‘Svećenik trajno uči i poučava’ tema je obraćanja zadarskog nadbiskupa Želimira Puljića svećenicima zadarske nadbiskupije okupljenima u srijedu 13. listopada u dvorani sjemeništa ‘Zmajević’ u Zadru na redovnoj mjesečnoj svećeničkoj rekolekciji. Mons. Puljić je svećenike potaknuo na življenje dvostrukog tropleta: svećenik čovjek – učenik – misnik, te svećenikova trostruka ljubav: euharistija, Marija i papa. Slika identiteta svećenika je tijekom stoljeća, od Tridenta na ovamo, bio prilično ujednačena i prepoznatljiva po svim dijelovima svijeta. Te je ‘misničke ujednačenosti’ nakon Drugog Vatikanskog sabora nestalo, smatra nadbiskup, te je upitao što danas svećenike povezuje da se osjećaju kao dio cjeline. U tom je vidu prvi umreženi troplet svećenik čovjek – učenik – misnik. Nadbiskup je istaknuo da je osobina pozitivne ljudskosti, biti čovjek, izraz koji u narodu podrazumijeva krepostan karakter, najveći kompliment kojeg svaka osoba, dakle i svećenik, može dobiti. «Ima li što ljepše nego kad se za nekog kaže ‘On je čovjek’» upitao je nadbiskup. Tumačeći svećenikov stav prema Isusu i povjerenoj službi, istaknuo je još jednu važnu osobinu potrebnu u razvoju svećeništva: biti poučljiv, neprestano učiti. «Svećenik je pozvan trajno biti učenikom u Isusovoj školi kako bi mogao djelovati u njegovo ime. Svećenik nikad ne zaboravlja da je kao čovjek pozvan na veće stvari, da djeluje u osobi Isusa Krista. On nije predstavnik nekoga tko je odsutan, već u samoj osobi uprisutnjuje Uskrsnuloga. Prezbiter nije gospodar nego sluga i glas Riječi. Svećenik je trajni Kristov učenik koji je Isusa sreo, upoznao i zavolio. I nastoji ga nasljedovati. On do Isusovih nogu trajno sluša i upija što Gospodin govori kako bi mogao raditi što je on radio» rekao je mons. Puljić istaknuvši da je svećeničko zvanje euharistijsko. «Specifičnost njegova poziva nije samo nasljedovanje Krista nego i njegovo otajstveno uprisutnjenje u svijetu. Pozvan je biti drugi Krist kojeg uprisutnjuje u slavlju sakramenata, osobito u misnoj žrtvi kad je na oltaru prisutan Krist kao svećenik i žrtva» rekao je mons. Puljić podsjetivši da i riječi pretvorbe ne glase ‘Ovo je tijelo Kristovo’ nego ‘Ovo je tijelo moje’. «Na oltaru vidimo svećenika, ali djeluje Krist. Svećenik ustupa mjesto velikom svećeniku» rekao je nadbiskup poručivši da svećenik mora biti čovjek duboke euharistijske duhovnosti i pobožnosti. Euharistija mora biti njegova prva ljubav, središte, izvor snage i pokretač djelovanja, utjeha u nevolji i nagrada u vjernosti. «Misa za njega nije samo obveza ili posao, nego razlog i opravdanje njegova poslanja. Njegov život mjeri se ljubavlju prema misi» rekao je mons. Puljić. Podsjetio je na riječi Benedikta XVI. da valjanost sakramenta ne ovisi o svetosti slavitelja, ali njegova će djelotvornost za njega samog i druge biti to veća što ga on više doživljava dubokom vjerom i žarkom ljubavlju. Govoreći o Mariji, nadbiskup je rekao da apostol Ivan pod križem nije stajao samo kao predstavnik čovječanstva, nego i svećenika. «Stoga je Marija postala i majka svećenika. Ako je svećenik pozvan Kristu se potpuno suobličiti, tko mu više od Marije može u tome pomoći? Marijanska dimenzija svećeničke duhovnosti formira zrelo, sretno i plodonosno svećeničko življenje» rekao je mons. Puljić. Marija predstavlja idealan životni plan i program za Kristovog svećenika. Gdje vlada njen duh ljubavi, poslušnosti i poniznosti, tu je prisutan i njen sin Isus. Svećenik je pozvan pratiti sve što papa upućuje Crkvi, navoditi papine misli i poticati vjernike na ljubav i odanost prema Petrovoj Stolici, rekao je nadbiskup, navodeći konkretne primjere kako su sveci izražavali posluh i ljubav Svetom Ocu. «Sve tri ljubavi zajedno umrežene pomažu rasti u kreposti i milosti pred Bogom i ljudima» zaključio je mons. Puljić.
Ines Grbić