Dvodnevni četvrti nacionalni skup o beskućnicima završen je u utorak 26. listopada u sjemeništu ‘Zmajević’ u Zadru, a okupio je predstavnike državne vlasti, civilnih službi i crkvenih struktura iz Hrvatske koji skrbe o beskućnicima; procjenjuje se da ih je u Hrvatskoj 400, no prema Institutu ‘Ivo Pilar’ u Hrvatskoj je 4000 beskućnika. Iznesena je potresna činjenica – to su ljudi bez osobne iskaznice i još uvijek nema pravnog okvira za prevenciju njihovih problema. «Termin beskućnik ne pojavljuje se u nijednom državnom dokumentu a time ne postoje ni strategija i planovi rada s njima. Beskućnici nemaju adresu, ne mogu dobiti osobnu iskaznicu, a bez toga ne mogu ostvariti osnovna prava socijalnog i zdravstvenog sustava, da ne govorimo o zaposlenju. Bez dokumenata nemaju pravo glasa i niz drugih prava i potreba» upozorio je ravnatelj zadarskog caritasa don Ivica Jurišić. Jadranka Buljan iz Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi rekla je da se u nacrtu novog zakona o socijalnoj skrbi predviđa uvođenje pojma beskućnik zbog njihove sustavnije i sveobuhvatnije skrbi. U svijetu je preko milijardu beskućnika, 60 milijuna ljudi u EU živi ispod granice siromaštva živi. U svijetu 600 milijuna ljudi živi u u prihvatilištima, a svakodnevno umire 50 000 ljudi zbog siromašnih skloništa. Đordana Barbarić iz splitske udruge ‘Most’ poručila je: «Beskućništvo nije nerješiv problem. Poteškoće mogu biti riješene s malo volje i puno sluha». Jednakost, dostupnost, učinkovitost zdravstvenih usluga i oslobađanje od plaćanja administrativnih pristojbi kod beskućnika se ne primijenjuje. Problem je plaćanje njihovog bolničkog liječenja. «Za dvoje preminulih korisnika koji su tjedan dana bili hospitalizirani u KBC u Splitu bolnica je udruzi ‘Most’ ispostavila račun od 70 000 kn» rekla je Đordana Barbarić. Zbog nedostatka dnevnog boravka u prihvatilištima osuđeni su svaki dan na cjelodnevno lutanje ulicama.
Beskućnici nisu samo ugrožena kategorija nego od svih socijalnih skupina najviše isključena. Problem nije samo ostvarivnaje, nego uopće zagovaranje njihovih prava, rekao je Luka Mađerić iz Vladinog ureda za ljudska prava koji financira nevladine organizacije koje se bave tim područjem. Upozorio je na predrasude da su beskućnici ljudi u problemima s alkoholom, mentalnim zdravljem, niskim stupnjem obrazovanja. Mnogi od njih rade u sivoj ekonomiji, na crno. Veliki je problem njihova ekonomska i socijalna integracija. Njihov egzistencijalni minimum u temeljnom pravu za krov nad glavom u Hrvatskoj je u raznim nadležnostima. U Zadru i Osijeku prenoćišta i rad s beskućnicima su pri biskupijskom caritasu; no budući da nisu registirirani kao udruga ne mogu se prijaviti za programe Vlade i dobiti sredstva. U Splitu dva prenoćišta, posebno za muškarce i žene, vodi civilna udruga ‘Most’. U najmlađem hrvatskom prenoćištu u Karlovcu to je program HVIDRE, branitelja koji volontiraju u centru za beskućnike kojeg su utemeljili. U Rijeci je Prenoćište u domeni Franjevačkog svjetovnog reda, osigurali su i cjelodnevan boravak u prenoćištu. U Varaždinu je briga za beskućnike sasvim u nadležnosti Grada i Centra za socijalnu skrb. Odgovorni su pozvali da se sljedeće godine ovaj nacionalni susret održi u Varaždinu kad je i deseta godišnjica varaždinskog prenoćišta za beskućnike. «Svijet je dovoljno bogat da u njemu nema beskućnika, no nismo tako vrijednosno orijentirani» upozorio je zadarski župan Stipe Zrilić, dodavši da se i u sadašnjem govoru o krizi ne čuju žalbe o problemu beskućnika nego onih najbogatijih. Prenoćište sv. Vinko Paulski u Zadru utemeljeno je 1. listopada 2007. g. Osiguran im je topli smještaj i dnevno tri topla obroka; među 75 osoba devet je žena i 66 muškaraca, a osam korisnika su stalni stanari zadarskog prenoćišta. Beskućnici nisu pesimistični; nisu se odrekli vjere i Boga, poručuje o. Jozo Čirko u prikazanom filmu ‘Nemati a biti’. Veličina tih ljudi je da su prihvatili križ beskućništva; za to treba biti snažna osoba. Skloni su i šaliti se u toj novonastaloj situaciji, poput bračnog para koji kaže: «Drugi bi se zbog toga rastavili, a beskućništvo je naš brak još više očvrsnulo, i nas kao osobe; rekla sam mužu: mi kao da opet hodamo, poput mladića i djevojke, opet se jedno u drugo zaljubljujemo». U svakoj situaciji treba se snaći, ali pošteno, poručuju. Govoreći o resocijalizaciji beskućnika, pozitivan primjer naveo je Drago Lelas iz udruge ‘Most’, tragom svjetskog nogometnog prvenstva beskućnika. Nekadašnji najbolji igrač Svjetskog prvenstva beskućnika, portugalac Bebe, s Manchester Unitedom je potpisao višemilijunski ugovor. To je rijedak slučaj, ali pokazuje da je integracija moguća.
U nastojanju da vrate te ljude u normalniji život, sudionici skupa su zaključili: ‘Neformalna mreža’ koja okuplja civilne službe i crkvene strukture a skrbe o beskućnicima u Hrvatskoj nastojat će i pravno normirati svoj stauts kako bi kao udruga jedinstveno nastupali. Tako će se moći prijavljivati za europske fondove i vladine programe i za svoje projekte dobiti novčana sredstva, te neće biti izvan pravnog sustava i uskraćeni u ostvarivanju prava. U pripremi sljedećeg svjetskog nogometnog prvenstva beskućnika u Parizu, u hrvatskim gradovima će se nastojati organizirati pripremne i selektivne turnire do održavanja zaključne utakmice kad će se odabrati igrači za reprezentaciju na sljedećem prvenstvu beskućnika. Sudionici će prema nadležnim ministarstvima uputiti i Zahtjev za ostvarenje prava beskućnika temeljem Zakona o prebivalištu jer im sad onemogućava prijavu prebivališta. Zbog pravnih odredbi u prijavi prebivališta beskućnici ne mogu imati osobnu iskaznicu i posljedično ne mogu ostvariti socijalna i zdravstvena prava. Hrvatski Caritas predstavljao je Nedjeljko Marković iz Zagreba, a podršku uime zadarskog nadbiskupa Želimira Puljića uputio je don Dario Tičić, ohrabrivši sudionike u življenju djelotvorne kršćanske ljubavi. Domaćin skupa u velikodušnom smještaju sudionika u sjemeništu, ravnatelj don Čedomil Šupraha, rekao je da su sudionici skupa u radu s beskućnicima ljudi koji čine nešto više, ne vrše samo svoje dužnosti. «Čovjek se divi da imamo tako evanđeoski usmjerene ljude za one koji su sasvim na rubu društva, a netko ih prihvaća kao svoju brigu. Ohrabrujuće je da postoje osobe koje tako zauzeto podržavaju dostojanstvo čovjeka u potrebi» rekao je don Čedomil.
Ines Grbić