Svečanu Večernju uoči svetkovine sv. Stošije, zaštitnice Zadarske nadbiskupije i naslovnice zadarske katedrale, u subotu 14. siječnja u katedrali sv. Stošije u Zadru predvodio je zadarski nadbiskup Želimir Puljić, u zajedništvu sa svećenicima i kanonicima Stolnog kaptola sv. Stošije Zadar. Propovijedao je mons. dr. Juraj Batelja, začasni kanonik Stolnog kaptola sv. Stošije. Stošija je spaljena na lomači na Božić 304. g. u Srijemskoj Mitrovici, za vrijeme progona cara Dioklecijana. „Progonstvo je svagdašnji kruh Crkve. Isus ga je nagovijestio svojim učenicima svih uzrasta i svih vremena. To njegovo proroštvo ispunilo se i na sv. Stošiji“ rekao je mons. Batelja, istaknuvši tri oznake Stošijinog svjedočanstva. Imala je majku vjernicu i sveticu, bila je hrabra i odlučna čuvarica vjere i ostala je vjerna Kristu do žrtve života.
Činjenica da je majka Stošiju naučila istine kršćanske vjere ističe važnost odgoja u obitelji, osobito ulogu majke vjeroučiteljice, s darom ženstvenosti i materinstva, rekao je propovjednik. „Do takvih majki je trnovit put. Odlučimo promicati, čuvati i štititi majčinstvo koje jamči radost i opstanak ljudskog života, odgaja čvrste kršćanske obitelji, u javni život unosi svjetlo vjere i rađa junake“ potaknuo je mons. Batelja. Kao pomoćnici progonjenih radi vjere koje je hrabrila i pomagala, sv. Stošiji je Evanđelje bilo nadahnuće života. „Stošija se neraskidivo združila s Kristom spasiteljem, odbila je žrtvovati poganskim idolima i hrabro je ispovjedila vjeru u Sina Božjeg uskrsloga. Umirući je poručila, bolje je dušu izdahnuti, nego Sina Božjeg zatajiti. Zbog toga Stvoritelj nije dopustio da bude prezreno Stošijino svjedočanstvo i da njena vjernost padne u zaborav“ rekao je mons. Batelja. I danas ima pogana koji se klanjanju sjenama, a ne Isusu Kristu, Sinu Božjemu, upozorio je propovjednik, istaknuvši da nas sv. Stošija opominje da Isus nije sjena nego put, istina i život. „Zato se svi koji u njega vjeruju, za vječni život preporađaju. Isus je put uskih vrata, ali siguran zakoračaj u život vječni“ poručio je mons. Batelja.
„Stošija nam je podsjetnik da istina ne pravi kompromise s laži. Da se nebeske ciljeve ne zamotava u zemaljske interese, nego ih se jača Božjim zakonom i Božjom pravdom“ naglasio je mons. Batelja, istaknuvši povezanost između odabranih i Bogu posvećenih duša mučenika na primjeru hrvatskog blaženika Stepinca. „U školi Stošijine ljubavi zrcali se žrtva i bl. Alojzija Stepinca. On je ponos i najsvjetliji lik u Hrvata, svjetla baština čovječanstva. Nikakve klevete ne mogu potamnjeti njegov sveti lik niti umanjiti ljubav u našim srcima za ideale za koje je on poput sv. Stošije dao život. Zato je njegova žrtva draga našem srcu, privlačna našem vjerničkom iskustvu, nadahnjujuća za očuvanje vjere u hrvatskom narodu“ poručio je mons. Batelja.
