedeće godine će se održati međunarodni znanstveni skup o svećeniku Ivanu Berčiću (1824.-1870.), čija se bista nalazi i u perivoju Zavoda u Zadru, a bio je poznati filolog i glagoljaš. Njegova ostavština je pohranjena u Rusiji u Sankt Peterburgu. Zadarski glagoljaši već surađuju s Ruskom akademijom znanosti te će se s njom u suradnji, Sveučilištem u Zadru i Zadarskom nadbiskupijom, organizirati međunarodni znanstveni simpozij o Berčiću.
„Svećenici glagoljaši su bili nositelji glagoljice, dragulja hrvatske kulturne baštine još od Srednjeg vijeka. Izgubili smo hrvatske kraljeve, no ostao je taj kontinuitet hrvatskog nacionalnog identiteta koji se očituje i kroz oblik pisma, jezika. To su kroz niz stoljeća, od Srednjeg vijeka do početka 20. st., zadržali i očuvali upravo svećenici glagoljaši. Hrvatska glagoljica je zaista dragulj hrvatske kulturne baštine. To pismo je preživjelo niz stoljeća. Svećenici su tada bili jedini pismeni, u Srednjem vijeku i ranom srednjem vijeku. Tek kasnije, uvođenjem obaveznog školstva u Austro-ugarskoj monarhiji, dolazi do masovnijeg obrazovanja i opismenjevanja. Glagoljaši su imali škole gdje se školovao određeni broj ljudi koji su kasnije najviše odlazili u svećenike. Svećenici glagoljaši su bili i ostali čuvari našeg identiteta“ rekao je dr. Oršolić, istaknuvši da se i na ulazu u atrij HAZU-a najprije vidi Baščanska ploča.
Specifičnost Hrvatske je što se tu glagoljica sačuvala toliki niz stoljeća u suživotu popova s narodom. „Glagoljanje je mogao razumjeti svaki seljak i težak koji je sudjelovao u svetoj misi. Latinski je bio službeni jezik u Crkvi, no postojala je komunikacija između svećenika glagoljaša i Nadbiskupije. Svećenstvo je bio obrazovni, pismeni sloj u stanovništu koji je očuvao narodni jezik. To je važno, da se na europskom tlu baš hrvatska glagoljica, kao pismo i jezik, jedina zadržala i sačuvala u tako dugom kontinuitetu. To trebamo više isticati u javnosti. To je naša posebnost na globalnoj razini u svijetu, ne samo na europskom tlu. Da takvu prošlost imaju SAD ili neke druge europske zemlje, taj svoj identitet bi itekako isticale. To je naš hrvatski identitet. Svećenici su bili čuvari tog blaga“ rekao je dr. Oršolić. Podsjetio je, kao i svi izlagači, kako su popovi glagoljaši živjeli s narodom, pa i u teško vrijeme Srednjeg vijeka, osmanlijskih prodora, kad su se s pukom i sklanjali na sigurnija mjesta.
„Unatoč tome što smo uvijek imali talijanski, latinski ili poslije njemački službeni jezik, za vrijeme Austro-ugarske monarhije odnosno Mletačke republike, glagoljica i uloga svećenstva su specifični. Uloga Crkve je uvijek bila velika u očuvanju hrvatskog identiteta kroz jezik i pismo. Ta sinergija svećenstva, fratara i popova s narodom je uvijek bila prisutna. Treba i u suvremenom vremenu iznaći načina njihovog povezivanja, pravilno interpretirati našu povijest, pa i u kulturno turističke svrhe“ rekao je dr. Oršolić, zaključivši da se zadnja dva desetljeća više znanstvene pozornosti usmjerava k proučavanju glagoljice. Postoji jako puno izvora, još je jako puno posla te će organizaotri kolokvija nastaviti i dalje valorizirati, suvremenom elektronskom tehnologijom dostupnom svijetu i javnosti predstavljati široku tematiku glagoljaštva u Hrvatskoj. Moderatori kolokvija su bili Ante Gverić, Zdenko Dundović i Danijela Deković.
Ines Grbić