ZADAR: DOČEK TIJELA SV. LEOPOLDA MANDIĆA U ZADRU

posted in: Aktualnosti | 0

Tijelo sv. Leopolda Bogdana Mandića stiglo je ispred crkve Gospe od Zdravlja u Zadru u četvrtak 14. rujna u 14,20 minuta, dočekano zvonima te crkve, crkvenim pjesmama i pljeskom nazočnog puka. Zadar je prva postaja šestodnevnog boravka svečevog tijela u Hrvatskoj gdje je sv. Leopold djelovao od 1897.-1900. g. U pratnji tijela sv. Leopolda među pristiglima u Zadar bili su i fra Jure Šarćević, provincijal Hrvatske kapucinske provincije, hrvatski, slovenski i talijanski kapucini te svećenici Leopoldove rodne Kotorske biskupije.

Na početku obreda, sarkofag sa svečevim tijelom okadio je mons. Josip Lenkić, generalni vikar Zadarske nadbiskupije te je odmah na početku obreda uputio nagovor. Sarkofag je položen na veliki odar crvene boje rubno ukrašen bijelim cvijećem, te je tako i unešen u crkvu. Ispred crkve bili su i članovi Odreda Hrvatske bratovštine Bokeljske mornarice 809. g. iz Hravtske, u kojem su u nošnji tog odreda, s njegovim stijegom i hrvatskom zastavom, bili članovi iz Zagreba, Rijeke, Pule, Zadra, Splita i Trogira. Oni su izrazili počast i otpust svecu podizanjem i otpuštanjem tih dviju zastava, te su nakon što je tijelo uneseno u crkvu Gospe od Zdravlja, bili ispred odra svečevog tijela. Članovi Bokeljske mornarice bit će i na ispraćaju svečevog tijela u Rijeci.

 

Više puta u vremenu iščekivanja dolaska svečevog tijela svečano su se oglasila zvona te crkve. U vremenu čekanja relikvije, mr. don Dario Tičić, član Organizacijskog odbora za doček svečevog tijela, u svetištu Gospe od Zdravlja izricao je prigodne misli i aktualizirao duhovnu poruku za naše vrijeme po uzoru na život sv. Leopolda te se molila krunica. U crkvi se tijekom obreda zahvalilo za dolazak svečevog tijela, molilo se za potrebe Crkve, svijeta i hrvatskog naroda, te snagu u nasljedovanju uzornog života sveca koji je puno zadužio svoj narod i domovinu, rekao je don Dario Tičić.   

    

Nakon što je tijelo uneseno u crkvu, među prvima koji su iskazali štovanje svecu, bili su učenici Klasične gimnazije Ivan Pavao II. Zadar sa svojim profesorima te se osobito molilo za mlade. U svemu sudjeluju i zadarski sjemeništarci a pjevanje su predvodili članovi Katedralnog zbora sv. Stošije pod ravnanjem Žana Morovića. Nakon završetka obreda, hrvatski kapucini ljudima u crkvi bili su na raspolaganju za ispovijed. Puk svih staleža dostojanstveno i u tišini iskazuje štovanje svecu, ulazeći na glavna vrata crkva, a izlazeći kroz vrata sakristije u stražnjem dijelu crkve. Sve prolazi iznimno protočno,  s poštovanjem i obzirom da svatko iskaže štovanje sv. Leopoldu koji je u Zadru jako štovan i puk ga na njegov blagdan u toj crkvi časti na pet misnih slavlja. Svaki dan u toj crkvi ujutro u 8,00 sati služi se misa i omiljeno je mjesto pohoda zadarskih vjernika i svih koji dođu u Zadar.

