«Molitveni hod za domovinu – Koracima nade u istinu» prvi put ove godine održan je u Zadru u četvrtak 18. studenog, a organizirali su ga zadarska nadbiskupija i inicijator, udruga ‘Žene u Domovinskom ratu’. To je veličanstveno molitveno zajedništvo odazivom vjernika nadmašilo očekivanja mnogih, a vjernici su pristigli iz svih dijelova grada i župa izvan Zadra. Najprije su u crkvi sv. Šime čuvar svetišta don Josip Lenkić i članovi braniteljskih udruga predmolili žalosna otajstva krunice uz razmišljanja o stradanju branitelja i pretrpljenim poniženjima u ratu. Potom su se u ophod središtem grada s upaljenim svijećama do zadarske katedrale sv. Stošije uputili svećenici, redovništvo i ostali puk među kojima su bili brojni roditelji s djecom, stari i uz pomoć štapa, školarci i mladi, poput organiziranog dolaska učenika gimnazije Vladimira Nazora s ravnateljem Radom Šimičevićem te mladih iz Obrtničke škole ‘Gojko Matulina’. Na početku ophoda u dostojanstvenoj tišini bio je križ kojeg je nosio Ivica Arbanas, predsjednik zadarske HVIDR-e. „Na poseban način sjećamo se onih koji su nesretno izgubili život i svih ljudi koji su svoje živote ugradili u našu slobodu. Ono što im mi možemo dati je naša molitva, poštovanje i sjećanje, ali sve to jedino u Bogu“ rekao je ceremonijar don Dario Tičić. Ophod prema katedrali u tišini koja je nekad glasnija od riječi i želi biti vapaj bila je vanjska manifestacija u izrazu poštovanja žrtve stradalih te molitva Gospodinu da nam da snage da budemo dostojni njihovih žrtava. Kroz pitanja rasti u istini, želja je inicijatorice Ivane Haberle, koja je htjela da roditelji s djecom takvim događajem izazovu pitanja mladih naraštaja zašto se moli, za koga se pali svijeća, zbog čega takav čin i što znači. „Tim ophodom priključujemo se silnoj povorci naših vjernika koji su hodočastili na mjesta stradanja, o spomendanu Vukovara, Škabrnje i mjesta diljem Hrvatske gdje su stradali naši ljudi. Želimo njihov život prinijeti na oltar gdje ćemo prikazati euharistijsku žrtvu, Isusovu žrtvu po kojoj nas je spasio i otkupio“ rekao je zadarski nadbiskup Želimir Puljić koji je nakon ophoda u katedrali sv. Stošije predvodio misno slavlje. Nadbiskup je pozvao na jedinstvo u Crkvi i narodu, istaknuvši da tom liturgijom želimo Bogu zahvaliti za slobodu i zajedništvo koje smo imali. „Kriste Kralju, daruj nam to jedinstvo ponovno!“ molio je nadbiskup. „Sjećam se utješnih i znakovitih riječi blagopokojnog kardinala Franje Kuharića koji je ponavljao u strašnom ratu koji smo proživjeli i nevoljama koje su nas zadesile – trijumfirala je Božja dobrota! Dogodila su se čuda koja smo rukama opipali i možemo ih drugima svjedočiti. Zaziv za psalam koji smo pjevali ‘Pred poganima Gospodin obznani spasenje svoje’ aktualan je za godišnjicu stradanja i vrijeme iza nas. Gospodin je objavio spasenje pred onima koji su poganskim principima i mentalitetom pošli činiti nedopušteno, osvajati tuđe, ponižavati l jude, pljačkati, pred onima koji su skršenih ruku sve to gledali iz Europe i svjetskih metropola, govoreći ‘ to je njihova unutarnja stvar’. Gospodin je zaista pokazao svoju moć. To nam je veliki znak i veliki put kojim nam je ići“ istaknuo je mons. Puljić naglasivši: ‘Rat i stradanja koja smo preživjeli, pretrpljene nevolje i poniženja moraju očistiti naše srce. Zbog toga, spominjući se tog dana i sjećajući se žrtava, ne želimo srce puniti nečim što ne valja. Želimo Bogu zahvaliti što se poslužio nama jadnima i nemoćnima; tko je bio nemoćniji prije 20 godina, nego mi“ upitao je nadbiskup, dodavši da je jedan škabrnjski zapovjednik, strateški gledano, rekao: „Žrtve su strašne, svaka žrtva je velika. Ali realno, nas je malo poginulo kakva se sila obrušila na nas“. Zar i to nije Božje čudo, upitao je mons. Puljić istaknuvši da sjećanje na dane stradanja diljem Hrvatske ne možemo zaboraviti ne da bismo bili zlopamtilo, nego da ne zaboravimo da nam je u godinama teškog hrvatskog stradanja od Vukovara do Dubrovnika Gospodin objavio svoje spasenje. Navodeći niz pogođenih područja mons. Puljić je rekao: „Slušajući ta imena, svako ime ima svoju težinu. Izvješća su stalno govorila o tome. Nikad nismo upoznali zemljopis naše domovine kao u ratu. Tada smo prvi put čuli za imena nekih mjesta. Koliko smo puta tijekom rata iz usta naših svećenika i biskupa čuli utješnu Isusovu riječ ‘Ne boj se maleno stado, Bogu se pomoli, njemu zavapi’“. Nadbiskup je zahvalio Bogu što su se tim hodom Zadrani mogli povezati međusobno i s cijelom Hrvatskom te je zazvao blagoslov nadbiskupiji i Hrvatskoj.
Mnogi ljudi su čestitali organizatorima, zadarskoj nadbiskupiji i udruzi ‘Žene u Domovinskom ratu’ riječima „Hvala, to nam je na ovakav način trebalo, veliko hvala što ste nas okupili“, jer je Molitveni hod posvjedočio snagu i toplinu zajedništva, dirljive emocije suosjećanja sa svim stradalnicima u Hrvatskoj, poštovanje žrtve. Zbog pomoći Marije u životu našeg naroda i krunice koju su branitelji nosili događaj je počeo molitvom krunice. Vesna Matešić, članica udruge ‘Žene u Domovinskom ratu’ je rekla: „Mislim da se naši ljudi bude i shvaćaju. No mi se molimo i za one koji ne znaju što uživaju. To je isto tako teško kao obilježavanje dana stradanja. Naš grad je sto dana bio bez struje i vode, bili smo u mraku. Valjda smo iz tog mraka izašli jači. Molili smo kroz rat za domovinu. Mislim da je danas još potrebnije moliti za domovinu jer neki nisu osjetili kako se ona stvarala. Zato je tako olako sad i prepuštaju u ruke drugima“. Nakon mise vjernici su spontano pred zadarskom katedralom upalili lampione, sa željom da svatko bude lučonoša istine o hrvatskoj slobodi i obrani domovine.
Ines Grbić