Liturgijski obred i podaci o relikviji zadarskog zaštitnika sv. Šimuna koja će se na uočnicu sv. Šimuna na Svečanoj Večernjoj u četvrtak 7. listopada predati izaslanstvu grčko prvoslavnog patrijarha Teofila III. predstavljeni su na Konferenciji za medije u utorak 5. listopada u Ordinarijatu u Zadru. O tome su govorili don Josip Lenkić, upravitelj zadarskog svetišta sv. Šimuna i kancelar zadarske nadbiskupije te liturgičar i ceremonijar slavlja don Dario Tičić. Pregled svečeva tijela i otvaranje škrinje zadnji put je bilo 1975. g. O tome postoji Zapisnik koji se, kao i za prethodnih otvaranja škrinje, čuvaju pod jastukom na kojem počiva glava jeruzalemskog proroka koji je Isusa 40. dan po njegovom rođenju u hramu držao na rukama. Povodom otvaranja škrinje sv. Šimuna i rekognicije svečevih relikvija, što se čini vrlo rijetko, blagopokojni zadarski nadbiskup Ivan Prenđa 2008. g. utemeljio je Komisiju od 18 članova. Škrinja je otvorena 31. svibnja 2008. g. u crkvi sv. Šimuna u prisutnosti mons. Prenđe, upravitelja svetišta don Josipa Lenkića, a među forenzičarima i patolozima koje je predvodio dr. Dragan Primorac bili su stručnjaci iz Kliničkog bolničkog centra Split i Kliničkog zavoda za patologiju, sudsku medicinu i citologiju: dr. Šimun Anđelinović, dr. Davorka Sutlović, dr. Snježana Štambuk, Boja Režić. Otvaranju škrinje nazočili su i zadarski muzejski djelatnici i konzervatori dr. Zdenko Brusić i Josip Kršulović te splitski Tonči Burić. Te je podatke na Konferenciji iznio don Josip Lenkić, rekavši da je dvosatni proces počeo molitvom. Izvađeno je svečevo tijelo, položeno na oltar te se pristupilo prepoznavanju svečevih moći i utvrđivanju u kakvom je stanju tijelo u usporedbi s prijašnjim zapisnicima. Nakon 1975. g. škrinja je bila otvarana još nekoliko puta, no tijelo nije bilo u cijelosti i detaljno pregledano kao 1975. g. U svibnju 2008. g. uzeo se dio Šimunovog tkiva s njegove desne potkoljenice. Uzorak je veličine 5 cm x 2,50 cm, na mjestu 12 cm ispod koljenog zgloba. Dubina uzorka je oko 4 mm, pravilnih je rubova, stavljen je u posude i dan nadbiskupu Prenđi na čuvanje. Potom je tijelo vraćeno u prvobitni položaj a cijeli očevid je popraćen fotoelaboratom. Stručnjaci su utvrdili da je tijelo u dobrom stanju bez znakova užurbanog raspadanja.
Tradicija je da se u latinskoj Crkvi relikvije predaju u sklopu Službe riječi, a Zadrani će ih predati u sklopu Večernje koja se svečano pjeva uoči blagdana sv. Šimuna. Nakon Psalmodije i kratkog čitanja na grčkom i hrvatskom jeziku, predaju moći sv. Šimuna čine tri momenta: predstavljanje moći, kako je došlo do ideje da se predaju u Jeruzalem, pročitat će se Autentica, isprava koja govori o vjerodostojnosti moći, te će ih nadbiskup Želimir Puljić predati izaslanstvu. Nakon toga će metropolit Teofilakt i arhimandrit Makarije ispjevati i izmoliti iz svoje tradicije istočnih Crkava tropar, pjesmu u čast sv. Šimuna. Bratska ljubav u ispovijedanju iste vjere u različitosti dviju Crkava, istočne i zapadne, iskazat će se i zagrljajem mira nadbiskupa Puljića i metroplita Teofilakta. Moći su postavljene u srebrnu kutijicu koja je postavljena u još veću na čijem je poklopcu srebrni reljef grada Zadra. Relikvijar je djelo zadarske zlatarne ‘Donat’ čiji je vlasnik Mark Štjefni. Na relikvijaru je ukucan natpis: Ex corporis Sancti Simeoni Iusti Zadar, 7. octobris 2010. Croatia. Na istoku je običaj da se moći predaju zatvorene, rekao je don Dario. «Na zapadu su relikvijari ostakljeni, da se vide kosti ili ostaci tijela. Na istoku je običaj da se pohrane i ne vide. Nadbiskup Prenđa je bio nabavio relikvijar sa staklom u zapadnom stilu, no iz Kongregacije u Vatikanu su rekli da je bolje da se držimo tradicije kako je na istoku» rekao je don Dario. Moći će biti položene ispred škrinje sv. Šimuna, a kad ih upravitelj svetišta Lenkić donese ispred oltara započinje obred primopredaje. Za tu je prigodu zadarski Ordinarijat obrazac Večernje tiskao dvojezično, na engleskom i grčkom jeziku; Novi zavjet je napisan najprije na grčkom, to je prvi novozavjetni jezik. Upravitelj svetišta Lenkić će na latinskom i hrvatskom pročitati Autenticu koja je tiskana na pergameni u boji a na Večernjoj će se pokazati svećenstvu i puku.
Ines Grbić