Stepinac je bio hrabar pastir, savjesno i hrabro je čuvao povjereni narod. Kad su protivnici katoličke vjere nastojali iskorijeniti kršćansku tradiciju u hrvatskom narodu, Stepinac je rekao: „Ne mogu mirno šutjeti na nasilja. To ne bi bilo u skladu s kršćanskim moralom, osobito koja diraju u prava Katoličke Crkve“. „Kad je i on, poput sv. Stošije, izveden na sud i osuđen, dao je istovjetno svjedočanstvo vjernosti. Alojzije nije dopustio da ga išta rastavi od ljubavi Kristove. Bezbožnom progonitelju je predočio pravi razlog protivljenja“ rekao je mons. Batelja, podsjetivši na Stepinčeve riječi kako su hrvatski komunisti „u školske udžbenike naše djece iz sovjetskih udžbenika stavili da Krist nije postojao, da je izmišljena osoba i pripada u carstvo priča. Znajte, Isus Krist je Bog. Za njega smo spremni umirati svaki dan i svaki čas, a danas je nauk da on uopće nije postojao“. „To su mučenici. Prijatelji Božji i zaštitnici naši. Graditelji mira, a ne poticatelji na rat. Molimo im se da bismo jednako hrabro živjeli i ispovijedali svoju vjeru“ rekao je mons. Batelja.
Podsjetio je i na Stepinčeve riječi nakon izrečene mu presude: „Odveli su me u sobu ispod sudnice. Ja sam umornu glavu naslonio na ruke i zaspao. Bio sam odlučan. Ako radi vjere moramo u zatvor, idemo. Ako na križ, neka nas razapinju. Ako pod mač, neka sijeku glavu. Ali izdati Crkvu Božju za oglodane kosti koje nam dobacuje bezbožni progonitelj za izdaju Crkve, to nikada. Radije umrijeti, nego je izdati. Što bi meni rekao moj narod koji sam poučavao u istinama vjere, a u trenucima kušnje ja prvi petama dao vjetra? Kako bi bilo Svetome Ocu? Ali, što je najvažnije, što bi meni rekla moja savjest, da sam izdao Crkvu svetu Božju? Da smo htjeli izdati Crkvu, danas bismo stajali na počasnim tribinama i primali njihova odlikovanja. Mene je tješila Isusova riječ, što mi vrijedi sav svijet zadobiti, a dušu svoju upropastiti?“.
Mons. Batelja je istaknuo da stojimo pred svjedocima evanđelja, potaknuvši da nastojimo i mi u toj školi ljubavi i žrtve biti vjerni Kristovi učenici. „Povijest Zadarske nadbiskupije uči nas, tko se držao sv. Stošije, ostao je Božji. Sluga Božji kardinal Franjo Kuharić kojem je Zadarska Crkva bila draga, reče, tko se opredijelio za Stepinca, opredijelio se za istinu. Za Crkvu i domovinu“ rekao je mons. Batelja i čestitao svima svetkovinu sv. Stošije. Poželio je da nam njen primjer u ispovijedanju vjere do mučeničke smrti da snagu i ponos kako je lijepo i spasonosno biti kršćanin, jer takav sigurno pobjeđuje s Bogom u hrvanju sa zlom i bezbožnim svijetom. „Zagovor sv. Stošije i bl. Stepinca neka oživi Crkvu i hrvatsku domovinu. Neka se na sjajnim temeljima kršćanske civilizacije, počevši od Višeslavove krstionice do rijeke Jadra i Crkve hrvatskih mučenika na Udbini, prepozna i razvija ponosan narod kršćanski, hrvatski, kojemu su ideali vjere jakost na životnom putu prema slavi neba“ zaključio je mons. Batelja.
