Na Konferenciji za medije u Ordinarijatu u Zadru u utorak 5. listopada zadarski nadbiskup Želimir Puljić predaju moći zadarskog zaštitnika sv. Šimuna izaslanstvu Grčko prvoslavnog patrijarha Teofila III. ocijenio je prvorazrednim ekumenskim događajem. «Susret u Zadru nadilazi lokalne, nadbiskupijske dimenzije i prostorne granice. U Zadar stiže veliko izaslanstvo. Taj znakoviti liturgijski događaj pokazuje nastojanje katolika i pravoslavnih u jačanju suradnje. Jer povezuje nas isto počelo! Ovo nas vraća na korijene, u Jeruzalem, gdje je Crkva rođena. Vežu nas iste knjige, tradicija, kerigma, liturgija, kao i učiteljstvo zajedničkih prvih sedam Sabora koji su nam zajednički dok se nismo podijelili. Drago mi je da smo dionici tog velikog slavlja» rekao je mons. Puljić, poželjevši da događaj primopredaje relikvije doprinese poboljšanju odnosa i stvaranju zajedništva među kršćanima, ali i svjedočanstvo Zadrana u onome što je Šimun navijestio; navijestio je Spasitelja koji je svjetlost na prosvjetljenje naroda. «Ovaj će događaj biti u tom duhu intoniran – ne samo ekumenski, nego i vjernički. Budimo radosni što možemo biti u tom svjedočanstvu, da je Isus svjetlo naše i svjetlo naroda» poručio je mons. Puljić. Događaj u Zadru promatra i u duhu definiranog na Drugom vatikanskom saboru. «U duhu Koncila nam je ići braći ususret. To je i u duhu ekumenske povelje koju su 2001. g. u Strasbourgu potpisali visoki predstavnici svih kršćanskih Crkava u svijetu, te predstavnici europskih biskupskih konferencija. U njoj su istaknuta tri načela koja su srž ekumenskog pokreta i gibanja koje živi od tog zajedničkog, trostrukog hoda: ići jedni prema drugima, zajednički djelovati i zajednički moliti. U susretu u Zadru to se događa» istaknuo je mons. Puljić. Podsjetio je i na bolnu činjenicu da kao kršćani ne možemo zajedno slaviti euharistiju. «No možemo zajedno raditi, kršćanske Crkve to pokušavaju. U ostvarivanju ekumenske povelje dva su područja izazovna, važna i ostvaruju se u događaju primopredaje relikvija: područje Europe koja je doživjela strahote i na vjerničkom planu; vjerski, nacionalni ratovi i sve što je Europa stoljećima pretrpjela vapi za jednom takvom akcijom svih kršćana zajedno. Svi smo pozvani stvarati okruženje mira i djelovati. A drugo područje je Sveta Zemlja. To nekad sasvim kršćansko područje svedeno je na ostatke ostataka; tamo je malo kršćana, razne su Crkve. Tamo među velikim islamskim svijetom živi kršćanska manjina. To je bolna činjenica i zato je važno na tom području njegovati ekumenski duh i širiti ga» istaknuo je mons. Puljić.
Kršćana je danas u Svetoj Zemlji svega 2 % od ukupnog stanovništva a crkveni poglavari stalno upozoravaju svijet na njihov težak položaj u Izraelu, rekao je na Konferenciji za medije prof. Livio Marijan, djelatnik zadarskog Ordinarijata. Predstavio je podatke o Gračko pravoslavnom patrijarhatu koje preuzima moći sv. Šimuna. Taj je patrijarhat danas na teritoriju Izraela i Jordana i ima oko 150 000 vjernika. Vjernici su većinom Palestinci a biskupi i monasi po tradiciji su Grci. Sadašnji patrijarh Teofil III. izabran je 2005. g. Jeruzalemski patrijarhat čuva brojne autentične relikvije prvih kršćanskih svetaca i događaja iz Isusovog života i jedan je od pet drevnih kršćanskih patrijarhata tj. povijesnih sjedišta kršćanske Crkve koje su utemeljili apostoli ili njihovi nasljednici. Ostali patrijarhati su aleksandrijski (Egipat), antiohijski (Sirija-Libanon) te rimski i carigradski (Bizant). Patrijarhati su bili ‘majke Crkve’ drugih Crkava, osnivajući crkvene zajednice diljem Mediterana i Europe. Nakon crkvenog raskola 1054. g. četiri istočna patrijarhata (aleksandrijski, antiohijski, jeruzalemski i carigradski) postali su ono što danas nazivamo ‘pravoslavnom Crkvom’ a rimski patrijarhat ili patrijarhat Zapada ‘katolička Crkva’. Jeruzalemski patrijarhat je nasljednik prve Crkve u Jeruzalemu, s prvim biskupom Jakovom apostolom. Zauzima osobito mjesto u povijesti kršćanstva. U njemu traje neprekinuti kontinuitet kršćanske zajednice i nalaze se sveta mjesta, crkva sv. Groba u Jeruzalemu i bazilika Rođenja Kristova u Betlehemu. Na Kaledonskom koncilu 451. g. jeruzalemska Crkva uzdignuta je na razinu patrijarhata, a njen biskup je dobio naslov patrijarha. Prof. Marijan je istaknuo burnu i tešku povijest Jeruzalemskog patrijarhata. Osvajali su ga Arapi, Turci, Britanci. Za vrijeme križarskih ratova uspostavljen je paralelni latinski ili katolički patrijarhat Jeruzalema, a još ranije postoji i armenski kršćanski patrijarhat Jeruzalema, koji i danas postoje. Sve su Crkve u Jeruzalemu htjele imati svog biskupa. Patrijarhati i kršćanske Crkve u Svetoj Zemlji danas su ugroženi velikim iseljavanjem svojih vjernika zbog političkih i sigurnosnih prilika. Grčki pravoslavni pratrijarhat sve kršćanske Crkve poštuju kao najstarijeg i nasljednika prve kršćanske zajednice Jeruzalema. Stoga taj patrijarhat zauzima čelno mjesto u upravljanju bazilikama sv. Groba u Jeruzalemu i Rođenja u Betlehemu te drugim svetim mjestima. Grčki pravoslavni patrijarhat je jedan od devet pravoslavnih patrijarhata u svijetu. Ostali su: carigradski, antiohijski, aleksandrijski, ruski, rumunjski, srpski, bugarski i gruzijski.
Ines Grbić