  

Osobito je dirljivo vidjeti kako puk prolazeći pokraj svečevog sarkofaga ne napušta odmah crkvu, nego se svatko spontano zasutavlja i ima potrebu pomoliti, pa i kleknuti, pred svetohraništem i slikom Gospe od Zdravlja, ispred oltara koji se nalaze u rotondi svetišta, iza Leopoldovog sarkofaga. To je znak dubokog predanja i istinske pobožnosti svih pristiglih, koji svoju molitvu započetu u čekanju i pred svečevim tijelom, tiho dovršavaju pred Isusom u tabernakulu i pred Gospinom slikom. Dok narod u velikom broju čeka ispred crkve, moli se krunica i pjevaju crkvene pjesme. Sve prolazi mirno, svečano i dostojanstveno organizirano, bez zastoja, u zajedničkoj i osobnoj molitvi pridošlih štovatelja.

Među brojnim pukom koji u crkvi Gospe od Zdravlja do 18,30 sati iskazuje štovanje pred tijelom sveca su i redovnice i redovnici svih redova iz Zadarske nadbiskupije i drugih dijelova domovine, među kojima su i klauzurne sestre benediktinke.

  

Sv. Leopold Bogdan Mandić bio je poglavar kapucinskog samostana koji se nalazio uz crkvu Gospe od Zdravlja na poluotoku u središtu Zadra. Tu je crkvu 1978. g. zadarski nadbiskup Marijan Oblak proglasio svetištem sv. Leopolda za Zadarsku nadbiskupiju te nabavio i relikvijar sa svečevim moćima.

Cijeli kompleks, kapucinski samostan i lađa crkve Gospe od Zdravlja bili su srušeni u Drugom svjetskom ratu, osim samog svetišta – rotonde. To se pripisuje čudesnoj zaštiti sv. Leopolda, da je uslijed bombi koje su cijeli grad sravnile, netaknutim ostao sačuvan prezbiterij i oltar za kojim je Leopold misio. Baš kako je i u Padovi bio srušen cijeli tamošnji samostan, osim ispovjedaonice u kojoj je sv. Leopold ispovijedao.

 

 

U crkvi Gospe od zdravlja inače se nalazi velika oltarna slika i kip sv. Leopolda. U crkvi se nalazi i grob zadarskog nadbiskupa Vicka Zmajevića koji je rodom iz Perasta, crnogorskog mjesta u općini Kotor, te je i time očitovana povezanost istaknutih kotorskih Hrvata koji su ugradili cijelgo sebe u život Katoličke Crkve u teškim povijesnim vremenima.

Između crkve Gospe od Zdravlja i obližnje stambene zgrade nalazi se ulica sv. Leopolda Bogdana Mandića koja kroz perivoj Gospe od Zdravlja vodi prema zadarskoj obali. Govoriti o sv. Leopoldu u svjetlu Gospe od Zdravlja ima osobitu vrijednost jer se sv. Leopold za života utjecao Mariji časteći je baš pod zazivom Gospe od Zdravlja. Ona ga je od početka njegova svećeništva pratila u značajnim trenucima. I za svećenika je zaređen u crkvi njoj posvećenoj – fra Leopold je zaređen za svećenika 20. rujna 1890. g. u crkvi Gospe od Zdravlja u Veneciji.

  

Pred slikom Gospe od Zdravlja obnovio bi svoj zavjet za jedinstvo Crkve Istoka i Zapada. Mariju je nazivao svojom Blaženom Gospodaricom. Prije preminuća, pruženih ruku prema nebu zadnje riječi sv. Leopolda su bile ‘O blaga, o mila, o slatka Djevice Marijo’. Leopold je pristupio Mletačkoj provinciji franjevaca kapucina jer su Zadar i Herceg Novi bili u sklopu mletačke provincije.

     

U 17,30 u crkvi Gospe od Zdravlja započinje molitva krunice koja će završiti litanijama u čast sv. Leopolda. U 18,30 sati započinje svečana procesija od crkve Gospe od Zdravlja do katedrale sv. Stošije, gdje će u 20,00 sati svečano misno slavlje predvoditi zadarski nadbiskup Želimir Puljić.

Ines Grbić

 

 

 

Comments are closed.