‘Izazovi roditeljskog odgoja’ bila je tema stručnog skupa vjeroučitelja Zadarske nadbiskupije u subotu 11. ožujka u dvorani sjemeništa ‘Zmajević u Zadru. Izlaganje ‘Roditeljstvo u Božjem naumu’ održao je mr. don Roko Glasnović, magistar pastoralne teologije i tajnik Šibenske biskupije. „Roditeljstvo, obitelj i društvo su povezani i ako je jedno u transformaciji i drugo je u transformaciji. Živimo u doba sukoba interesa između obitelji, posla, ljubavi i slobode ostvarivanja individualnih ciljeva, pa brak i roditeljstvo zahtijevaju iznimno puno napora i truda“ rekao je mr. Glasnović, dodavši da je jedan od glavnih problema suvremenog roditeljstva usklađivanje roditeljstva i rada izvan kuće, kako odoljeti zahtjevima profesionalnog posla i osigurati skladan obiteljski život. Naveo je najznačajnije promjene koje su utjecale na suvremenu obitelj: povećani broj razvoda, pojava kontrole rađanja, pad obiteljskog autoriteta, povećanje pred- i izvanbračnih veza, povećani broj žena u profesionalnom radu, porast individualizma, premještanje težišta skrbi s obitelji na državu, promjena odgojne uloge, utjecaj rekreativnih aktivnosti i medija, liberalno-građansko zakonodavstvo, politički interesi, nezaposlenost, otpori institucionalnom poimanju obiteljske zajednice.
„Odgovor na pitanje tko je roditelj u današnjem društvu kompleksniji je nego ikada. U 20. st. roditelj je bila osoba koja je dijete začela, rodila ili usvojila. Napredak medicine je doveo do toga da dijete može imati pet roditelja: majku i oca koji su donirali spolne stanice, surogat majku koja je iznijela trudnoću te socijalne roditelje koji ga odgajaju“ rekao je mr. Glasnović i upozorio na semantički aspekt pojma roditelja i razgradnju govora: „Prešli smo od supružnika, muža i žene, na partnere, brojne i privremene; od materinstva, na pravo žene da slobodno raspolaže svojim tijelom; od braka između jednog muškarca i jedne žene kao postojane ustanove, na kulturološku proslavu slobodne ljubavi, obospolne, jednospolne, bez ikakve obveze; od jedne obitelji, na mnoštvo obitelji ili obitelji u svakakvim oblicima; od rađanja na oplodnju“. Negativne posljedice s gledišta društvene organizacije su demografska kriza, teškoće u odgoju i obrazovanju, napor u prihvaćanju novog života, starije osobe kao teret, napetosti u odnosima koje nekad vode i do nasilja. Na roditeljstvo utječu društveni kontekst, osobna, supružnička i obiteljska očekivanja i iskustva, iskustva iz vlastite obitelji, dob, stupanj obrazovanja, zaposlenički status i osjećaj sigurnosti, psihološki, socijalni i ekonomski uvjeti.
Mr. Glasnović je rekao da se u Bibliji riječ roditelj spominje 44 puta, a otac i majka do tisuću puta. „Jezik vjere crpi iz ljudskog roditeljskog iskustva jer su roditelji čovjeku prvi Božji predstavnici. No, ljudsko iskustvo pokazuje da su roditelji pogrešivi i mogu izobličiti očinski i majčinski lik. Bog nadilazi ljudsko očinstvo i majčinstvo. Nitko nije otac kao što je to Bog“ rekao je predavač. Prema pobudnici Familiaris Consortio naveo je četiri zadaće obitelji u odnosu na osobu, život, društvo i Crkvu: stvaranje zajednice osoba, služenje životu, tj. rađanje i odgajanje djece, razvoj i blagostanje društva. „To znači da društvo ne može biti iznad obitelji. Društvo je nezamislivo bez obitelji, koja participira u njegovim događanjima. Ljudska obitelj ima organske i životne veze s društvom, jer ona je njegov temelj i hrani ga svojom službom životu: u obitelji se rađaju građani i u obitelji uče prve društvene kreposti koje su duša života i razvoja društva. Stoga je opravdano da društvo pokazuje interes za obitelj i da se brine dobrobit obitelji“ istaknuo je mr. Glasnović. Naglasio je da je ljudska ljubav po naravi usmjerena očinstvu i majčinstvu. Darujući život, roditelji sudjeluju u stvaralačkoj Božjoj moći. U rađanju prenose Božju sliku od čovjeka na čovjeka. „Rađanje je nastavak stvaranja. Rađanje novog života ne odgovara samo biološkim zakonima nego stvoriteljskoj volji Božjoj. Iako su razumljive želje roditelja da u rađanju djece prepoznaju krunu uzajamne ljubavi i djecu žele za sebe, moraju imati na umu da su djeca prije svega Božji dar njima, te da svako dijete prihvaćaju i rađaju kao suradnici Božji u djelu stvaranja. Očinstvo i majčinstvo nisu samo tjelesni, nego prije svega duhovni zadatak“ poručio je mr. Glasnović.
