1. Preuzvišena gospodo nadbiskupi i biskupi, braćo svećenici, redovnice i redovnici, đakoni i pastoralni suradnici hrvatskih katoličkih misija u Europi i diljem svijeta. – Kao višegodišnji Predsjednik vijeća HBK za inozemnu pastvu drago mi je što u ovoj prigodi mogu izraziti čestitku i dobrodošlicu na obilježavanje srebrne obljetnice početka rada Ravnateljstva dušobrižništva za Hrvate u inozemstvu. Iz programa kojega smo primili zapažamo kako će ono biti obilježeno na tri razine: Pod povijesnim, teološko-pastoralnim i liturgijskim vidom. Nakana je, čini mi se, očima kroničara opisati što se to zbivalo u zadnjih pedeset godina na području dušobrižništva za Hrvate u inozemstvu.
Jer, „historia (est) testis temporum i nuntia vetustatis“ zapisao je davno državnik i filozof Ciceron (106-43). Povijest je svjedok vremena i glasnica starine. Zato će u prvom dijelu biti govora o „glasnicima i svjedocima toga vremena“ kao i o kontekstu organiziranja pastoralne skrbi među iseljenicima, prema mjestima njihovoga useljavanja i boravka. No, uz ove dvije oznake povijesti Ciceron je dodao još dvije pa napisao kako „historia est lux veritatis et magistra vitae“. Povijest je svjetlo istine i učiteljica života. Stoga će u drugom, završnom dijelu ovoga skupa biti govora o opravdanosti i smislu hrvatske inozemne pastve, o identitetu u kontekstu iseljeništva, kao i o vječnoj temi povratka u Domovinu. Treći dio druženja završit će sutra euharistijskim slavljem u katedrali gdje ćemo reći Bogu hvala za pola stoljeća pastoralnoga rada među Hrvatima u inozemstvu.
2. Pedeset godina institucionalno organiziranoga pastoralnoga rada dobra je prigoda reći Bogu iskreni hvala. Najprije za dar vjere kojim je pratio hod naših ljudi u tuđini, kao i za dar njihove ljubavi prema Crkvi koju su očitovali okupljajući se u misijama i pastoralnim centrima diljem svijeta. Ovo je prigoda reći veliki hvala Bogu za svećenike, redovnice i redovnike i zauzete vjernike laike koji su dekretom naših biskupa pošli djelovati među iseljenicima. Svojim radom i brigom za njih oni su ispisali svijetle stranice hrvatske povijesnice i povijesnice Katoličke Crkve. U našu zahvalu želimo uključiti i biskupije (domaćine) koje su nas u tim teškim vremenima razumjele pokazale veliko srce prema vjerskim potrebama naših iseljenika. Bavarci bi rekli, „Vergelt’s Gott“ (neka im Bog plati).
Na koncu bih u ime hrvatskih biskupa htio zahvaliti posebice vama, dragi svećenici, redovnice i redovnici za sve dobro koje ste učinili i činite među Hrvatima u inozemstvu. Vaša je uloga nezamjenjiva i velika pomoć i utjeha našim zemljacima u danima tjeskobe i nostalgije. Ali, i u neminovnom procesu inkulturacije kada se naši ljudi trude održavati škole i kulturne manifestacije te okupljati se i slaviti misu na hrvatskom jeziku. A to im pruža mogućnost osjetiti u tuđini miris vrijeska i kadulje, te ljepotu ravnice, planina, gora i našega mora. Uz zahvalu Predsjedniku Vijeća HBK i BK BiH za inozemnu pastvu, mons. Peri Sudaru, te ravnatelju dr. Tomislavu Markiću, drago mi je na koncu uputiti riječ zahvale, pohvale i poticaja vama koji diljem svijeta obnašaju pastoralnu službu za naše iseljenike. Dolaskom među vas i sudjelovanjem na različitim susretima vidio sam puno dobrih stvari koje organizirano provodite. Istaknut ću samo tri koje daju smisao vašem radu i boravku među našim iseljenicima: To su najprije vaši susreti permanentnog obrazovanje, posebice u Europi, Kanadi i Americi. U tim prigodama nazočni iznose svoje poteškoće i pastoralne planove, zajednički se mole i diskutiraju. I vraćaju se doma obogaćeni susretom i sa sviješću „nismo sami“. Skupa smo na istom brodu, s istim zadatkom i misionarskim poslanjem.
3. Drago mi je uz to reći da sam primijetio kako se vodi i dostatna briga oko kateheze i odgoja mladih naraštaja, kao i nastojanje da liturgija bude obogaćena svetom glazbom. Za to su posebice zaslužne časne katehistice i voditeljice zborova. Na taj način ostvaruje se duh odgoja u vjeri i briga za dostojno slavljenje svetih čina gdje „glazbena baština i sveto pjevanje tvori sastavni dio svečane liturgije“ (SC 112), pa je izvrstan način sudjelovanja naroda u tim slavljima. Još bih kao treće pohvalio iskustvo godišnjih pastoralnih skupova svećenika, đakona, pastoralnih suradnica i suradnika iz Zapadne Europe, pod nazivom „Aktualni trenutak Crkve i Domovine“. Ti su se skupovi održavali u različitim mjestima i rado se prisjećam rasprava, diskusija i misnih slavlja koje smo na tim skupovima imali. Ovo nabrojano nikako ne iscrpljuje aktivnosti koje se provode u hrvatskim katoličkim centrima. Ono je, međutim, dostatno da opravda i osmisli rad naše inozemne pastve.
Na koncu još jednom izričem srdačnu dobrodošlicu na obilježavanju srebrne obljetnice početka rada Ravnateljstva dušobrižništva za Hrvate u inozemstvu. Zahvaljujem u svoje ime, kao i u ime kolega biskupâ, na svemu što dobro činite diljem svijeta, na mjestima i službama koje vršite. Želim plodno, uspješno i blagoslovljeno zborovanje.
† Želimir Puljić, nadbiskup zadarski
Predsjednik Hrvatske biskupske konferencije
Zagreb, 25. travnja 2017.