Dan posvećenog života u zadarskoj nadbiskupiji proslavljen je u nedjelju 5. veljače u crkvi sv. Marije u Zadru svečanim misnim slavljem koje je predvodio zadarski nadbiskup Želimir Puljić. Suslavili su fra Anselmo Stulić, nadbiskupijski povjerenik za osobe posvećenog života i nekoliko svećenika. Redovnice i redovnici djelatni u nadbiskupiji tom su prigodom obnovili zavjete čistoće, siromaštva i poslušnosti.
„Nas kao Bogu posvećene ljude zabrinjava prisilna ili dragovoljna deložacija ili deformacija sakralnoga iz naše duše i Božjeg doma. U taj proces deložacije i deformacije sakralnosti aktivno su se uključila i obavijesna sredstva, što često pomaže stvarati pomutnju u kojoj se od velike šume, drveće ne vidi. Iskonski osjećaj intimnosti i svetosti koju u dušama pobuđuju sveti uzori i sakralni prostori biva profaniran i sveden samo na ovozemaljsku dimenziju doživljaja“ upozorio je nadbiskup Puljić, dodavši da će to biti jasnije ako pogledamo ‘zamjenu teza’ koja se svake godine ponavlja.
„Pođimo od mjeseca studenog kad nas liturgija poziva razmišljati o blaženima i svetima te potiče pomoliti se na groblju za pokojne. Tada kao dopunu toj ponudi gledamo uvozne medijske predstave iz Amerike, pune žutih bundeva i Halloweene. Polovicom istog mjeseca, dok spominjemo velikog dobrotvora sv. Martina, okupljaju se ‘pajdaši s mitrom na glavi’, te u ritmu brazilske sambe ljuljaju se od bačve do bačve s pjesmom „Otvor’ ženo kapiju, man se očenaša“. To sa svetim Martinom i njegovim životom nema nikakve veze. U svetom vremenu došašća vjernici se pripremaju za rođendan Isusa Krista, koji je radi nas ljudi i radi našeg spasenja sišao s nebesa.
Baš u to vrijeme negdašnji Djed mraz, kojega su modelari novog mnijenja prekrstili u Djeda Božićnjaka, kreće sa sjevera Europe prema Hrvatskoj pomoći ‘pobožnim Hrvatima’ pripremiti se za taj veliki crkveni blagdan. Zadnjih godina u tu pripremu uključili su se i graditelji drvenih kućica, s atraktivnom ponudom toplih vina i kobasica. Za koji dan čut ćemo putem medija kako se valja pripremiti za sv. Valentina koji ispada zaštitnikom plesnih klubova i diskača. Svjetovno, dakle, na zavodljiv ili prisilan način uklanja iz naše sredine ono što je sveto, duhovno i pobožno. I ne mali broj podlegne takvoj promidžbi i zavođenju“ upozorio je nadbiskup Puljić, dodavši kako usprkos realnoj opasnosti profaniranja i sekularizacije, „stoji činjenica da nitko ne može nasilno otvoriti moj podrum, ako mu ja ne dobacim ključeve kroz prozor. Nitko ne može ući u moju dušu i moju kuću i nuditi rog za svijeću, ako ja osobno ne otvorim vrata svoje duše i svog doma, pa se počnem cjenkati za ponuđenu robu“.
Upitao je stoga možemo li se kao pojedinci i zajednica svećenika, redovnica i redovnika, obitelji i župe, othrvati pred nasrtajima profaniranja svetinja, potrošačke groznice i hedonizma. „Hrvatsko društvo u kojem brojni s uspjehom prodaju rogove za svijeće s pravom očekuje da sinovi Crkve daju svoj obol na sebi svojstven, religiozan način. Oni će to moći učiniti ako budu dobro informirani o zavodljivostima ponude te u isto vrijeme kadri mudro rasuđivati i razlučivati prolazno od neprolaznoga, vrijedno od nevrijednoga, dobro od lošega. A ljudima koji ih upitaju za razloge nade u njima, pruže vjerodostojne, razumljive i autentične odgovore“ poručio je mons. Puljić, istaknuvši da im u tome mogu pomoći Isusovi savjeti i očekivanja.
Podsjetio je da je u nedjelju prije Dana posvećenog života Isus ocrtao lik novog Božjeg čovjeka, građanina nebeskog kraljevstva koji treba biti skroman, miroljubiv, milosrdan, čista srca i života, gladan Boga i svetosti, strpljiv i kad nepravdu trpi. Takvima Isus kaže da su blaženi jer su Božja djeca koja se trude biti savršeni poput Oca koji je na nebesima.
Isus očekuje da ti novi ljudi budu usred svijeta sol i svjetlo svijeta. „To su slike iz života koje puno govore. Sol je začin jelu i čuva ga od truleži. To isto Isus traži i od svojih učenika. Njihova je dužnost čuvati čovjeka od truleži, izopačenosti, nevjere, grijeha te sve začiniti vrlinama svetosti, ljubavi i Božje dobrote. Ta je obveza upisana u činu krštenja, pa je svaki vjernik, osobito Bogu posvećene osobe pozvane na radikalan način živjeti dar krštenja, pozvan da ne ohladi ili obljutavi. U tom vidu Isus pita: ‘Ako sol obljutavi, čime će se osoliti’“ rekao je nadbiskup.
Podsjetio je na Eliotovu misao: ‘Ako ne možeš biti zvijezda na nebu (poput brojnih Božjih velikana), budi drvo koje izgara u oganj na planini ili nježna svjetiljka koja svijetli u kući’. „To sugerira svima da se trudimo biti bolji. Ne možemo svi biti veliki sveci niti nadaleko poznati sinovi Crkve ili nekog reda. Ali, svatko može biti primjeran Kristov učenik, mala i skromna svjetiljka u svom domu“ potaknuo je nadbiskup Puljić.
Zahvalio je sv. Ivanu Pavlu II. što je 1996. g. ustanovio spomendan Dan posvećenog života i vezao ga uz blagdan Gospodinova prikazanja u hramu. Potaknuo je na molitvu da svi slijede Duh Božji koji ih je ‘zgrabio i zaveo’, da usprkos brojnih protivština ovog svijeta mogu stati uz program Isusovog govora na Gori. „Kako je Crkva kao mistično tijelo, u jedinstvu i raznolikosti, sazdana na sakramentima, službama i karizmama, molit ćemo neka svi njeni članovi, osobito Bogu posvećene osobe, prepoznaju i žive to crkveno trojstvo u njenom jedinstvu“ rekao je mons. Puljić.
Povjeravajući zagovoru Isusa i Marije one koji su prihvatili poziv, nadbiskup je pozvao na molitvu da se ostvaruje vitalnost posvećenog života kroz četverostruku vjernost: Kristu i Evanđelju, Crkvi i njenom misijskom poslanju, idealima posvećenog života, karizmi osnivača i vjernosti čovjeku ovoga vremena.
Ines Grbić
