«KRUNICOM ZA PRAVDU – MOLITVA ZA NEVINO UTAMNIČENE HRVATSKE GENERALE»

posted in: Aktualnosti | 0

Misno slavlje u sklopu molitvenog lanca koji su pokrenuli svećenici zadarske nadbiskupije «Krunicom za pravdu – molitva za nevino utamničene hrvatske generale» u petak 3. rujna u katedrali sv. Stošije u Zadru predvodio je zadarski nadbiskup Želimir Puljić. „Ne sudite ništa prije vremena dok ne dođe Gospodin koji će iznijeti na vidjelo što je skriveno u tami i razotkriti nakane srdaca“ istaknuo je navještenu riječ iz Pavlove poslanice Korinćanima mons. Puljić. Tadašnja situacija Crkve u Korintu, koja je Pavlu počela zadavati brige i tjeskobe, a bila mu je osobito draga, aktualna je i danas. „Kršćani se suočavaju s izazovima poganskog mentaliteta. Uz to, na djelu je uobičajena ‘bolest metropole’: strančarenje, dijeljenje, suprotstavljanje, razdori i podjele. Pavao sve rješava u svjetlu pashalnog misterija: sapasenje je ostvareno u Kristovu križu, a ne po ljudima. Treba živjeti dostojno u društvenom i obiteljskom životu, u čistoći i istini“ poručio je mons. Puljić, dodavši da je Pavao budno pratio što se događa u Korintu želeći raspršiti njihove sumnje i dvoznačnosti. Nadbiskup Puljić je podržao molitvu za generale jer je hrvatski narod živio s krunicom u prošlosti i sadašnjosti. Podsjetio je na godine žarke molitve i neizvjesnosti iz Domovinskog rata kad su naši branitelji, goloruki i s krunicom oko vrata, stali u obranu slobode i narodnog identiteta. «I dogodilo se čudo slobode zahvaljujući moćnom zagovoru Presvete Djevice, govorio je kardinal Franjo Kuharić. Krunicu je stoljećima preporučivalo crkveno učiteljstvo. Po jednostavnosti se uklapa u duhovni hod kršćana. Bog je na početku povijesti najavio lik Žene pobjednice i u njene ruke stavio nadu ljudi. Nasrtaji nevjere i krivovjerja, udarci strasti i napasti, provalije ćudorednog nereda i nemorala, vihori socijalnih nepravda i ljudskih stradanja bili su i bit će stvarnost s kojom se suočavaju Kristovi učenici. U tom vidu je organizirana i molitvena akcija ‘Krunicom za pravdu’ u kojoj svećenici, branitelji i narod mole za nevino utamničene hrvatske generale. Krunica je draga molitva naših ljudi, kao što je bila draga svecima. Postala je simbolom obrane naših ognjišta i svetišta» rekao je mons. Puljić, moleći Mariju: ‘Najvjernija Odvjetnice, na braniku stoj, čuvaj našu svetu vjeru i hrvatski dom!’. Podsjetio je i na detalj u Sikstinskoj kapeli, gdje je u sredini Posljednjeg suda čovjek koji u ispruženoj ruci drži krunicu i pruža je muškarcu i ženi kako bi im pomogao popeti se u raj. „To je Micheleangelo naslikao 30 godina prije nego je papa Pio V. ustanovio liturgijski spomen BDM od Pobjede kao uspomenu na pobjedu kršćanske vojske nad Turcima kod Lepanta 7. listopada 1571. g. Pučka pobožnost tu je pobjedu pripisala zagovoru Djevice koju se zazivalo molitvom krunice“ rekao je nadbiskup Puljić.

Vrline potrebne hrvatskom čovjeku u obrani domovine, snaga i stega, mons. Puljić je u propovijedi povezao i s liturgijskim spomenom od dana, pape Grgura. Taj crkveni naučitelj kojem je tradicija namijenila naslov ‘Veliki’ rano je postao prefekt grada, imao je izoštren osjećaj za red i stegu. No, odlučio se za monaški život kako bi upoznao Sveto pismo i crkvene oce. Bio je nasljednik pape Pelagija 590. godine, sposoban hvatati se u koštac s raznim složenim pitanjima koja su dolazila od biskupa, opata, klerika i građanskih vlasti, rekao je nadbiskup. U složenim pitanjima promicao je dogovore na diplomatsko-političkom području i navještao vjeru među narodima. Od njega je ostao ‘naslov’ koji su pape kasnije uzimali, a Grguru je bio osobito drag: sluga slugu Božjih. Mons. Puljić je istaknuo i nezaboravan povijesni narodni spomen; na dan molitve za generale u katedrali, prije 31 godinu u Ninu je proslavljena Branimirova godina pod geslom “Hrvatska katolička obitelj dnevno moli i nedjeljom slavi misu”. „Minula stoljeća su rađala svijetle likove na koje smo ponosni, mučenike koji su donijeli silne plodove Crkvi i domovini. Biti svjedok Krista značilo je dijeliti njegovu sudbinu, hoditi križnim putem, ali s vjerom u uskrsnuće. Hrvatski biskupi odlučili su se za prokušanu stoljetnu metodu molitve i hodočašćenja po našim svetištima. U Ninu, na korijenima i tragovima hrvatske državnosti i crkvenosti, slavlje je predvodio kardinal Franjo Šeper pred 250 000 Hrvata sa svih kontinenata. Branimirova godina je bila obljetnica priznanja hrvatskog suvereniteta i potvrda naše vjernosti Svetoj Stolici“ rekao je mons. Puljić za tu veliku javnu manifestaciju vjere i državotvorstva, kad smo i počeli moliti ispovijest Hrvata katolika: “Čvrsto vjerujem u Boga Oca i Sina i Duha Svetoga. Životom želim potvrditi svoj krsni savez s Bogom i tako obnoviti sveti pradjedovski zavjet vjere u Isusa Krista i vjernosti Katoličkoj Crkvi’.

Prva krunica i misa za generale služeni su 18. listopada 2009. g. u Pakoštanima, rodnoj župi generala Ante Gotovine, a zadnja 21. svibnja o.g. na Belafuži u Zadru. Susretom u katedrali počinje drugi dio tjednog molitvenog ciklusa u 14 župa zadarske nadbiskupije, zaključno s 10. prosinca u Pakoštanima. Svaki petak u župi će se okupljati svećenici i puk u molitvi za Božju snagu generalima da izdrže i tu žrtvu za Hrvatsku. Molitva u rujnu počinje u 18,30 sati, zatim u 18,00 sati. Sljedeći susreti su u župama Sukošan (10. rujna), Biograd (17. rujna), (Benkovac) 24. rujna, Pridraga (1. listopada), Zemunik (8. listopada), Kruševo (15. listopada), Pag (22. listopada), Privlaka (29. listopada), Bibinje (5. studenog), Puntamika (12. studenog), Škabrnja (19. studenog), Poličnik (26. studenog), Briševo (3. prosinca) i Pakoštane (10. prosinca). Zadarski svećenik don Elvis Ražov rekao je da je molitva dug i obveza hrvatskog naroda koji hrabrosti generala duguje slobodu. Motivi molitve su nacionalni, ali nadasve vjerski, jer se kao vjernici ne borimo materijalnim oružjem protiv vrhovništva i vojski ovog svijeta; protiv moćnika nam je boriti se molitvom u svijetu duha, da Bog porazi zle snage; jer, rekao je don Elvis, iza svakog čina pa i političkih procesa stoje duhovne sile i razlozi kojima je vođeno izvanjsko djelovanje pojedinaca i institucija.

Ines Grbić

Comments are closed.