SUSRET ZADARSKOG NADBISKUPA I IZASLANSTVA PATRIJARHA TEOFILA III.

posted in: Novosti | 0

«Važno je da braća kršćani budu zajedno u ovom vremenu. Jeruzelemska Crkva, kao izvor i majka svih Crkava, ne treba biti na marginama i negdje u uglu, nego u središtu ekumenskog dijaloga i suradnje. Ako ostane po strani doći će drugi nekompetentni ljudi i govoriti u ime Patrijarhata» rekao je arhiepiskop Teofilakt, izaslanik grčko pravoslavnog patrijarha Teofila III. u Jeruzalemu, na susretu sa zadarskim nadbiskupom Želimirom Puljićem u četvrtak 7. listopada u Nadbiskupskom domu u Zadru. Arhiepiskop Teofilakt je podsjetio da u godinama prije nego je vodstvo Patrijarhata preuzeo Teofil III., Jeruzalemska Crkva nije tako angažirano sudjelovala u ekumenskom pokretu. «To je bila posljedica unutrašnjih problema i tadašnjeg patrijarha. No Teofil III. je otvorio put k dijalogu. Postoje i oni koji nisu suglasni za razvoj tog dijaloga. Ali to su vrlo slabi pojedinci i njihov glas se ne čuje» rekao je arhiepiskop Teofilakt, istaknuvši: «Suglasni smo s putem kojim ide naš patrijarh Teofil III. To je potreba Crkve i za to se molimo. Susret u Zadru je znak da će se taj put proširiti i nastaviti». Teofilakt je istaknuo da je događaj primopredaje Šimunovih moći izuzetno važan za sve pravoslavne Crkve, a osobito za Jeruzalemsku koja stoljećima nije imala moći sv. Šimuna. «Sveci nas povezuju. To je najbolji put za još bolje zbližavanje, pogotovo s pravoslavnom braćom jer nas povezuje puno toga izvornoga, ista počela» rekao je mons. Puljić. Na susretu s nadbiskupom prenio je još jednu vijest: «Patrijarh Teofil III. me ovlastio da Vas obavijestim o sljedećem: Sveti Sabor Jeruzalemskog Patrijarhata odlučio je dodijeliti Vam Orden Svetog Groba za Vašu gestu i što ste izašli ususret priomopredaji moći sv. Šimuna. Po protokolu našeg Patrijarhata to se priznanje ne može poslati nego se dodjeljuje samo u gradu Jeruzalemu, i to čini osobno patrijarh. Obavještavam Vas da će Vam to biti uručeno kad dođete u Svetu Zemlju. Neka to bude što prije» rekao je Teofilakt zadarskom nadbiskupu koji je zahvalio na tom priznanju i časti. Rekao je da će kao pastir mjesne Crkve biti na čelu Nadbiskupijskog hodočašća u Svetu Zemlju koje se planira organizirati tragom prethodna četiri nadbiskupijska hodočašća koja je predvodio blagopokojni nadbiskup Ivan Prenđa; uz svećenstvo i redovništvo, naišla su na velik interes i želju vjernika laika za sudjelovanjem u njemu. Za vrijeme jednog takvog hodočašća 2007. g. se i dogodio susret mons. Prenđe i Teofila III. kad je počela realizacija ovog izuzetnog čina. «Kad moći sv. Šimuna stignu u Jeruzalem, svi hodočasnici koji će posjetiti manastir sv. Simeona poklonit će se pred njegovim moćima, a igumanu Teodoritu svečano ćemo reći: «Manastir sv. Simeona ima moći svečevog tijela» rekao je arhiepiskop Teofilakt.

