«S dobrim djelima nije dobro čekati. Valja ih činiti dok imamo vremena» poručio je zadarski nadbiskup Želimir Puljić na svečanom koncelebriranom slavlju u nedjelju 26. rujna u katedrali sv. Stošije u Zadru predvodeći ga povodom jubileja 1200 godina od prijenosa moći ranokršćanske mučenice sv. Stošije iz Carigrada u Zadar. Slavlje dvanaest stoljeća prisutnosti zaštitnice zadarske nadbiskupije koju časti pravoslavni Istok i katolički Zapad počelo je procesijom nadbiskupa i svećenika pokrajnjom ulicom do katedrale. U pratnji ferala i velikih palmi mons. Puljić je nosio Stošijino srebrno poprsje u kojem se nalazi njena relikvija a u 17. st. ga je dao izraditi zadarski nadbiskup Luca Stella. Stošijin prezir raskošnog bogatstva koje se troši u prolazne i nemoralne naslade, a tragom navještaja prispodobe o bogatašu i Lazaru, mons. Puljića je potaknulo na razmišljanje o odonosu siromaha i bahatih bogatih ljudi. Bog je ljude stvorio jednakima, ipak, jedni imaju u izobilju a drugi oskudijevaju. «Bogatašu se ne zamjera što je bogat i ima veliko imanje, nego što od silnog bogatstva ne vidi bolesnog siromaha pred svojim vratima. Zanimljivo kako je bogataš u Isusovoj priči anoniman. Siromah ima ime, Lazar, što na židovskom znači ‘Bog pomaže’. Bog pomaže siromahu. On je na njegovoj strani» rekao je mons. Puljić. No bogataš ne stradava jer je bio bogat, nego zato što nije mario za Lazara siromaha. «Imao je svega, ali nije imao srca. A tko nema srca, ne može vidjeti tuđu nevolju. Ako čovjek nema srca, nema milosrđa ni ljubavi. Siromah Lazar je bio prepušten psima koji su lizali njegove rane i tako pokazali više samilosti nego bogataš koji mu nije dao ni otpatke sa svog stola. Kako ljudsko srce može biti tvrdo, a glava nerazumna» upozorio je mons. Puljić, istaknuvši da je Stošija izvrstan primjer osobe koja se nije ‘nalijepila’ na bogatstvo, jer ono ne može usrećiti. «Bog je na strani sirotinje i ugroženih, oholost kažnjava. Bogataš nije imao oka ni srca za nevolju siromaha. A imao je prigodu ublažiti Lazarovo stanje. Nije to učinio kad je mogao, pa je prilika nepovratno propala» rekao je mons. Puljić, istaknuvši suprotnost Stošijina djelovanja. Bezrezervno je, nimalo ne dvojeći, odmah pomagala. To je posvjedočila i pred prefektom Ilirika koji joj je na ispitivanju predbacio da ispovijeda vjeru u Galilejca, pomaže utamničene kršćane i u vjeri ih učvršćuje. Na to je bez straha odgovorila: «Jest, pazila sam ih ko zjenicu oka i ako bi koga uhvatila malodušnost hrabrila sam ga; ako je tko bio tužan tješila sam ga. Cjelivala sam noge nevoljnima kako izmoreni i iscrpljeni ne bi klonuli». Pobjeda Dobra nadvremenska je tema o kojoj ljudi pričaju i u podsvijesti žele i očekuju da Dobro pobjeđuje. Tomu se potajno nadaju i onda kada sve drugačije izgleda, rekao je mons. Puljić zaključivši: «Veliki učitelji duhovnosti i reformatori kršćanskog života uvijek su imali ‘oštro oko’ za suvremeno stanje i milosrdnu dušu za konkretne ljude. Poput Isusa, i oni su shvatili da je milosrđe za kršćane zapovijed i izričaj najuzvišenije ljubavi prema bližnjemu» rekao je nadbiskup, istaknuvši da je životom do mučeništva za taj božanski ideal to posvjedočila i sv. Stošija. Nadbiskup Puljić i katedralni župnik mons. Ivan Mustać pozvali su puk da iskažu štovanje nadbiskupijskoj zaštitnici dolaskom ovih dana u katedralu i čašćeći njene relikvije; da to bude poticaj na težnju za nebeskim dobrima, što se očituje u prepoznavanju konkretnih potreba bližnjih kako je to činila sv. Stošija.
Ines Grbić