Svečanu Večernju uoči blagdana sv. Krševana, zaštitnika grada Zadra, u utorak 23. studenog u katedrali Sv. Stošije u Zadru predvodio je zadarski nadbiskup Želimir Puljić. Vrli rimski časnik ali i vrli mučenik Isusa iz Nazareta, Božji vitez – tako je nadbiskup opisao tog ranokršćanskog sveca koji je živio u drugoj polovici 3. stoljeća. „Kao što su i drugi naši gradovi na Jadranu pod zaštitom velikih mučenika iz prvih stoljeća Crkve, tako se i Zadrani diče svojim Krševanom. Bio je vojnik u vrijeme cara Dioklecijana koji nije volio kršćane. Dapače, progonio ih je“ rekao je mons. Puljić dodavši da je Krševan kao hrabri i angažirani kršćanin javno, bez straha i stida očitovao svoj životni stav, prepoznatljiv po čvrstoj i nepokolebljivoj vjeri u Isusa Krista, jedinog Otkupitelja čovjeka. „Bio je prepoznatljiv po svojoj izrazito velikoj ljubavi prema svakom čovjeku te po poštovanju prema onima koji su obnašali vlast u narodu. Car nije vrednovao njegovo poštivanje i vjeru u Krista. Dapače, nudio mu je da časti carske kumire i ponudio mu je namjesništvo u rimskoj pokrajini. No trebalo se odreći Isusa Krista. Krševan kao pravi Kristov vitez to nije mogao prihvatiti“ rekao je nadbiskup dodavši da je Krševan hrabrio i druge kršćane progonjene mlade Crkve u Rimu, da se ne daju zavesti i neka ustraju. Među njima je bila i sveta Stošija, mlada Rimljanka koja je prije njega bila zatočena zbog svog uvjerenja i ispovijedanja vjere u Isusa. Slijedilo je Krševanovo progonstvo u Akvileju i mučenička smrt odsijecanjem glave. „Kršćanski vitezovi se nisu bojali takve smrti. Krševan je bio pravi Kristov vitez. Ta riječ sadrži u sebi puno pozitivnih kvaliteta i pravila ponašanja koja su se odnosila na čast, vjernost, čestitost, odvažnost, hrabrost. Sve te odlike uključivale su i vjersku dimenziju. Zadaća vitezova bila je štititi Crkvu, boriti se protiv izdaje, poštivati vjerske službenike, otklanjati nepravdu od siromašnih, uvoditi i štititi mir u svom kraju te proliti krv za svoju braću ako je potrebno“ rekao je mons. Puljić dodavši da spominjući Krševana kao Kristovog viteza osjećamo da su Zadrani u njemu prepoznali te odlike pa su ga zato i uzeli za nebeskog zaštitnika svog grada. „Njegovi štovatelji su prihvaćali njegove ideale i pokušali ih ostvariti u životu, kulturi, javnom i privatnom radu. Vjerovali su, kao što je vjerovao i jedan drugi Isusov vitez, apostol naroda, sveti Pavao, da nismo bez nade“ rekao je mons. Puljić istaknuvši da kršćanski život, život vjere i nade, po Duhu Svetome prebiva u nama. „A svi koje vodi Duh Božji, kaže Pavao, sinovi su Božji jer imaju stvarno sudioništvo u božanskoj naravi“ rekao je nadbiskup poželjevši da vjernike prati Pavlova sigurnost kako nas od ljubavi Božje neće rastaviti niti sedam beznadnih stanja: nevolja, tjeskoba, progonstvo, glad, golotinja, pogibao i mač. „Onda dodaje još deset viših, tajanstvenih, nadljudskih sila, koje su također nemoćne rastaviti nas od ljubavi Kristove: smrt i život, anđeli i vlasti, sadašnjost i budućnost, sile i dubina, visina niti koji drugi stvor. Ništa, baš ništa nas ne može rastaviti od ljubavi Božje u Kristu Isusu“ zaključio je mons. Puljić naglasivši da ni sv. Krševana kao Božjeg viteza ništa nije moglo rastaviti od Kristove ljubavi.
Ines Grbić