Na susretu su izmijenjeni vrijedni darovi, bogate crkvene foto monografije, a izaslanstvo je darovalo i dvije slike igumana Teodorita pokraj groba sv. Šimuna u manastiru sv. Simeona u Jeruzalemu. Manastir je zadarskom svetištu sv. Šimuna darovao Zlatovez ikonu sv. Šimuna Bogoprimaoca s Isusom na rukama. I dar je posvjedočio povezanost dviju Crkava po radu istočnomediteranskog zlatarstva prisutnog u Zadru. Naime, mons. Puljić je patrijarhu Teofilu III. i arhiepiskopu Teofilaktu darovao Čikin križ. Taj pozlaćeni pektoral iz zadarske crkve benediktinki sv. Marije potječe iz 7./8. st.; porijeklom je egipatski ili sirijsko-palestinski rad. U samostanu ga je ostavila opatica Čika koja je osnovala samostan 1066. g. Na aversu je Raspelo s četiri poprsja na krakovima, a na reversu Marija moliteljica. Takvi su križići izrađivani na istoku, u Egiptu, Siriji i Palestini odakle su u Europu stizali zajedno s hodočasnicima. Mons. Puljić je darovao Izaslanstvu i bogatu monografiju sa slikama svih svetišta i Stošiji posvećenih crkava u svijetu, ikona i slika o zadarskoj nadbiskupijskoj zaštitnici koja mučeništvom i štovanjem također povezuje Istok i Zapad. Arhiepiskop Teofilakt je bio zadivljen činjenicom da je zaštitnica zadarske nadbiskupije sv. Stošija s kojom je on osobito osobno povezan i Patrijarhat je štuje te je i počastio njene moći u sarkofagu u Stošijinoj kapeli u zadarskoj katedrali. Naime, Teofilakt je pohađao sjemenište u manastiru sv. Anastazije pokraj Soluna. U tom su manastiru također moći sv. Stošije, svetičina glava, te je arhiepiskop osjetio darom da pohodi nadbiskupiju čija je zaštitinica Stošija u godini 1200 obljetnice prijenosa njenih moći iz Carigrada u Zadar. U pratnji arhiepiskopa Teofilakta bio je arhimandrit Makarije. On je bio kontakt osoba i stalno je dogovarao s nadbiskupom Prenđom pripremu cijelog događaja koja je bila planirana biti na blagdan Prikazanja Gospodinova 2. veljače ove godine. O. Makarije se čuo s mons. Prenđom dan prije njegove smrti i već je bio rezervirao kartu da krene iz Katra za Hrvatsku. «Sutradan su me nazvali, da su zvali iz Zadra, da se upokojio nadbiskup Prenđa. Rekao sam ‘Nemoguće! Pa jučer sam se s njim čuo telefonom. Bio je zdrav, radostan i jako sretan zbog ovog događaja’. Ali mi smo u Božjim rukama, smrtni smo ljudi i prolazni u ovom svijetu. Naš stalni boravak je gornji Jeruzalem, carstvo Božje. Ali ljudski, bio sam tužan zbog čovjeka s kojim sam toliko surađivao, koji je cijeli događaj pripremio i prije nepuna 24 sata sam razgovarao s njim telefonom, a on je otišao s ovog svijeta» rekao je o. Makarije koji je s arhiepiskopom posjetio nadbiskupov grob u katedrali. Rekao je da je ganut dobrotom otvorenog srca mons. Prenđe koji je neumorno živio poslanje povezivanja ljudi, u ovom slučaju i Crkava Istoka i Zapada te je pokretao jedinstvene inicijative koje je svojoj nadbiskupiji, Crkvi i narodu želio darovati svečanim proslavama na visokom nivou koje povezuju puk mjesne Crkve s biskupima i svećenicima. Jedan od posljednjih dokumenata koje je potpisao prije odlaska u Zagreb gdje je umro odnosio se na primopredaju moći sv. Šimuna Jeruzalemu, uz poruku: «To je rijedak i izuzetan događaj koji treba svečano proslaviti, jer je dar i čast cijelom hrvatskom narodu i bogatstvo za cijelu našu, domovinsku Crkvu».

Ines Grbić

Comments are closed.