Misu Večere Gospodnje na Veliki četvrtak 13. travnja u katedrali sv. Stošije u Zadru predvodio je zadarski nadbiskup Želimir Puljić. U svjetlu liturgijskog čitanja koje opisuje kako su Židovi slavili Pashu, u propovijedi je mons. Puljić tumačio značenje obreda Pashe koju je Isus, kako je sam rekao svojim učenicima, „žarko želio“ blagovati s apostolima koje je tri godine pripremao da nastave to otajstvo.
„Pasha je za Židove imala višedimenzionalno značenje. Bila je spomen čin, sjećanje na veliki spasenjski događaj i oslobađanje njihovih otaca iz egipatskog ropstva. Slavljenjem Pashe i oni su se osjećali dionicima tog milosnog događaja. Kao što se i mi, sudjelujući u tom svetom otajstvu, osjećamo dionicima onoga što je Isus te večeri slavio“ rekao je mons. Puljić, istaknuvši: „Kako je lijepo biti kraj Isusa i kako je lijepo osjetiti da je on kraj nas. Trajno nazočan: ‘S vama sam do konca svijeta’“.
Po opisu u evanđelju, Isus se ponaša kao kućedomaćin. On predvodi ceremonijal pashalne večeri. Ipak je bilo nešto neuobičajeno u toj večeri Pashe. Nije bila onakva kako je Mojsije propisao. Nakon blagoslova, Isus daje učenicima kruh uz riječi ‘Uzmite i jedite, ovo je tijelo moje’. Daje im i čašu uz riječi ‘Uzmite i pijte, ovo je krv moja, novoga i vječnoga saveza koja se prolijeva za vas i za mnoge na oproštenje grijeha’.
Nakon toga izriče svoju oporučnu želju, ‘Ovo činite meni na spomen’. Toj želji udovoljavamo svaki put kad se nađemo oko Stola Gospodnjeg. Ispunjavamo tu Isusovu želju, a našu potrebu“ istaknuo je mons. Puljić, dodavši da na Veliki četvrtak osobito razmišljamo o presvetoj euharistiji koju Crkva sa zahvalnošću slavi još od apostolskih vremena.
„Evanđelisti izvješćuju kako su apostoli svaki dan jednodušno i postojano hrlili u hram gdje su lomili kruh, u radosti i prostodušnosti srca zajednički uzimali hranu, hvaleći Boga i uživajući naklonost svega naroda. I mi idemo duhom u taj dan, u dvoranu Posljednje večere, zahvaliti Kristu za dar euharistije, svetog svećeničkog reda i za zapovijed stvaranja civilizacije ljubavi koju je pokazao upravo tom gestom, kad je apostolima oprao noge.
Osobito zahvaljujemo Isusu što je pod znakovima kruha i vina ostavio samog sebe nama kao hranu i popudbinu“ rekao je nadbiskup, naglasivši kako nam „neposredno pred dramu suočenja sa snagama zla i smrti, u trenutku odlučnog prelaska iz smrti i ropstva u slobodu i život, Isus ostavlja simbole vjernosti i ljubavi. Taj spomen čin je i najdragocjenija uspomena koju Crkva čuva i od nje živi. To je spomen čin koji najavljuje novo nebo, novo vrijeme i novu zemlju. To zahvalno slavimo i s radošću spominjemo“.
Nadbiskup je rekao da nas otajstvena večer Velikog četvrtka uvodi u ono što se davno zbilo. „Čuli smo Gospodnju odredbu Izabranom narodu, ‘Ovo neka vam bude najvažniji dan u godini’. To neka vam bude početak godine, mjesec u kome se zbilo ono što večeras slavimo. I kad te dijete zapita što je to, znaj to protumačiti. Došao je taj dan kad je Isus sa svojim učenicima proslavio Pashu. Ona je bila sjećanje na događaj spasenja, ali je bila sasvim nova.
Nije bilo janjeta koje je trebalo zaklati, nego sama Isusova žrtva. Isus sebe daruje kao žrtvu za spasenje. Nakon što je ustanovio euharistiju i njih ovlastio da to čine u njegovo ime, pere apostolima noge. Od tog otajstva Crkva i mi živimo, to je temelj naše vjere. Isus postavlja pitanje, ‘Razumijete li ovo’? Neka nam ta rečenica bude poticaj da pokušamo razumjeti što je te večeri Gospodin učinio i zašto. Intuicijom srca i snagom naše vjere možemo prodrijeti što se to dogodilo i što to nama znači“ potaknuo je mons. Puljić, istaknuvši da je Isus svojim životom osnovao i započeo civilizaciju ljubavi: ‘Ljubite jedni druge’.
Pashu, spomendan i blagdan slavljen u čast Jahve, Židovi su svetkovali po trajnoj uredbi od koljena do koljena. „Toga se dana dogodilo čudo kad je Jahve izveo čete Izabranog naroda iz ropstva egipatske zemlje. Kad djeca pitaju što taj obred znači, odgovorite im: Ovo je Pasha, žrtva u čast Jahve koji je prolazio mimo kuća Izraelaca kad je usmrćivao Egipćane, a njihove kuće pošteđivao.
To je prigoda otkriti značenje u povijesti. Otkriti smisao i protumačiti čudesno djelovanje Jahvine ruke koja je sve to vodila. Kako je lijepo kad čovjek u životu otkrije neki smisao. Otkrije smisao zašto živi. Zašto pati. Otkrije i onda mu ništa nije teško u životu. Viktor Frankl, istaknuti bečki psihijatar, napisao je knjigu u kojoj je istaknuo upravo tu ideju: ‘Onome tko ima jedan zašto, nema problema kako’. Euharistija i obred Velikog četvrtka vode nas u središte osmišljenja vlastitog života, ali i povijesti. Povijesti naroda, čovječanstva, Crkve. Kroz prizmu Svetog trodnevlja možemo otkriti to značenje. Jer Krist je došao zato da nam ga ponudi. Da nam dadne jedan ‘zato’“ poručio je mons. Puljić.
Nadbiskup je opisao kako je Pasha izgledala. Pasha se slavila na prijelazu iz zime pa je ujedno bila svečanost proljeća. Slavlje je trajalo sedam dana a obred je započinjao 14. u mjesecu nisanu. Obred je imao dva dijela. Žrtvovanje jaganjca što predstavlja pastirski vid života i blagovanje beskvasnog kruha i gorskih trava što predstavlja poljodjelski vid.
Pasha se slavila u zajedništvu obitelji. Započinjala je čašom blagoslova i zahvaljivalo se Jahvi za čudesna djela koja je učinio u povijesti Izabranog naroda. Tada bi član obitelji, obično netko od najmanjih, pitao što to sve znači. Slijedilo je čitanje biblijskih tekstova i tumačenje izlaska iz Egipta.
U drugom misnom čitanju Pavao Korinćanima tumači što se zbilo te svete večere kad je Bog ponovno sklopio savez, novi savez u krvi svoga Sina. U evanđelju je dirljivi opis ustanove euharistije i svetog reda i Isusova zapovijed ‘Ljubite jedni druge, kao što sam i ja vas ljubio’.
Nadbiskup je za vrijeme mise dvanaestorici muškaraca iz gradskih župa oprao noge. Na kraju mise u pratnji svećenika i muškaraca kojima je oprao noge, sa svijećama u rukama, odnio je Sveto otajstvo u Božji grob u pokrajnju lađu katedrale gdje su se pomolili.
Puk je ostao u molitvi pjevajući Gospin plač koji su predvodili pjevači Katedralnog zbora sv. Stošije s voditeljem Žanom Morovićem.
Ines Grbić