Predavač je podsjetio na misao sv. Ivana Pavla II. da je bračni par koji voli i rađa život pravi ‘živi kip’ kadar očitovati Boga Stvoritelja i Spasitelja. Sv. Ivan Pavao II. ističe da kroz odgoj djece obitelj najviše izvršava svoje poslanje navještanja Evanđelja života. Rječju i primjerom u svakodnevici odnosa i odluka, djelima i konkretnim znakovima, roditelji uvode svoju djecu u istinsku slobodu, koja se ostvaruje samodarivanjem i odgajaju u njima poštivanje drugoga, osjećaj za pravednost, srdačno primanje, dijalog, velikodušno služenje, solidarnost i druge vrijednosti koje pomažu da se život živi kao dar. Mr. Glasnović je podsjetio i na misao umirovljenog pape Benedikta XVI. da je „uz prenošenje vjere i Gospodnje ljubavi jedna od najvažnijih zadaća obitelji oblikovanje slobodnih i odgovornih osoba. Zato roditelji moraju stalno svojoj djeci vraćati slobodu, koje su neko vrijeme jamci“.
Predavač je govorio i o odnosu roditelja i evangelizacije jer je evangelizirati milost i pravi poziv Crkve, njen identitet. „Milošću sakramenta ženidbe roditelji su primili odgovornost i povlasticu navještati vjeru djeci, od ranog uzrasta činiti ih sudionicima crkvenog zivota. Poslanje roditelja je učiti djecu moliti se i otkrivati u sebi zvanje djece Božje. Djeca pridonose roditeljskom rastu u svetosti. Uzajamno daju oproštenje koje iziskuju uvrede, svađe i nevjernosti“ rekao je mr. Glasnović, dodavši da iz ženidbene zajednice proizlazi obitelj u kojoj se rađaju novi građani ljudskog društva. Oni milošću Duha Svetoga po krštenju postaju sinovi Božji, da Božji narod može trajati kroz vjekove. „U toj Crkvi, koja bi se mogla nazvati kućnom, roditelji moraju biti za svoju djecu riječju i primjerom prvi vjesnici vjere i njegovati zvanje prikladno za svakog pojedinog, s osobitom brigom ono sveto“ rekao je mr. Glasnović, istaknuvši da djeca po obitelji ulaze u ljudsku zajednicu i u Božji narod. Predavač je zaključio da je obitelj objekt i subjekt pastorala i središte pastoralnog djelovanja. Kršćanske zajednice su pozvane podržati odgojno poslanje obitelji. Važna je suradnja između pastorala mladih, zvanja i obitelji. Istaknuo je da treba produžiti pripravu za brak, važnost kompetentnog roditelja i posliježenidbenog pastorala.
Izlaganje ‘Radosti i teškoće roditeljskog odgoja danas’ održao je psiholog Mladen Klanac, voditelj Obiteljskog savjetovališta pri zadarskom caritasu. „Svjedoci smo kad o odgoju govori škola, stavlja odgovornost na roditelje, ako govore roditelji, odgovornost stavljaju na školu. Ako govore zajedno, stavljaju odgovornost na Crkvu, ako se nađu sve troje zajedno, stavljaju odgovornost na društvo“ rekao je Klanac, istaknuvši da društvene promjene i izmijenjeni važni stavovi za obitelj utječu na njenu stabilnost i odgojnu ulogu roditelja koje prati nepovoljno zakonodavstvo. Nameću im se modeli koji nisu obiteljski i nisu u skladu s vrijednostima koje obitelji žive. Upozorio je da strukturu i vrijednosni sustav hrvatske obitelji ugrožavaju smanjena stopa fertiliteta, opadanje broja sklopljenih brakova, rast broja obitelji s jednim roditeljem, povećanje dobi pri sklapanju braka.
