„Vrijeme traži odvažne borce za Božje stvari. Na potezu su angažirani kršćani, zaljubljenici i propovjednici Kristovog križa; kršćani koji se nadaju, vjeruju i ljube“ poručio je zadarski nadbiskup Želimir Puljić u Sukošanu u petak 13. kolovoza predvodeći svečano misno slavlje na blagdan sv. Kasijana, zaštitnika Sukošana po kojem je to primorsko mjesto i dobilo ime. Sukošanska crkveno-pučka fešta jedna je od rijetkih svetkovina u Hrvatskoj koja proslavlja tog ranokršćanskog mučenika a Sukošanci ga od davnina štuju kao svog zaštitnika; od 1864. g. u župi se čuva srebrni relikvijar s česticom njegovog tijela. Kasijan je zagovornik dobre žetve i pomoćnik u teškim tjeskobama, a 1952. Pio XII. proglasio ga je zaštitnikom učitelja i stenografa. U propovijedi je mons. Puljić opisao život sv. Kasijana rođenog u sjevernoj Italiji gdje je kao učeni Rimljanin i istaknuti kršćanin u današnjem Tirolu propovijedao te postao biskup utemeljitelj biskupije Briksen. Iz Rima je biskup Kasijan oko 300. g. bio protjeran, a na putu za Tirol zaustavio se u gradu Imoli i počeo navješćivati Evanđelje. Svjestan da odrasli, caru odani pogani neće lako postati kršćani, potajno je okupljao djecu koje je učio čitati, pisati i govorio im o istinama kršćanstva. Posijao je Božju Riječ u mlade Imole. Zato ga je rimski prefekt dao uhititi i izvesti na glavni trg gdje je tražio da prinese žrtvu poganskim bogovima. Kasijan je to odbio pa je bačen u tamnicu. Po naredbi prefekta dovedena su djeca koju je poučavao, te su, nahuškana, biskupu Kasijanu strgali odjeću i boli ga željeznim pisaljkama dok ne iskrvari. Izmučen i obliven krvlju sveti biskup Kasijan završio je zemaljski život 13. kolovoza 302. Njegovo tijelo nalazi se u Imoli gdje su ga vjernici pokopali, a kad je kršćanstvo dobilo slobodu puk Tirola ga štuje kao svog glavnog zaštitnika. Nadbiskup Puljić je istaknuo da mučenici spadaju u početke organiziranog kršćanstva te su ugrađeni u temelje Crkve i hrvatskog prostora, osobito obalnog dijela od Kotora do Poreča. Nadbiskup je podsjetio da je i Ivan Pavao II. 1998. u Mariji Bistrici poimence naveo mučenike u našim krajevima od vremena Rimskog carstva, kao što su Venancije, Dujam, Anastazija, Kvirin, Euzebij, Polion, Mavro. „Svjedoci vjere su junaci koji su krvlju potvrdili vjernost Kristu. Mjesto gdje se mučeničko svjedočenje dogodilo i gdje su smješteni zemni ostaci mučenika zove se konfesija. To je prag, limen na kojem je mučenik ispovijedio vjeru i zakoračio u vječni život. Za kršćane je takvo mjesto uvijek bilo sveto, pa su ga posebno obilježavali i okupljali se na njemu. Posjet tim mjestima nazivali su pohod pragovima, pohod ad limina. Ta se terminologija zadržala još samo kod službenih pohoda koje biskupi obavljaju kad idu u Rim pohoditi grobove apostolskih prvaka, pragove mučenika“ rekao je mons. Puljić.
Nadbiskup je rekao da 80% svetaca i blaženika koje je proglasio Ivan Pavao II. nose aureolu mučenika. Budući da je 20. st. dalo brojne mučenike nacizma, komunizma i fašizma, taj je papa pozvao mjesne Crkve da ne zaborave spomen onih koji su trpjeli za vjeru potaknuvši na prikupljanje potrebne dokumentacije. „I Crkva u Hrvata je Crkva mučenika; od vremena osmanlijske tiranije, stradanja u Drugom svjetskom ratu i poraću, logori i grobišta od Dravograda i Maribora do Ogulina i Gospića, od Maceljskih šuma i Jazovke, od Golog Otoka, Križevaca i Bjelovara do Srijemske Mitrovice, Sarajeva, Foče, Zenice i Mostara. I u Domovinskom ratu, u obrani zemlje, identiteta, vjere i svog naroda, naši su očevi veliku pomoć nalazili u okrilju nebeskih zaštitnika. U tom vidu valja razumjeti i odluku hrvatskih biskupa da se svim znanim i neznanim mučenicima vjere od početaka kršćanstva u našem narodu postavi spomen izgradnjom crkve Hrvatskih mučenika na Udbini, a izgradnjom crkve u starogradiškom zatvoru vrati dug nevino osuđenim svećenicima koji su bili prisiljeni svojim rukama rušiti tu crkvu. Stara Gradiška je postala mjesto svećeničkog progona i stradanja. Tamo je samo 1955. g. bilo u uzništvu 211 svećenika“ rekao je mons. Puljić dodavši da će tu crkvu biskupi i svećenici graditi svojim osobnim darom kao trajan molitveni spomen njima u čast, kako bi općinstvo svetih progovorilo glasnije od tvoraca zla. Šezdeset godina nakon odredbe komunističkih vlasti da se sruši, župna crkva sv. Mihovila u Staroj Gradiški opet je obnovljena. Tamo će se okupiti hrvatski kler na svoje godišnje zborovanje, rekao je nadbiskup. Poželjevši da zborovanje sukošanskog puka pokaže spremnost svjedočenja za Kasijanove ideale, mons. Puljić je zaključio: „Zahvalni Bogu za očeve i majke koji su stoljećima bili postojani i vjerni svojim korijenima i povijesti u znaku križa, molimo sv. Kasijana koji je na vlastitoj koži osjetio dramu borbe dobra i zla da svojom ljubavlju i nebeskim zagovorom štiti Sukošan“.
Ines Grbić