Svečana Večernja je završila dodjelom priznanja sv. Stošije zaslužnim pojedincima i zajednicama u župama i ustanovama Zadarske nadbiskupije. U prigodnoj riječi uz dodjelu priznanja, don Igor Ikić, vikar za pastoral Zadarske nadbiskupije, rekao je da je Isus svojim utjelovljenjem obnovio čovjeka i povratio mu iskonsko dostojanstvo. „Darovao mu je moć da pobjeđuje zlo, lomi nepravedne okove i skida spone jarmene. Osnažio ga je da u svojoj neznatnosti čini velike stvari i pobjeđuje naoko moćnijeg neprijatelja. To se osobito očitovalo u životu sv. Stošije čije ime znači Uskrsnica. Za života se opredijelila za Krista, pa je ni u smrti nisu od njega mogli odvojiti. U jeku žestokih progona kršćana ona je činila hrabra djela ljubavi tješeći i hrabreći klonule i nemoćne. Tako je učvršćivala Crkvu Kristovu u udovima. Život kršćana nosi borbu i propinjanje za kraljevstvo nebesko u zgodno i nezgodno vrijeme“ rekao je don Igor, istaknuvši da su mnogi poslušali Kristov glas i stavili se u službu njegovog kraljevstva.
„Činili su to obavljanjem povjerenih dužnosti u župama. Brinuli su se za crkvu, uređivali je za sveto bogoslužje, pozivali zvonima puk na liturgiju, dali hrabro svjedočanstvo za Boga, nekad i uz veliku cijenu u vremenima nesklonima Crkvi. Ostadoše kao svjedoci vjere pomažući potrebnima, bratu čovjeku u nevolji, sâmom Kristu, poput zaštitnice Stošije. Zato je dostojno i pravedno odati priznanje i zahvalu, kao ohrabrenje i poticaj drugima za nove pobjede u Kristu“ rekao je don Igor, istaknuvši da je sv. Stošija bila osobita Božja izabranica u vrijeme teških progona kršćana. Svoja dobra je dijelila siromasima, njegovala bolesne i utamničene. „Duh sv. Stošije živi i danas u Zadarskoj nadbiskupiji. Simbolična podjela plaketa zahvala je Bogu što se i u naše vrijeme očitovao po svojim slugama koji su hrabro svjedočili vjeru, služili potrebnima, bodrili klonule i branili ugrožene“ zaključio je don Igor Ikić.
Mons. Puljić priznanje sv. Stošije uručio je sljedećim vjernicima. Za zalaganje i aktivnost u župnoj zajednici: Marijina legija, župa Uznesenja BDM na Belafuži, Zadar, Marijina legija, sv. Filip i Jakov, Marijina legija, Uznesenje BDM, Pag, Mile Mamić, sv. Mihovil, Poljica, Šime Predovan, sv. Mihovil, Vrsi, Marija Kanjer, sv. Šimun i Juda Tadej, Bokanjac, Zadar. Za višegodišnji angažman na liturgijskim slavljima: Zbor mladih, Bezgrešno začeće na Puntamici, Zadar i Zbor mladih katedrale župe sv. Stošija, Zadar. Toni i Željka Vukoja, hrabri svjedoci vjere, Uzašašće Gospodinovo, Pakoštane. U služi potrebnih u zadarskom Caritasu, Vilim Vukić i Zorka Čaferagić te Aktiv dobrovoljnih darivatelja krvi sv. Martin, Ljubač, u službi potrebnih. Zadarski kanonik mons. Janko Segarić za pomoć svećeničkih kandidata. U službi potrebnih u misijama kanonik don Damir Juričin i Zdenka Juričin.
Nadbiskup Puljić je zahvalio nagrađenima za revno služenje i pomoć svećenicima poželjevši da ih i dalje prati duh služenja sv. Stošije, da u njoj nalaze uzor za nasljedovanje, da se nadahnjujući na svetim mučenicima ne umore i ne klonu čineći dobro. Nakon Večernje, mons. Puljić, svećenici i puk otišli su u pokrajnu lađu katedrale gdje je mons. Puljić pokadio sarkofag u kojem su moći sv. Stošije koja se u Zadru časti od 9. st. Stošijine relikvije je na dar dobio zadarski biskup Donat 810. g. u zahvalnosti za posredovanje mira između Franačkog i Bizantskog carstva te je Stošija čašćena na Istoku i Zapadu Crkve.
Ines Grbić