Statistički podaci pokazuju da u odnosu na ukupni broj obitelji u Hrvatskoj, broj bračnih parova s djecom pada (od 63,8% 1971. g. do 58,0% 2001. g.). Broj bračnih parova bez djece raste (od 24,8% 1971. g. do 27% 2001. g.). Raste i broj majki s djecom (od 9,4% 1971. g. do 12,5% 2001. g.) i očeva s djecom (od 2,0% 1971. g. do 2,6% 2001. g.). „Odgoj je prioritetna zadaća cijelog društva, ali u prvom redu roditelja, jer su oni prvi odgojitelji. Roditelji djetetu osiguravaju život i brinu se za cjelokupni rast (fizički, socijalni, emotivni, psihički i duhovni) kako bi djeca izrasla u zrele i odgovorne osobe. Roditelji djetetu ne daju samo biološki život, nego i dojam što je i kakav život, o uzvišenosti i vrijednosti života“ rekao je Klanac, istaknuvši da nitko nema pravo umanjivati autoritet roditelja, škola ni politika. „Odgoj mora biti za minimalnu sigurnost da djeca vrijede neovisno o tome što čine i kakvi su. Najveće dobro za mene je što postojiš. Mi djecu odgajamo da je najvažnije završiti školu. Nigdje u katekizmu ne piše da moramo biti doktori, inženjeri da bi postigli život vječni. Važno je da ih naučimo temeljne zapovijedi: ljubiti Boga i ljubiti se međusobno“ rekao je Klanac. Naveo je brojne primjere svetaca, čiji su životi primjer odgoja.
Na okruglom stolu koji je moderirala prof. Sabina Marunčić, viša savjetnica za vjeronauk u Agenciji za odgoj i obrazovanje, iskustveno se razmatralo roditeljstvo iz različitih kutova prema istom cilju; u kojoj je mjeri hrvatska katolička obitelj polje za religiozno učenje i odgajanje. Istaknuta je potreba osnivanja obiteljskih zajednica u župama i provođenja obiteljske kateheze te uključivanje vjeroučitelja u vođenje tih zajednica. Sudionici okruglog stola u koji su se raspravom uključili vjeroučitelji bili su bračni par Martina i Ivan Šimunić, vjeroučiteljica Marijana Dellavia, don Igor Ikić i učiteljica Jadranka Dunatov.
Bračni par Šimunić govorio je kako usklađuju profesionalne obveze i roditeljstvo i o specifičnoj ulozi oca za obitelj, a ususret Trećem nacionalnom susretu hrvatskih katoličkih obitelji 2018. g. u Solinu. Crkva potiče na promišljanje o očinstvu kao jednom od lica roditeljskog poslanja, nasuprot trendu odsutnosti oca u obitelji. Don Igor Ikić, nadbiskupijski vikar za pastoral, iznio je pastoralna iskustva rada s roditeljima i obiteljima te što Crkva čini u pastoralu obitelji. Dunatov je govorila o oblicima suradnje s roditeljima i današnjim problemima roditelja. Dellavia je iznijela svoj stav o očekivanjima društva prema vjeroučiteljima u profesionalnom i osobnom smislu. Obje učiteljice su kazivale koliko vrijednosti koje prenose učenicima uspijevaju ugraditi u vlastitu obitelj i s čim se pritom suočavaju.
Sudionicima se uvodno obratio i zadarski nadbiskup Želimir Puljić koji je ohrabrio sudionike u radu istaknuvši da su vjeroučitelji po svom mandatu obvezni pomoći roditeljima u odgoju. Mr. don Gašpar Dodić, predstojnik nadbiskupijskog Katehetskog ureda, rekao je da obitelj, unatoč mnogim nedaćama, problemima i krizama, ostaje važan prostor za njegovanje intimnih vrijednosti bračnog zajedničkog života i odgoja djece.
„Obitelj je mjesto primarnog razvoja, pouzdanosti, bezuvjetnog prihvaćanja i istinske kršćanske ljubavi. Ona je mjesto življene solidarnosti i pomirenja, gdje se moguće suočiti sa zakazivanjem, neuspjehom i slabostima“ rekao je don Gašpar, dodavši da je izvanškolsko mjesto učenja, obitelj, stvarni svijet gdje se religiozno učenje događa, priprema ili produbljuje, a učenicima se pomaže da sami dođu do osobne vjere. Podsjetio je na misao teologa Michael Ebertza da je suvremeni čovjek spreman na ‘mučeništvo za obitelj’, da je obitelj ono ‘jedino i sve’ i ima bezuvjetni prioritet.
Stručni skup su organizirali Katehetski ured Zadarske nadbiskupije u suradnji s Agencijom za odgoj i obrazovanje – podružnica Split. Susret je počeo molitvom koju je pripremila s. Viktorija Gadža, tajnica Katehetskog ureda.
Ines Grbić